Da je neko normalnije vrijeme (ono prije korone) mali grad Nin već bi odavno bio prepun turista, kako domaćih tako i stranih. Čuli bi se razni jezici njegovim malim kamenim kaletama, a danas, mogli ste čuti samo zvuk kampanela i vjetra...
U Ninu kao da je vrijeme stalo, kao da se još nitko nije probudio iz zimskog sna. No, zelenilo i cvjetovi u punom cvatu čiji miris osjećate po cijelom mjestu, podsjećaju nas da smo ipak bliže ljetu. Možda najčudnijem do sad.
A čudno će biti i Ninjanima sutra, na svetkovinu Gospe od Zečeva, kada prvi put u novijoj povijesti neće biti tradicionalne procesije, svečanog ophoda vjernika blagdanski uređenim ulicama grada. Vjernici pritom nose kip čudotvorne Gospe od Zečeva te pjevaju himnu Dobra Majko sa Zečeva te druge pjesme posvećene Djevici Mariji. No, s obzirom na dobro nam znanu situaciju, veliki broj ljudi koji se ne drže socijalne distance jednostavno je trenutno nepojmljivo.
Čak je i simbol grada Nina, veliki Grgur Ninski pokriven kako ne bi kome palo na pamet ići zaželjeti želju držeći ga za palac.
Jer, korona.
