Kad ste novinar ljudi misle da znate sve o svemu, da uvijek imate prvi informacije o svim događajima (čak i prije nego se dogode!), a neki idu toliko daleko da su uvjereni da znate tko stoji iza određenih Instagram profila bez imena i prezimena. Tako smo prije nekoliko dana u poruci dobili pitanje: jel' znate vi tko vodi profil „Zadar Nostalgija”? Iskreno, do tad nismo nikad ni naletjeli na njega, a kamo li znali tko ga vodi. S obzirom na to da je pitanje došlo od vrlo ozbiljne osobe koja nije sklona istraživanjima ove vrste, zaintrigiralo nas je koji bi to profil mogao biti i zašto ga toliko zanima?
Nakon dva, tri klika, ekran pametnog telefona bio je prepun predivnih slika staroga Zadra, šarenih, crno-bijelih, smećkasto-žućkastih, izblijedjelih od zuba vremena... Na posljednjih dvadesetak fotografija, autor je dodao i nazive mjesta upotrijebivši dosta originalni font kako bi fotografiji dao jednu posebnu notu starine. Stado ovaca na Stanovima, zadarski aerodrom prije 100 godina, parobrod na mulu, aluminijski vlak „Kornat express”, prva hrvatska brijačnica na Poluotoku, vježba penjanja talijanskih vojnika po bedemima, izgradnja skakaonice na Kolovarama, đir po gradu 70-ih, samo su neke od čak 250 fotografija koje mlađoj, „instagram” generaciji približava zanimljivu povijest njihova grada od srednjeg vijeka sve do modernog doba, njegove
mijene, uspone i padove kroz carstva, kraljevstva i države...
No, ono što je još zanimljivije osim prekrasnih slika i fotografija, ispod svake stoji opis, odnosno povijesne crtice o tom dijelu grada ili događaju, što zapravo nismo viđali na drugim profilima sličnog sadržaja. Uglavnom bi ljudi objavili fotografiju, ne trudeći se pronaći ni godinu kad je uslikana, a kamo li što drugo. Ovaj put netko se baš potrudio.
Bilo je jasno - moramo kontaktirati tu osobu.
Nekoliko poruka nakon, našli smo se na Trgu. Očekivali smo starijeg gospodina koji je, možda i zbog svojih godina, dosta upućen u zadarsku povijest. No, zaista smo se iznenadili kad nam je mladi, 25-godišnjak, pružio ruku.
- Toni Krizman, „Zadar Nostalgija” - kratko se i simpatično predstavio momak primjećujući naš pomalo šokiran pogled.
- Nismo baš očekivali mladića – sramežljivo priznajemo dok sjedamo u obližnji kafić, a Toni se ubacuje:
- Ma, vjerujem kako mnogi imaju dojam da profil vodi neka starija osoba, možda kakav povjesničar ili arheolog – šali se Toni, a mi upadamo:
- Što ti ne studiraš povijest? - pitamo ga, pretpostavljajući da ljubav prema prošlosti sigurno za posljedicu ima odabir smjera obrazovanja.
- Ha, ha ne, ne ništa povijesno! Evo završavam poduzetništvo na Kulturi i turizmu. S ovim sam se profilom počeo baviti prije godinu dana iz hobija i strasti prema starim vremenima našega grada, koja su tako bogata i zanimljiva! Imamo kući na zidu četiri stare fotografije Zadra, kupljene davno u nekom antikvarijatu, i one su me zapravo potaknule da razmislim o jednom virtualnom albumu gdje bi objedinio bogatu zadarsku povijest. Inače, svaki put kad bih išao tražiti takve, stare fotografije, naletio bi na profile, uglavnom na Facebooku, gdje bi sve slike bile razbacane, bez ikakve logike, a često ne bi bilo ni slova napisanog u opisu pa čovjek doslovno mora pogađati gdje je to fotografirano i kada. Takvi profili nisu imali ni neku konstantu objavljivanja, često bi od posljednje fotografije prošlo više od dva mjeseca. Tad sam zapravo odlučio učiti iz tuđih pogrešaka, vodio sam se nekim svojim osjećajem i stvorio ovaj Instagram profil, ne upotrebljavajući riječ „staro” u nazivu, kao mnogi drugi. Zato sam ga nazvao „Zadar Nostalgija” jer svi smo mi pomalo nostalgični prema tim nekim davnim, minulim vremenima – objašnjava nam Toni, pokazujući nam svoj profil koji danas broji preko 2600 pratitelja.
- Ni sam ne znam kad sam ih i kako skupio, ali ljudima se očito sviđa moj način rada odnosno objavljivanja. Često komentiraju slike, pitaju, sugeriraju, a poneki i ispravljaju. Što mi je drago, jer sve što pišem sam i nalazim – govori Toni, objašnjavajući kako nije ni malo jednostavno pronaći pravi izvor informacija u ovom današnjem digitalnom kaosu.
- Kad pronađem neku fotografiju koja mi se sviđa i koju bi želio objaviti na svom profilu, a to najčešće bude ona koja nema nikakav opis, onda kreće moje istraživanje, kopanje, traženje... To zna trajati i po dva, tri sata. Ali ja jednostavno znam tražiti i to mi je baš gušt. Dati toj slici novi život... Neprocjenjivo! Uglavnom, ima dosta besplatnih pdf knjiga koje sam skinuo i pročitao, zatim koristim i bazu podataka „Hrčak” i ključne riječi na Google-u. Izvore koje koristim su „ZadaRetro” od Abdulaha Seferovića, Digitalna Knjižnica Zadar, ali i FB profili poput „Stare razglednice i fotografije Zadra” koji mi je glavni izvor za fotografije. Shvatio sam da ću uskoro ostati bez internetskih izvora jer sam ih sve iscrpio, a onda prelazim u Znanstvenu knjižnicu i Državni arhiv. Nema stajanja ni odustajanja – jasan je Toni, entuzijastično dodajući kako mu je cilj jednog dana sažeti sve te krate povijesne crtice o Zadru i objaviti besplatan e-book, ali i knjižicu koju bi podijelio po kvartovima.
- Javio sam se ja i turističkoj zajednici, ali nažalost do sad nisam dobio nikakav odgovor. No, nema veze, ja ovo svakako ne radim zbog novca, ne zarađujem ništa od toga, ovo je sve iz ljubavi prema gradu i mog gušta – priznaje Toni koji i nakon završetka fakulteta želi nastaviti voditi ovaj profil. Zanimljivo je kako Tonijevi roditelji, nemaju ni pojma da im sin postaje sve popularniji „instagramer”.
- S obzirom na to da nemaju Instagram, nije mi se niti dalo objašnjavati im što radim, ha-ha. Moji najbliži prijatelji i cura znaju da vodim ovaj profil i podržavaju me. Često me se sjete nad nalete na neku staru fotografiju, pa odma šalju da malo istražim. Ali, počele su mi stizati i poruke na profil od ljudi koje uopće ne poznajem, da im pomognem pronaći povijest njihovih kuća, zgrada i slično. Javio mi se prije nekoliko tjedana momak koji je htio saznati par informacija o dvojnoj zgradi iza Osnovne škole Petar Preradović. A baš o tome dijelu Varoši, iz ne znam kojih razloga, zaista nema mnogo podataka. No, ne bi vjerovali, nakon dosta kopanja po bespućima interneta, uspio sam i pronaći par fotografija i saznati kako je tamo, na mjestu škole i tog stražnjeg dijela, bila vojarna koja je 30-tih godina srušena kako bi se izgradila škola. Momak je baš bio zadovoljan, a ja ponosan – zaključio je Toni koji intenzivno razmišlja da za temu diplomskog rada, koji će uključivati digitalni marketing, iskoristi upravo svoj Instagram projekt „Zadar Nostalgija”.