Duhovi Domovinskog rata još su među nama, posebice se osjete u gradovima gdje su počinjeni zločini s ciljem etničkog čišćenja kao što je to bilo u Slunju. Nakon što je, u studenom 1991. godine, okupiran, slunjski kraj postao je poprište niza zločina. U samom gradu ostala je živjeti nekolicina Hrvata, mahom starije dobi, koji su se nadali da im dojučerašnju susjedi neće napakostiti. Većina ih je bila obuhvaćena radnom obavezom, a dio utamničen.
Priča o Milanu Kovačeviću zvanom Macan i njegovoj supruzi Ani kojima su maltretiranja i prijetnje bili svakodnevica duboko nas je potresla. Milan je prije rata radio u poduzeću „Saobraćaj“ iz Slunja dok je Ana bila domaćica. Vrijedni ljudi su bili Kovačevići pa su se bavili i poljoprivredom, a imali su troje djece koja su živjela izvan Slunja. Usprkos zlostavljanjima oni nisu htjeli napustiti sve što su godinama gradili, posebno jer je iseljene kuće Hrvata svakodnevno gutao plamen.
Slunj nisu htjeli napustiti čak ni kada je po njih došla skupina izvidnika Hrvatske vojske predvođena Lukom Jurčićem. Naime, Jurčićeva skupina se već 20. studenog probila do Slunja kako bi stupili u vezu s Hrvatima zatočenima u gradu. Sin Milana i Ane, koji je s Jurčićem bio u Zagrebu, zamolio ga je da izvuče njegove roditelje iz okupiranog grada. Ipak, Kovačevići su odbili otići.
Jednom prilikom, Kovačevići su se zatekli u kući susjeda Sime Brdara kada je ondje navratio Milan Ćaćić, zvani Braco. Isti je nasrnuo na Milana te ga počeo fizički zlostavljati, vrijeđati i šamarati. Brdar je Ćaćića istjerao iz kuće, a niti taj događaj nije Kovačevićima bio znak da trebaju napustiti svoj dom, piše Domovinskirat.hr.
Nažalost Kovačevići su nedugo iza toga pronađeni ubijeni.
-Govorio sam Macanu da se manje kreće, jer među tim pijancima nikada ne znaš kada će poželjeti da te ubije. On je mislio drugačije pa su ga našli jednog dana ubijena. Ženu su mu zaklali. Pogotovo je bilo opasno ako su nanjušili da netko ima novaca. Vjerojatno je zbog toga stradao Macan, a i dr. Krušić, kazao je kasnije policiji Pavle Kovačević.
Tijela su im pronađena 23. siječnja 1992. godine, a zapisnik o očevidu upotpunjuje detalje o ovom strašnom zločinu.
Lijevo od hodnika nalazio se leš ženske osobe, obučen u spavaćicu. Leš je u ležećem položaju, okrenut leđima na pod, ruke su svezane antenskim kablom. Desno od ulaznih vrata kuće, na udaljenosti od 16 metara, pored žičane ograde uz orahovo stablo, nalazi se leš muške osobe obučen u smeđu vunenu vestu, košulju i sive zimske hlače.
Na Aninom tijelu i to u predjelu vrata vidljiva je bila povreda prouzrokovana ubodom oštrim predmetom, dok su na tijelu muške osobe vidljivi ubodi noža i to u predjelu desne podlaktice, a rasjekotina je dužine pet centimetara. Na Macanovom tijelu je vidljiv bio i ubod oštrim predmetom u stomak s desne strane ispod rebara u visini jetre.
Istraga o svirepom ubojstvu je trajala kratko a Kovačevići su pokopani istog tog dana u 13 sati na mjesnom groblju u Slunju. Djelatnici milicije koji su se nalazili na punktu iznad kuće od Kovačevića dali su istovjetan iskaz da je 22. siječnja oko 22,50 sati preko njihovog punkta prešao Vukojević Nikola, obučen u šarenu uniformu i vidno alkoholiziran. Vukojević nije priveden čak ni na obavijesni razgovor.
Drugo viđenje događaja ispričao je bio Janko Štefanec. U noći s 22. na 23. siječnja između 22 i 23 sata iz centra grada prema Slušnici se po velikom snijegu kretalo 15 okupatorskih vojnika. Sve su to bili mladi ljudi, okupatorski vojnici iz Broćanca i Slušnice. Nakon kraćeg zadržavanja pred Štefančevom kućom kojeg su provocirali a koji je od straha pred razularenom gomilom pobjegao u kući, okupatorski vojnici su produžili u smjeru Macanove kuće. Štefanec je pretpostavio da su Kovačeviće ubili upravo oni jer su, kazao je, tu noć bili raspoloženi za takvo što. Po gradu se pričalo da je spomenuti Milan Čačić počinio njihova ubojstva a spominjao se i Zdravko Pašić zvan Omer sa svojom družinom 'Osvetnici'.
Za Milanovo i Anino ubojstvo još nitko nije odgovarao.