”Ja se, evo, sad pitam da li mi živimo na istoj planeti. Ne u istoj državi, već na planeti. Mi ovdje gledamo hoće li nam djetetu pasti cigla na glavu, a oni govore o gradnji nacionalnog stadiona. Stadiona? Stadionaaa?”
Reakcija je ovo Drinke Mažić iz Građanske inicijative “Petrinjsko proljeće” na vijest iz Vlade da kreće gradnja nacionalnog stadiona. Najava je vrlo loše odjeknula na područjima pogođenima potresom, gdje se obnova miče sporo ili nikako i malo je reći da su građani revoltirani.
’Hvala vam’
- Šta da vam kažem, kad sam to vidjela, ja se samo pitam postoje li u ovoj zemlji neki prioriteti. Bila sam u šoku, gledaš i ne vjeruješ. Znam da postoje različiti izvori financiranja i da stadion i obnova idu iz različitih izvora, ali dajte nama građanima Petrinje koji nemaju najelementarnije stvari za život, poput doma zdravlja ili škole za djecu, objasnite da se u ovoj istoj državi priča o gradnji stadiona - ogorčena je Drinka, koja se u srijedu probudila s osjećajem da živi u paralelnom svemiru s čelnima ljudima ove zemlje.
Njima se na svom Facebook statusu obratila novinarka Maja Sever, inače članica udruge “Ljudi za ljude”, priloživši fotografiju žene pred kontejnerom.
”Ovu gospođu zovemo mala baba. Živi na broju 40. Kad skrenete desno nakon drugog mosta u Majskim Poljanama prema Trtniku. A, ne sjećate se? Davno ste bili. I ne kod nje, jer…
Uglavnom, ona nije dobro. Skoro dvije godine živi u ovom kontejneru. Stol joj je kolo od dalekovoda. Na ‘trijemu’ se odmorila na plastičnoj kanti. Ali njezino je srce danas ispunjeno vašom najavom da ćemo graditi nacionalni stadion. Predstojeća zima već je toplija, a kontejner manje tijesan. Hvala vam na velikim, hrabrim i odvažnim odlukama. Pozdravljaju vas vaši Banijci. I Zagrepčani”, napisala je Sever.
’Dođite nam u posjetu’
- Objava je jednostavno ono što osjećam. Kada vikendom odem do Branke i pomažem da pomoć dobrih ljudi podijelimo ljudima koji teško žive, ne mogu vjerovati da ta sela u okolici Gline izgledaju gore nego prvih dana potresa. Jedino što se tamo događa jest obnova uz pomoć privatnih dobrotvora. Stvarno bi bilo odlično da oni koji odlučuju o važnim, nacionalnim investicijama sjednu u auto i prođu ovim krajem - dodala je još za “Slobodnu”.
A spomenuta Branka Bakšić Mitić, dogradonačelnica Gline, inače poznata po energičnom zalaganju za ljude na terenu, kao da je ovog puta popustila pred osjećajem malodušnosti.
”Ako je ljudima dovoljno kruha i igara, dajte nama barem kruha! Bojim se zime, bojim se kako će je ovi ljudi preživjeti. Ulazimo u drugu zimu u kontejnerima, nemam snage ni komentirati ovakve stvari. A niti moliti za pomoć...”. Tim riječima osvrnula se na vijest o, kako je to rekao glasnogovornik Vlade Marko Milić, “obnovi, izgradnji, dogradnji i rekonstrukciji sportskih građevina širom Hrvatske”.
Kako je pojasnio, odluka se temelji na novom Zakon o sportu, koji će stupiti na snagu početkom nove godine, a koji uvodi novitet da Vlada svojom odlukom odredi one sportske građevine koje smatra da su od nacionalnog značenja.
Dodao je kako su tu misli i na “Split, gdje je reprezentacija igrala mnogo utakmica, a također i Rijeku i druge gradove sa sportskim građevinama koje imaju nacionalno značenje, s tim što je prioritet izgradnja stadiona u Zagrebu koji je u lošem stanju”.
Političke floskule
Na stranu što nikome još nije jasno kako i gdje bi se trebao graditi zagrebački stadion, na mjestu postojećeg u Maksimiru ili negdje drugdje. Točno je i to da imamo vrlo lošu sportsku infrastrukturu, a izvrsne sportaše. Ipak, dok brojni ljudi nemaju osnovne uvjete za pristojan život, i dok je, naposljetku, još uvijek opasno prolaziti glavnom ulicom glavnoga grada, govoriti o uvjetima za loptanje je iritantno.
Nije stoga čudno da je, unatoč nacionalnom oduševljenju zbog uspjeha “vatrenih”, vijest o gradnji stadiona zapalila građane pa se u srijedu mogu čitati redom bijesni komentari.
To da su, kad bismo imali sreće, Hrvatskoj potrebni i dobri stadioni i obnova porušenih kuća, bilo bi normalno očekivati, smatra Jasenko Krovinović, gradski vijećnik u Petrinji i otac nogometaša Hajduka Filipa Krovinovića.
- I jedno i drugo ja doživljavam kao političke floskule u danom trenutku. Dakle, kada su reprezentacija ili Dinamo u naponu uspjeha, onda se aktualizira gradnja stadiona. Kada se aktualizira neki problem u Petrinji, kad se zgrade počnu urušavati, onda ih idemo žurno rušiti, a godinu dana prije toga nećemo.
Država bi morala jasno reći ima li novca za jedno i drugo, a ja mislim da može imati. Međutim, ozbiljno planiranje i ozbiljni ciljevi i realizacija je ono što ovom državnom aparatu u cijelosti nedostaje. Ovo je s jedne strane izrugivanje s ljudima pogođenima potresom, jer obnova stoji i stoji, ljudi čekaju Godota kao u Beckettovoj priči, a na stadionima imamo Ionescove “Stolice” - dočarava apsurdnost svega zajedno Krovinović.
’Moramo im se klanjati’
Naravno da bi se, kaže, radovao i da se Poljud obnovi, ali potpuno razumije reakciju ljudi pogođenih potresom s obzirom na to da o njima nitko ne brine.
- Jer nije ni vidljivo niti je jasno iskomunicirano što se radi, kako i kada. Nitko odgovoran ne želi u toj prijetvornoj političkoj priči reći “dvije tisuće te i te godine će to biti gotovo ili mene nema”. Nema tog odgovora za obnovu gradova, ni za sela ni za farme...
Vi ako na selu nemate farmu, kako će ljudi tu živjeti? Da ne spominjemo da neki kontejneri nemaju ni vodu. Politika se ponaša kao božanstvo kojemu se trebamo moliti i klanjati da bi se nešto realiziralo.
A da je politika odgovorna, moglo bi biti urađeno u ovom slučaju i jedno i drugo. Ja, kao političar i otac igrača, mogu reći - da, ima mjesta i za jedno i za drugo, ali prioritet je obnova. Ali i za jedno i za drugo mora postojati odgovornost s jasnim rokovima i jasnim objašnjenjem kako se to misli napraviti, a ne od izbora do izbora - zaključio je Krovinović.