Mjesto Medviđa, na pola puta između Benkovca i Obrovca, teško je stradalo u vrijeme srpske okupacije, za vrijeme postojanja tzv. SAO Krajine, i to od mještana koji su nosili odore tadašnje milicije.
Civilne žrtve i njihove obitelji koje su ostale na tom području i danas vape za pravdom, a pravda je u ovom slučaju spora, bojimo se i nedostižna.
Sa zločinima u Medviđi 1992. i 1993. godine bavilo se od 2004. godine Županijsko državno odvjetništvo u Zadru, a sada je konačno podignuta optužnica protiv četvero pripadnika milicije tzv. Republike srpske Krajine i ubrzo na Županijskom sudu u Splitu počinje i sudski postupak.
Postoje i svjedoci zločina koji su ispitani, tijela žrtava su ekshumirana i utvrđen je način njihove smrti pa se očekuje da će doći do presude, makar suđenje u odsutnosti, kao što će ovdje biti slučaj, nije dobar način da se utvrdi pravda. Sva četvorica optuženih bili su sumještani žrtava Medviđe. Svi su se dobro poznavali, neki od osumnjičenih su u međuvremenu počinili i samoubojstvo. Treba li reći da likovi iz ove zločinačke priče, ako ih se ikada uhiti i privede, imaju pravo na novo suđenje, a presude koje se u ovom postupku izreknu - istog se trenutka brišu!
Nakon opsežnih istražnih radnji optuženi su 64-godišnji Dušan Škorić zvani Duje, koji sada živi u SAD-u, Bogdan Milanko (56) zvani Boško, Miladin Milanko, čije godište (1984.) je u optužnici netočno navedeno jer nije mogao imati devet godina kad je činio zločine, te Milenko Škorić (72). Posljednja trojica žive u Srbiji, a Milenko Škorić je već u poodmaklim godinama.
Svu četvoricu se tereti da su 9. svibnja 1992., petsto metara od njihove obiteljske kuće kod Ograde Zelića, ubili bračni par Šimu i Iku Srdarević koji su tada imali 80, odnosno 66 godina. U Šimu su ispalili najmanje devet metaka iz pištolja, a u Iku dva metka iz automatske puške.
Njihovo stado od 150 koza i ovaca su odveli, a obiteljsku kuću zapalili. Treba li reći da su monstrumi tražili dan ranije ovaj bračni par po selu, ali ih nisu našli. Dan poslije su uspjeli.
Bogdan Milanko, koji je tada imao 26 godina, a sada navodno živi u Novoj Pazovi, bio je najuporniji u ubijanju pa je tako 9. veljače 1993. u Medviđu, zaseoku Erstići, ubio devet osoba prezimena Erstić, a jednu teško ranio. Nakon što je došao u njihovu kuću ubio je najprije Petra Erstića (49) i njegovu tri godine mlađu suprugu Jeku.
Nastavljajući krvavi pohod dolazi do susjedne kuće Dušana Erstića te najprije ubija njegovu suprugu, 51-godišnju Draginju, a zatim s vrata kuhinje otvara rafalnu paljbu prema osobama koje su se tu sklonile pa je tako ubio Draginjina 55-godišnjeg supruga Dušana. Ubio je, pucajući rafalno, zatim i 73-godišnjeg Ivana Erstića i njegovu 61-godišnju suprugu Stoju Erstić. U tom krvavom pohodu ubija i 64-godišnju Jeku Erstić i 18-godišnju Miru Erstić, dok je 62-godišnju Stoju Erstić, pokojnog Nikole, ranio u desnu ruku, da bi potom otišao u kuću 88-godišnje Šimice Erstić, koju je također hicem iz puške ubio. U optužnici ne piše što je tko kome u rodu u ovoj nesretnoj obitelji koja je ubijena u nekoliko minuta. Mještani su govorili o petorici četnika - počinitelja ovog zločina, ali, kao što vidimo, u optužnici je nakon dokaznog postupka završio samo jedan.
Bogdan Milanko i Dušan Škorić optuženi su da su 31. siječnja 1993. u Medviđi sačekali 49-godišnjeg Marka Gendu, kojeg su zavezali i odveli do jame Golubinka te ga na neutvrđeni način ubili, a tijelo bacili u jamu dubine osam metara. Nakon toga dolaze do kuće Soke Genda, supruge ubijenog Marka, iz čije kuće su, koristeći traktorsku prikolicu, ukrali 500 kilograma pšenice, svu rakiju, vino, ulje i brašno, da bi potom kuću zapalili.
Ovaj dvojac je traktorom došao 21. veljače 1993. i do novosagrađene kuće Mirka Mršića, koji je prethodno od straha s obitelji pobjegao u šumu, te su mu ukrali sav namještaj, da bi mu potom zapalili staru kuću i pušnicu, koje su potpuno izgorjele.
Ovu krvavu priču završavamo optuženim Dušanom Škorićem, koji je neutvrđenog dana 1992. došao u mjesto Medviđu te je zatekao u polju 82-godišnjeg Božu Demu. Odveo ga je do jame, pucao u njega i potom njegovo tijelo bacio u tu jamu, duboku petnaest metara.
Dakle, u samom mjestu Medviđa ova četvorica su, prema optužnici, samo zato što su žrtve bili Hrvati, ubili trinaestero ljudi, od toga čak devetero iz obitelji Erstić, a zločine su počinili u nešto više od godinu dana.
Najveći od ovih zločina počinjen je u znak osvete domaćem stanovništvu za akciju “Maslenica”, koju je Hrvatska vojska uspješno izvela i oslobodila taj teritorij.