Prošlo je punih 20 godina otkako je Renata Peroš izdala Stanislava Antića, donijela vlast HDZ-u i samu sebe pretvorila u simbol političkog prebjega. U tih 20 godina neke su se stvari ipak promijenile: da bi zadržao kontrolu nad Gradskim vijećem Zadra, HDZ-u sada treba čak tri „renate peroš”. Je li ih moguće pronaći, postoji li u HDZ-u želja za povratkom u 2001. godinu i zbog čega je „sigurni grad" za HDZ postao trusno područje?
Raspored mandata pokazuje da HDZ ima samo 11 mandata i da mu do „kontrolnog paketa” od 14 vijećnika nedostaje čak tri mandata, što je dovoljno za konstataciju da im je rezultat jako loš. U odnosu na 46,47 posto glasova osvojenih 2017. godine, HDZ je sada pao na svega 8.467 glasova ili 34,61 posto.
Što se to dogodilo u protekle četiri godine? Najkraći mogući odgovor bi glasio: dogodio im se Branko Dukić! Ali, nije sve u tome.
Dukić je 2017. godine uzeo 12.927 glasova i s 51,20 posto u prvom krugu pobijedio SDP-ovku Sabinu Glasovac. Međutim, stranačka je anketa prošlog mjeseca pokazala da je Dukić u četiri godine mandata izgubio skoro trećinu vlastitih birača: čak 31 posto onih koji su ga podržali 2017. sada je odgovorilo da mu neće dati glas!
Mada „politička fizika” pokazuje da su u kampanji promovirani brojni infrastrukturni zahvati teški stotine milijuna kuna, to nije pomoglo ni HDZ-u ni Dukiću: u Medulićevoj nisu shvatili da se u međuvremenu promijenila „kemija grada” koji se više nije dao impresionirati novcem i projektima, grad je očito sve zasićeniji dugogodišnjim modelom vladanja, klijentelizmom, bahatlukom, surovim inzistiranjem na političkoj podobnosti kao savršenom načinu „armiranja” pozicija moći. Sve je to izmišljeno prije Dukića, on je samo tome dodao svoj udio afera, površnosti i „političke ležernosti” u kojoj su se Dukić i „dukićevci” sve više odvajali od stvarnosti, pa je na trenutke izgledalo da žive u svom elitističkom „balonu” i paralelnom svemiru sve daljem od stvarnosti koju su živjeli ostali Zadrani.
Uz to, otvorene su i neke „dukićevske afere”, od izbora direktora Turističke zajednice, preko koncerta Rite Ore i kadrovskih promašaja, do tragikomične gradnje ceste uz Opću bolnicu ili „afere Mercedes” - sve to je samo dodatno pojačalo ionako tihu, ali narastajuću ogorčenost u dijelu zadarske javnosti. „Kemijski procesi” pokrenuti odavno, izašli su na površinu i sada je sve došlo na naplatu: Dukić je pao na 9.683 glasa! Ostatak je „prosuo” po putu.
Dukićev rezultat odrazio se i na rezultat Božidara Longina, jer podaci govore da je „manjak” iz Zadra oštetio i HDZ-ovog kandidata i njihovu županijsku listu. Ipak, Longin je izgledni pobjednik u drugom krugu, a u HDZ-u su uvjereni da će i u Skupštini elegantno osigurati većinu.
Što se gradske razine tiče, optimizam je bitno manji: Dukića čeka ni približno lagan dvoboj u drugom krugu s Markom Vučetićem iza kojega je stala koalicija okupljena oko SDP-a, a do većine u Gradskom vijeću HDZ može stići jedino s „tri renate peroš”. Gdje se kriju potencijalni prebjezi?
Čovjek koji drži ključ u rukama je Enio Meštrović sa svojih sedam nezavisnih mandata. Umješni performer s Bokanjca je narastao u senzaciju lokalnih izbora na šarolikoj podršci mlađih birača i protestnih glasača željnih promjena, ali i onih „ogorčenih sustavom”. Nema nikakve dileme da Meštrovićeva ironična kampanja nije slala nikakvu ideološku poruku već je emitirala jasan signal želje za promjenom uz jaku potku „izrugivanja sustava”.
Ali, uz Dukića, nije lako ni Meštroviću: pitanje je pod kakvim će se pritiscima naći i što uopće može učiniti. Pristane li uz SDP-ovu koaliciju i tako joj donese većinu u Gradskom vijeću, što Vučetić smatra očekivanim i logičnim, sigurno je da ni u tom savezu neće „cvjetati ruže” i da nikome s buntovnim i neukrotivim Meštrovićem neće biti lako. U tom raspletu, ako Dukić pobijedi u drugom krugu, Zadru bi se po prvi put dogodila kohabitacija s novim neizvjesnostima.
Ode li k HDZ-u Meštrovićev alter ego, performerski Ričard, u stvari bi, gubitkom vjerodostojnosti i odustajanjem od suštinske poruke svoje kampanje, izvršio ritualno samoubojstvo.
Teoretske mogućnosti time nisu iscrpljene: dovoljno je da Meštroviću „pobjegnu” tri vijećnika, ne nužno on s cijelom listom, ali to bi bio još veći skandal od kojeg se Meštrović ne bi oporavio. Naime, nakon što je „autentična” Renata Peroš samu sebe pretvorila u simbol političke korupcije, doživjela je sudbinu koju nije lako podnositi, a toga su itekako svjesni svi „kandidati” za „kolektivnu renatu peroš” sastavljenu od tri prebjega.
Špekulacije moraju računati i na mogućnost da Meštrovićevi ljudi jednostavno ostanu „neutralni” i pri konstituiranju gradskog parlamenta ne podrže nikoga, što bi u konačnici dovelo do novih izbora za Gradsko vijeće, ali bi i takav ishod mogao biti shvaćen kao „kukavički alibi” i odustajanje od promjene koju se zazivalo.
Što će Meštrović i njegovi ljudi odlučiti, vjerojatno će se znati nakon drugog kruga gradonačelničkih izbora.
