StoryEditorOCM
4 kantunaKIFOVE NA PREGLED

Obišli smo najveću plantažu Cannabisa u Dalmaciji: raste u zadarskom zaleđu, miriše kao marihuana, možda ne ‘puca‘ kao indijska konoplja, ali...

Piše Ivica Nevešćanin
1. kolovoza 2020. - 09:27
Na poljoprivrednom gospodarstvu u Smilčiću posijani su prvi hektari industrijske konoplje i to na površini od 17 hektara. Pilot program odvija se u suradnju s AGRRA-om Zadarske županije. Jedan od vlasnika plantaže je Goran Perović MungosJure Miskovic/Cropix

U Smilčiću raste trava. Zelena, vitka, mirisna. Do ruba horizonta i dalje, dokle god pogled seže, nepregledno more marihuane.

– Konoplje – ispravi nas Mungos.
– Da, da, marihuane.
– Ne, konoplje. Ovo je industrijska konoplja, a marihuana je indijska konoplja.
– Čekajte, želite reći da se ova ne puši?
– Ne.
– Bemte, Ante, tebe i tvoje reportaže! Da te...
– Tko je Ante? – pita Mungos.
– Ma ništa, pustite... urednik. A doći ću ja do Splita, doći ću... Platit ćeš ti meni za ovo, o, kako ćeš platit...

U Smilčiću raste konoplja. Zelena, vitka, mirisna. Do ruba horizonta i dalje, dokle god pogled seže, nepregledno more konoplje. A pljunuta je marihuana.

– Nije ista. U ovoj ima 0,2 posto THC-a, a u indijskoj, odnosno medicinskoj marihuani, može biti i do 20 posto psihoaktivne tvari – tumači Mario Lončar.
– Dobro, ovdje je sedamnaest hektara i sve je posijano konopljom?
– Da, posadili smo je u petom mjesecu. Vidite i sami kolika je već narasla. Negdje je visoka i preko tri metra.
– Dobro, a di je ona druga? – kimnemo prema Mungosu.
– Koja?
– Kako koja?! Ona, Bože, za ono... – opet mu namignemo.
– Ne razumijem!
– Ma za sebe! Barem dva kvadrata. Što je to u ovih 170 hiljada! Ništa! Tko bi znao? Nitko! A vidi je, milina! Raste ko iz vode!
– Aaaa ta! Ma jok. Nismo ti mi za tu. Mi imamo samo ovu, za industriju...

Ante, svega mi, dobro čitaj ovo što se piše. Ovo ti je prvi i zadnji put da si nas ovako namagarčio! I onda još maloprije zove i pita: "Ej, di si, jesi se napušija?" A doći će maca na vratanca, nećeš ovaj put proći lišo. Ne, ne...

image
Jure Miskovic/Cropix

Goran Perović Mungos i Mario Lončar iz tvrtke "Spela", u suradnji s Agencijom za ruralni razvoj Zadarske županije (AGRRA), pokrenuli su prije dva mjeseca pilot-projekt uzgoja industrijske konoplje u Zadarskoj županiji. Na 17 hektara državnog zemljišta u Smilčiću posadili su sjeme Future 75 i, kao što samo ime kaže, od nje očekuju lijepu budućnost. Ako pilot-projekt uspije, u što nitko ne sumnja, planiraju u zakup uzeti dodatnih 540 hektara državnog zemljišta na kojem bi proširili proizvodnju marihuane. Dobro, ajde, konoplje...

– Želimo napraviti kvalitetan projekt od opće koristi za cijelu županiju. U svijetu se od konoplje danas radi 35 tisuća proizvoda. Od ljudske prehrane do građevine. Njezina je iskoristivost sto posto. Uzgoj je u potpunosti ekološki, ne trebaju nikakva zaštitna sredstva, a njezino korijenje duboko prodire u zemlju, rahli tlo i izvlači iz nje teške metale. Ona je višestruko korisna biljka, a zapravo spada u porodicu korova – navio se Mungos.

Mogao bi on tako do sutra, o nutritivnim i prehrambenim svojstvima konoplje, o tradiciji uzgoja još u 17. i 18. stoljeću u Habsburškoj Monarhiji, koja je bila najveći proizvođač konoplje na svijetu. Pa sve do sedamdesetih godina u Jugoslaviji, kad je Hrvatska bila prva republika po proizvodnji konoplje. Sjetio se Mungos i zadarske "Otočanke", nekad velike tvrtke koja je cijeli svoj asortiman proizvoda bazirala na preradi niti od konoplje. Onda je preko noći nastupila globalna kriminalizacija konoplje kao marihuane, industrijska konoplja izjednačila se s indijskom, a prodor plastike, najlona i drugih umjetnih materijala dodatno je smanjio potražnju za njezinim uzgojem i preradom.

image
Jure Miskovic/Cropix

Sada smo opet na početku. Nakon zakonskih izmjena iz 2011. godine u Hrvatskoj je opet moguć uzgoj industrijske konoplje, ali tu mogućnost iskoristile su mahom županije na sjeveru zemlje, dok se u Dalmaciji još uvijek radije uzgaja indijska konoplja, najviše u pitarima i na balkonima, a ima i onih entuzijasta po gradskim i otočnim mjestima koji, na primjer, u sumrak znaju krenuti s kanticom vode preko Prve vidilice, pa zemljanim putem ispod Botaničkog vrta...

– Gledajte, sve što radimo radimo uz stručnu pomoć AGRRA-e Zadarske županije. Naš je cilj zainteresirati druge poljoprivrednike za proizvodnju konoplje. Konačni je cilj proizvodnju konoplje podići na razinu centra za preradu, odnosno proizvodnju. Za to je pak potrebno imati pod uzgojem 10 do 15 tisuća hektara. Bez tolikih nasada ne isplati se izgradnja postrojenja za preradu i ulaganje u strojeve za berbu, obradu i sortiranje – kaže Lončar koji se, kaže, cijeli život bavio trgovinom poljoprivrednim proizvodima.

Zadnjih godina odlučio je ulagati u uzgoj konoplje jer je smatra biljkom budućnosti koja može pomoći da se 196 tisuća hektara iskoristivih poljoprivrednih površina na području Zadarske županije sa sadašnjih 10 posto podigne na 30 ili 40 posto.

– Naš je cilj – kaže Lončar – da 20 posto raspoloživih poljoprivrednih površina Zadarske županije bude zasijano konopljom. To bi bilo oko 40 tisuća hektara, a u Hrvatskoj ih je sada pod konopljom oko 600.
– U našoj klimi konoplja se može pobrati dvaput godišnje. Njezina sjetva i uzgoj nisu zahtjevni, ne treba je tretirati, dovoljna je voda i stajsko gnojivo. Na sebe ne privlači nametnike i bolesti, a stvara ogromnu dobrobit u svojem biološkom okruženju. Očekivani prinos po hektaru je oko 2000 kilograma, što znači da bismo mi mogli za koji tjedan ovdje ubrati oko 40 tona.
– To se isplati? – pitamo Marija.
– Cijena je bolja nego za čatrun!

image
Jure Miskovic/Cropix

Pokazuje nam razliku dvaju nasada konoplje posađenih jedan do drugog. Jedna je sijana strojno i sada izgleda kao nepregledna šuma kroz koju se treba probijati mačetom. Druga je sađena s razmakom, u širim redovima, jedna iza druge. Biljke imaju potpuno drukčiju formu.

– Takav način sađenja je skuplji, ali daje i do 40 posto veće prinose po jedinici. Uspostavom centra proizvodnje mogli bismo vidjeti koja sorta na našem podneblju najbolje uspijeva i koja daje najbolje rezultate, jer cilj je ovog pionirskog uzgoja dobiti relevantne podatke koji bi zainteresirali ljude da se uključe u širu proizvodnju – govori Mario Lončar.

Od njihovih 17 hektara konoplje na koncu će se iskoristiti svega 30 posto biljke. Odnosno samo vršni dio, koji se nakon berbe suši i odvozi na preradu.
– Nažalost, 70 posto stabljike ostaje neiskorišten jer se drukčije ne isplati. Da bi se isplatila berba cijele stabljike, potrebno je imati proizvodnju veću od tisuću hektara i pogone za preradu u blizini. Mi ćemo morati unajmiti strojeve za berbu i transport jer nemamo milijun eura da ih kupimo, niti nam se to u ovoj fazi uzgoja isplati. U sklopu tih troškova izračunali smo i našu dobit i mislim da se itekako isplati – govori Mario Lončar, izbjegavajući na sve moguće načine naše pokušaje da ga snimimo kako s cigaretom u ustima prolazi kroz polja konoplje.

– Što će vam moja slika. Važno je ono što govorim – kaže.

image
Jure Miskovic/Cropix

Konoplja je za njega biljka budućnosti. Njezina je iskoristivost, svako malo podsjeća, praktički bezgranična. Ključno je pitanje kako uspostaviti uzgoj i organizirati preradu. Konoplja se danas koristi u proizvodnji lijekova, kao dodatak prehrani za ljude i životinje, za proizvodnju peleta za ogrjev, kao građevinski materijal, u tekstilnoj industriji... Lončar tvrdi da su se i karoserije za prvi serijski proizvedeni automobil u povijesti, Fordov T model, izrađivale od konoplje, zbog čega ih nije bilo moguće ulubiti.

– Kada bi se u svijetu povećala proizvodnja konoplje, ne bi bilo više potrebno sjeći amazonsku šumu za proizvodnju papira ili ogrjeva. A vi dobro znate što ta šuma znači za ekološki sustav cijelog planeta – poklopi nas Mungos.
– A što je s medicinskom konopljom? Je l' vas i ona zanima?
– Zakonski uzgoj medicinske konoplje kod nas još nije dozvoljen. U svijetu jest i rezultati su odlični. Uzgoj takve konoplje pod strogim je nadzorom. Mi smatramo da političari o tome trebaju dobro razmisliti i dozvoliti uzgoj takve konoplje, jer je dokazano da ulja i preparati marihuane ublažavaju posljedice raznoraznih bolesti, na način na koji inzulin olakšava život s dijabetesom – slikovito objašnjava Mario Lončar.

Sav urod prve berbe konoplje u Zadarskoj županiji bit će prodan tvrtki "Cerko" iz Varaždina, jednom od najvećih otkupljivača suhe tvari u Hrvatskoj. Nakon toga, što bi rekao Gibonni, možda i dogodi se čudo, pa krene masovni uzgoj i proizvodnja. Zainteresiranih uzgajivača ima, otkupna cijena i isplativost svima odgovaraju, tržište je osigurano i svakim danom raste; realno, prepreka nema. Ali kako kod nas uvijek treba puhati na hladno kad se pojave novi trendovi u poljoprivredi, može li se s konopljom ponoviti priča kao sa smiljem, čija je otkupna cijena od početnih dvadeset i nešto kuna, kad je euforija bila na vrhuncu, pala na sadašnje tri kune po kilogramu?

image
Jure Miskovic/Cropix

– Smilje je kod nas buknulo kad je izbila kriza u Siriji, koja je bila jedna od najvećih proizvođača smilja na svijetu. Interes se prirodno premjestio na mediteranske zemlje i došao je do Hrvatske. Kako se rat u Siriji smirivao, obnovila se i proizvodnja smilja, a cijena je ostala ista, oko četiri kune. Sirija se vratila na svoje mjesto, a mi smo ovdje ostali visjeti u zraku. Priča s konopljom nije takva. Ona je neusporedivo korisnija kao sirovina i njezina je cijena dugoročno stabilnija – uvjerava nas Lončar.

U Smilčiću raste konoplja, tamnozelena, s devet nareckanih lepezastih listića i bogami je velika. Kad zagazite u nasad, miriše kao marihuana, a cvjetovi joj strše kao pravi kifovi. Možda ne "puca" kao indijska konoplja, ali kad se sjetite svih onih pustih i zapuštenih kilometara neobrađenih površina od Zrmanje do Neretve, zašto ne bi mogla "puknuti" novu zoru dalmatinske poljoprivrede?

24. travanj 2024 01:23