StoryEditorOCM
4 kantunaPRIČA IZ ZADRA

Dostavljam svježe voće, povrće, a skupljam i plastične čepove od čije prodaje novac ide za kupovinu lijekova oboljelim od leukemije!

Piše Jutarnji.hr
31. listopada 2019. - 14:35
prodavac_bicikla1-291019-1

 

Salata 12 kuna kilogram, cvjetača 15 kuna, krumpir po šest kuna, a mladi kupus, mrkva i krastavci po deset. Ako živite u Zadru i zanimaju vas cijene na tamošnjoj tržnici, ovakav izvještaj možete naći na Facebook stranici Pazzaro. A, osim stanja na “burzi” tržnice, pijace ili pazara, kako vam god bilo draže, na istoj stranici domaće voće i povrće možete i naručiti na kućnu adresu, i to potpuno besplatno. Iza projekta Pazzaro stoji 23-godišnjak Ervin Mešanović, koji već više od pola godine biciklom po Zadru direktno s tržnice na kućne adrese dostavlja proizvode - piše Jutarnji.hr.

- Prijatelj mi ima OPG pa smo jednu večer razgovarali o tome kako bi bilo dobro da postoji platforma koja bi okupila te male proizvođače te ih učinila dostupnijima, pristupačnijima, pa time i konkurentnijima na tržištu. Proizvodi OPG-ova su dostupni na tržnicama, koje većinom rade od ranih jutarnjih sati pa do nešto nakon podneva. Većina zaposlenih ljudi u to je vrijeme na poslu i nije im praktično ići na tržnicu. A rijetko tko će ići od jednog do drugog OPG-a i kupovati proizvode pojedinačno – kaže Ervin, odnedavno inženjer agronomije, koji je završio tri godine primijenjene ekologije u poljoprivredi.

Zadar, 291019.
Ervin Mesanovic, Djakovcanin i bivsi student Primijenjene ekologije u agronomiji Sveucilista u Zadru. Ervin vodi Facebook stranicu Pazzaro Zadar, a radi se usluzi dostave hrane na kucna vrta - i to volonterski. Mladi Ervin, zeli postati distributer za OPG-ove i promovirati hrvatske lokalne proizvode.
Foto: Jure Miskovic / CROPIX

Jure Miskovic / CROPIX

 

Dugo je, kaže, razgovarao s prijateljem, slagao mozaik o tome kako spojiti male proizvođače domaćih proizvoda direktno s ljudima, pa je došao do ideje da bi na toj pretpostavci i sam mogao pokrenuti neki biznis. U vrijeme kada je sve počelo, još je bio na fakultetu pa nije mogao otvoriti vlastitu tvrtku ili obrt.

- Nisam htio odustati od fakulteta jer sam bio pri kraju, a nisam ni htio da me prođe volja za provedbom ideje za koju mislim da je dobra. Tako da sam, unatoč tome što na tome ne mogu ništa zaraditi, odlučio napraviti Facebook stranicu i početi raditi volonterski kako bih vidio ima li uopće zainteresiranih za ovakvu vrstu dostave – priča nam Ervin. Pokazalo se da interesa za dostavu, naravno, ima. Kako to biva u vrijeme društvenih mreža, Ervin je važnog “saveznika” našao upravo na Facebooku.

- U početku sam kontaktirao grupu “Mame iz Zadra”, koja broji više od osam tisuća članova. U grupu primaju stvarno isključivo majke s područja Zadra. Povezao sam se s njima i ispromovirale su me u grupi. Mame najviše zovu, zadovoljne su dostavom i stalno se vraćaju. One su jedna od sku - pina koje su mi primarna ciljana klijentela – kaže Ervin, pa dodaje da je najveća potražnja subotom, kada se u Zadru održava takozvana seljačka tržnica, na kojoj je i ponuda proizvoda najveća.

Njemu po Zadru za dostavu jedne narudžbe većinom treba oko pola sata do sat od trenutka kada je zaprimi do onoga kada je dostavi. No, s vremenom planira i sma - njiti vrijeme čekanja.

- Zapravo mi je bicikl idealno rješenje za prijevoz jer Zadar ima dosta sporednih ulica, kojima se mogu izbjeći semafori. Posebice za vrijeme turističke sezone, kada je u gradu puno ljudi. Ljudi su oduševljeni kad im dođem na vrata biciklom, jako se čude, tim više što volontiram i donesem im proizvode za točnu cijenu koju sam i sam platio na tržnici. Stvarno svi podržavaju ideju – kaže Ervin, koji na biciklu ima košaru u koju stavi većinu proizvoda, a sa sobom, ovisno o veličini narudžbe, na bicikl nosi i ruksak te jednu ili dvije sportske torbe preko ramena.

- Uskoro planiram na stražnji dio bicikla zavariti i dva prijeno - sna hladnjaka – kaže. Još jedna zanimljivost oko njegovog Pazzara je i to da Ervin na Facebook stranici redovito podsjeća da je, osim što vam dostavlja voće i povrće, voljan od vas nešto i uzeti – plastične čepove.

- Surađujem s Udrugom obolje - lih od leukemije i lim - foma iz Čakovca, koja skuplja plastične čepo - ve. Kilogram plastičnih čepova prodaju za kunu i 20 lipa, a novac odlazi za kupnju lijekova za liječenje oboljelih od leukemije i limfoma. Ljudi mi često, kada im nešto dostavim, daju čepove, a ponekad me zovu i da samo dođem po čepove, nevezano za dostavu. Rado odem, skupljam čepove dok ih se ne skupi pa ih busom pošaljem u Čakovec. To je lijep način da čuvamo okoliš, ali i nekome pomognemo – kaže. Primarni mu je fokus ipak i dalje na hrani.

Zadar, 291019.
Ervin Mesanovic, Djakovcanin i bivsi student Primijenjene ekologije u agronomiji Sveucilista u Zadru. Ervin vodi Facebook stranicu Pazzaro Zadar, a radi se usluzi dostave hrane na kucna vrta - i to volonterski. Mladi Ervin, zeli postati distributer za OPG-ove i promovirati hrvatske lokalne proizvode.
Foto: Jure Miskovic / CROPIX

Jure Miskovic / CROPIX

 

- Imamo zaista široku paletu domaćih proizvoda pa bi bilo logično da ih učinimo dostupnijima, pogotovo, recimo, ovdje u Dalmaciji, gdje je turistička sezona jaka pa imamo i priliku kroz gastronomiju se predstaviti i drugim ljudima koji dođu sa svih strana svijeta – kaže nam Ervin, inače Đakovčanin, koji se u Zadar preselio zbog fakulteta, pa nastavlja: - Zašto ne bismo omogućili Dalmatincu da jede kulen i obrnuto, Slavoncu da jede pršut? Da na neki način spojimo svoje OPGove, to bi puno pomoglo cjelokupnom gospodarstvu. Imali bismo hrvatskog proizvođača, kupca, firmu, cijeli lanac bi bio domaći, a i novac bi ostajao u Hrvatskoj – kaže Ervin.

Situacija je, nažalost, takva da razumijevanja treba imati i za velike trgovačke lance koji uvoze voće i povrće. - Iako mi sami imamo široku paletu tih proizvoda, oni su rascjepkani kod hrpe malih proizvođača, koji nisu ujedinjeni. Razumljivo je da veliki trgovački lanci neće pregovarati s, recimo, 40 malih OPG-ova da bi se opskrbili. Upravo iz tog problema i frustracije potiče moja ideja. Želim preuzeti inicijativu, probiti OPG-ove na tržište, modernizirati ih, pružiti im matično sklonište – kaže Ervin, koji planira otvoriti svoju firmu. Već je sada u procesu dolaska do financijskog poticaja za samozapošljavanje.

- Na fakultetu sam naučio dosta o skladištenju voća i povrća, o toj tehničkoj strani. Volio bih, kada otvorim tvrtku, naći prostor koji bi mi mogao biti skladište za proizvode koje bih i dalje otkupljivao direktno s tržnice. Naravno, i dalje bih dozvolio proizvođačima da se sami brendiraju kako već žele. U ponudi bih možda imao i više vrsta istih proizvoda. Na primjer, dvije vrste paprike, od kojih je jedna skuplja, pa i viša klasom, te druga jeftinija. Pa da ljudi mogu birati – planira budući mladi podu - zetnik, koji bi, ako sve krene kako bi trebalo, htio svoju distribuciju proširiti i na restorane.

- Ono što mi je najvažnije je da sve ostane ekološki. Održivost mi je na prvome mjestu. Tako da ću, bude li potrebe za automobilom, jednog dana kupiti isključivo električni automobil – zaključuje Ervin

18. travanj 2024 15:56