KK Zadar
Košarka se u Zadru već odavna ne igra ni u Jazinama ni na Višnjiku, nego na Narodnom trgu. Ključni igrači u prošloj godini bili su Ante Rubeša i Enio Meštrović, sve dok jedan za drugim, svojom voljom, nisu digli ruke od pokušaja uvođenja reda u tu proračunsku rupu bez dna. Napaljeni mitovima i legendama, u maniri Kapetana Mikija i Salasa, sebedajno su uletjeli u klopku koja se jače stezala što su se u njoj više koprcali. Pokušaj za anale, ali bez velikog uspjeha. Istina, na parketu se igra nešto bolja košarka, ali Klub je i dalje talac političke (ne)volje koja očito nema hrabrosti prodati to ”obiteljsko srebro” i rasteretiti tako život sebi i građanima. Možda bi se klub i mogao prodati kad bi zainteresirane investitore uvjerili da će politika maknuti prste iz kluba. Naravno, nakon što netko (čitaj: proračun) posuši onaj tričavi minus od preko 40 milijuna kuna...
Dom županije
Možda su vam mediji dosadili, možda im ne vjerujete, ali bez medija se puno toga ne bi znalo, pa ni to da Plenkovićeva vlada planira Zadarskoj nadbiskupiji ostaviti u amanet zgradu Doma županije. Naravno, ono malo preostalih slobodoumnih Zadranki i Zadrana odmah je ustalo u protest ukazujući na svu pogubnost namjere da se povlaštenoj crkvi u zamjenu za oduzetu imovinu za vrijeme Jugoslavije dade najvrjednija nekretnina u javnom vlasništvu na zadarskoj rivi. Takva odluka donosi više štete nego koristi i Zadru i crkvi i Vladi pa se politika odmah usukala i obećala takvu namjeru bezrezervno zaustaviti. Nismo još doznali jesu li u tome uspjeli, a jedan od ključnih kotačića, nadbiskup Puljić, polagano ispada iz igre...
Mirovina za nadbiskupa Puljića
Da, nakon dvanaest ljeta na čelu Zadarske nadbiskupije, i deset godina na čelu Hrvatske biskupske konferencije, msgr Želimir Puljić odlazi u mirovinu s napunjenih 75 godina života, a na njegovo mjesto prvog čovjeka Katoličke crkve u Zadarskoj županiji, dolazi Milan Zgrablić, katedralni župnik iz Poreča. Zapravo je već došao prije pola godine kao nadbiskup koadjutor, a taj će ”sufiks” izgubiti od siječnja nove godine.
Rezime Puljićevog nadbiskupovanja: umjereni čovjek srednjeg puta sa smislom za nekretninski biznis, dobro se primio kod lokalnih vlasti, dugoročno osnažio crkvene interese sa Zadarskim sveučilištem i politikom, na gradskom zemljištu gradskim novcima započeo gradnju katoličke škole, uspješno se nosio s brojnim incidentima svećenika (pedofilija, seksualne avanture, (ne)priznata djeca, prometne nesreće, pijančevanje, nasilništvo, antivakserski aktivizam...) Pripadnik biskupske ”stare škole” koju papa Franjo zadnjih godina uspješno zamjenjuje novim, progresivnijim svećenicima...
Zadarska riva
Uz projekt Aglomeracije, definitivno zahvat koji će obilježiti desetljeće u Zadru. Ako bi aglomeracija trebala Zadar svesti na nekih 5 posto crnih jama, nova riva od Mosta do Foše je nakon preseljenja trajektnog prometa i obnove Muraja, nastavak transformacije uloge Poluotoka u 21. stoljeću. Hoće li uređenje Nove rive, nakon primarnog parternog zahvata, doživjeti i pravi arhitektonski natječaj za sadržajno uređenje? Mnogo je arhitekata u Zadru koji to priželjkuju, ali su poslovično oportuni kada treba na to i javno ukazati, kao i na negativne smjerove u prostornom planiranju. Novu rivu je tematski započeo uređivati Nikola Bašić s Morskim orguljama i Pozdravom Suncu, a trebala bi imati sadržaje komplementarne ulozi Poluotoka u životu grada (to je i zadatak Plana upravljanja povijesnoj jezgrom). Ali ne da bi ju se pretvorilo u turistički Disneyland, nego da građanima prije svega bude mjesto odmora i opuštanja, po uzoru na njujorški Central park. Istovremeno biti u centru grada i uživati privilegije života na periferiji, daje neizmjernu kvalitetu urbanom stanovanju.
Providurova palača
I sedam mjeseci nakon otvorenja dobar dio Zadra i Zadrana - odgovorno tvrdim - još nije svjestan što su dobili u centru grada. Projekt Ive Letilović i Igora Pedišića ove je godine zasluženo pobrao sve najvažnije domaće arhitektonske nagrade, a Zadru su napravili muzejski objekt kojeg se ne bi posramila nijedna europska i svjetska metropola. Snagu njegove interpretacije prepoznao je Branko Franceschi i potegao presedanski potez preselivši dio zbirke Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u taj jedinstveni prostor na Jadranu. I prije nego što je otvorena za javnost, Providurova palača je prozvana zadarskim Centrom Pompidou. Što zbog svoje uloge koji bi trebala imati u život Zadra, što zbog arhitektonskih asocijacija na maestralan rad Renza Piana i Richarda Rogersa u Parizu. Da dobar dio Zadrana toga nije svjestan, pokazala je i odluka nehadezeovske većine u Gradskom vijeću koja je amandmanom oduzela 200.000 eura za programe i održavanje Dvije palače u idućoj godini. Ali to je tako, to je prirodan malograđanski refleks pred nečim što ne razumiješ, a sve za imidž boraca za ”malog čovjeka”. Populizam na kubik.
Odlazak Krste Ramića
Nama novinarima je njegova upornost išla na živce, ali na kraju se isplatilo. Nakon desetak godina slanja dopisa, priopćenja, kaznenih prijava i sudskih postupaka, Višeslav Dokoza je dokazao, a sud pravomoćno presudio, da je HDZ-ov Krste Ramić počinio kazneno djelo (lažnog svjedočenja) zbog kojeg više ne može biti načelnik Općine Starigrad. Da je to otkrio neki novinar, s pravom bi ga se moglo kandidirati za neku godišnju novinarsku nagradu, a Dokozi, bivšem HDZ-ovcu, ovo je samo osobna satisfakcija. Ono što 18 godina nisu mogli napraviti opozicijski birači na izborima, napravila je tvrdoglava volja jednog čovjeka i Ramića ne samo makla s mjesta načelnika, već ga za vijeke vjekova izbacila iz politike. Kapa dolje Višeslave!
Tuđmanova ulica
Kolega Mišel Kalajžić o njoj je ispisao novinskih tekstova dovoljno za dva enciklopedijska toma. Malo je koji infrastrukturni projekt u Zadru zadnjih godina toliko privlačio pažnju građana i medija kao rekonstrukcija 950 metara Tuđmanove ulice, od bivše Tvornice kruha do križanja na Voštarnici. Problemi kod projektiranja, problemi kod financiranja, problemi kod izvođenja, problemi nakon otvorenja, problemi kod uklanjanja nedostataka... Ali kvragu sve, nova Tuđmanova je tu, eno je, ljudi se čude kad danas njom prolaze, ne mogu vjerovati da je to ista ona ulica od prošle godine. Tuđmanova pokazuje kako se pametnim trošenjem javnog novca može modernizirati grad i unaprijediti život građana, ali i da bi nekim izvođačima radova i nadzornim inženjerima trebalo doživotno zabraniti sudjelovanje u javnim projektima. Željno čekamo nastavak prema Putu Nina...
Afera Ledana
„Tako započinje priča o jednoj preranoj smrti, o još jednom nepotrebnom gubitku mladog života, koja iz dana u dan prerasta u kolosalnu priču o neodgovornosti, nefunkcionalnom sustavu, slučajnoj državi, zapuštenim lokalnim upravama, zakonskim travestijama, političkim miljenicima, neravnopravnosti pred zakonom, stvaranju zakonodavnog kaosa, bezakonju štićenom od sustava, poslovanju u sivoj zoni, nenadležnosti nadležnih i neodgovornosti odgovornih, ustrašenim činovnicima i birokratskim strašljivcima, o tome kakvu smo državu sami sebi skrojili i zašto živimo u kaosu iz kojeg nikada nećemo izaći. Ukratko, ovoj je priča o nama, o Hrvatskoj”.
Gornji citat, napisan u srpnju ove godine, povodom pogibije 20-godišnjeg Seana Brogana, govori o onome što svi uglavnom znamo, ali se o tome malo usuđujemo javno govoriti, a kad se govori, onda se to radi s figom u džepu, jer ”nije to moj posal”. Atmosfera u kojoj su dugogodišnji ilegalni poslovi s kriminalnim premisama štićeni od lokalne HDZ-ovske politike i nesposobnih javnih službi, izražena nevoljkost policije i odvjetništva da se uistinu obračunaju s odgovornima, uz otvoreno sekundiranje političkim moćnicima, te kao epilog na samom koncu godine sudska presuda po kojoj na kaznenom djelu zasnovan poslovni odnos između Nasada i Rive Liburna biva proglašen legalnim biznisom, samo nas podsjeća da je Zadar, kao i cijela Hrvatska, još miljama daleko od temeljnog standarda zapadnih demokracija: povjerenja u pravnu državu.
Kohabitacija u Gradskom vijeću
Prošla je i druga godina novih političkih odnosa u gradskom vijeću. Antihadezeovska većina (SDP, AM, Nezavisni) i dalje međusobno ne surađuje - iako svatko od njih pojedinačno surađuje s HDZ-om - što HDZ-u i dalje daje mogućnost da upravlja gradom kako hoće. Ljudi koji su trebali unijeti zaokret u politike trošenja javnog novca, svojom bezidejnošću, neznanjem i ulogama umišljenih veličina, načinili su teško procjenjivu štetu ideji ”trećeg puta” (kud god on vodio), i svakako su prokockali priliku da demokratiziraju Zadar. Umjesto da se interesno uvežu i Dukićevoj administraciji nametnu ritam svojih političkih ciljeva, u manje od dvije godine parlamentarna većina predstavila se kao dezorijentirano društvo slučajnih prolaznika, bez pravog stava i jasnog plana, ali s uvjerenjem da im glasovi birača daju pravo da i sebe i njih rade budalama. U tome su, priznajemo, bili više nego uspješni. Da se razumijemo, ni na drugoj strani stvari nisu puno bolje, dapače, tako da je situacija klasična pat pozicija kad, ono, lud zbunjenoga...
Nakon ovog očajnog iskustva, teško da će Zadar ikad više biti u prilici dobiti ”opozicijsku” vlast, pa čak i u koaliciji, ako ovi isti protagonisti ostanu u igri. Takvu količinu političkog jada, besmisla i autsajderstva na jednom mjestu rijetko se može pronaći, No zato su dobrom dijelu građana olakšali iduće i svake sljedeće lokalne izbore: ako ne odluče ostati kod kuće, sada sigurno znaju kome više ne treba davati priliku ”da nešto napravi”.
Aglomeracija
Da ćemo na početku prve polovine drugog desetljeća dvadeset i prvog stoljeća kao događaj ne samo godine, nego stoljeća, izdvojiti izgradnju komunalne infrastrukture u gradu starom, koliko ono, 3000 godina, rekli biste da se rugamo. Naravno, ako živite u Austriji, Nizozemskoj ili Belgiji, ali ne u Zadru, koji prolazi kroz najsveobuhvatniju izgradnju kanalizacijske mreže i prateću obnovu cestovne infrastrukture u svojoj povijesti. U tom nekoliko milijardi kuna teškom zahvatu (hvala EU fondovima!), kojim je obuhvaćeno doslovno pola grada, raskopano je na desetke ulica, i još toliko će ih biti raskopano dok sve ne bude završeno 2024. godine. Mi ćemo ga jednog dana pamtiti samo po jednome - nazivu njemačke tvrtke Ludwig Pfeiffer koja je pokidala živce mnogim Zadranima u čijim ulicama mjesecima (ne) izvode radove. Raskopanim ulicama, valja naglasiti, i takvog izvođača pridodati na istu listu kao i onog za Tuđmanovu, uz opasku: nikad više!
Kafić Branimir
U godini u kojoj Turisthotel slavi 40 godina poslovanja, u kojoj je najveći dioničar te najveće zadarske hotelske kuće postala Tankerska plovidba, mi smo najviše pisali o slučaju obnove Turisthotelovog kafića ”Branimir” na Branimirovoj obali. Razlog je bio više nego opravdan: nadobudni projektant je bez građevinske dozvole na javnoj površini, koja je k tome i pomorsko dobro, naumio proširiti kafić sa zatvorenim objektom i podnim grijanjem. Na tu eklatantnu uzurpaciju javnog dobra ukazao je Zadarski.hr, a onda su na scenu, poput konjice u lošim kaubojskim filmovima, utrčali građevinska inspekcija, državno odvjetništvo, komunalni redari... Turisthotel je odmah uvidio pogrešku, ispričao se i promijenio projekt, što ga je koštalo nekoliko mjeseci čekanja na građevinsku dozvolu. ”Branimir” je na koncu ipak otvoren, na istom mjestu, ljepši nego ikad prije. Dežurna grintala negoduju na izbora sjedalica na terasi i unutra kafića, ali to su detalji koji se rješavaju u hodu. Puno je važnije da je slučaj ”Branimir” postao jedan od rijetkih primjera dobre prakse, kako odgovorni, da ne kažemo osviješteni vlasnik, može (na ”poticaj” medija) spriječiti štetu u javnom prostoru. Jer uzurpacija javnog prostora od strane pohlepnih ugostitelja postala je ultimativna aktivnost, a zahvaljujući benevolentnim gradskim vlastima, kadrovski devastiranom državnom inspektoratu i ”la-sciate-mi-cantare” konzervatorima, praktički je nemoguće iskorijeniti. Zato predlažem gradskim vlastima da na pola godine honorarno angažiraju Bojana Ivoševića. Kad imaš volje, onda nađeš i načina.
Studentski dom i menza
Broj studenta na Zadarskom sveučilištu pada, ali zato raste broj nekretnina u njegovom portfelju. Započela je složena i skupa obnova bivše zgrade stare Tehničke škole, otvorena je nova zgrada Studentskog doma s menzom, u planu je izgradnja novih objekata (knjižnica, STEM odjel s dormitorijem...) u sklopu novog kampusa. Sveučilište se širi, odjeli se množe, pad broja upisanih studenta djelomično se pripisuje pandemiji, ali i činjenici da sve više mladih ljudi odlazi iz Hrvatske već nakon srednje škole ili se odlučuju studirati vani jer im trošak studiranja izvan rodnog grada postao skoro povoljniji nego u Hrvatskoj. Novi Studentski dom je lijep i funkcionalan, ali mu je cijena među najvišima u državi. Studentima to baš i nije sjelo, no rektorat cijenu opravdava troškovima izgradnje. Znanje nikad nije bilo jeftino, osim kad ga se bagatelizira.
Odlazak Stanislava Antića
U godini na izmaku napustio nas je Stanislav Antić (92), jedan od najuspješnijih dalmatinskih gospodarstvenika, direktor poznate Tvornice specijalnih alatnih strojeva (SAS). Čovjek planina, čovjek s vizijom, genijalni inženjer, humanitarac, zaljubljenik u Zadar... Od završetka Drugog svjetskog rata samo se nekoliko ljudi velikim slovima upisalo u zadarsku povijest, a jedan od njih je nedvojbeno, gospodin Antić. Do svoje duboke starosti bio je vitalan i dosljedan svom karakteru, pronicljiv, beskompromisan, neumoran i čestit. Otvoreno je prezirao političke mediokritete, a nakon krađe lokalnih izbora na kojima je odnio pobjedu, prezirao je i politiku. Ukazivao je na sve što je trebalo, što se moglo, a nije se htjelo ili znalo napraviti za ovaj grad. Dok je mogao, on je to radio, ali ne kao političar, nego kao čovjek iz realnog sektora, poduzetnik čija će djela nadživjeti generacije. Zaslužio je ne samo ulicu ili trg, već i spomenik za njemu, jer bez Antića Zadar, kao i dobar dio županije, ne bi bili ono što danas jesu.
Suđenje šestorki za silovanje
U novinarskim krugovima Zadar je gotovo pa sinonim za teške crnokronikaške priče. Ovdje kao da postoje neki ”bazični preduvjeti” uz pomoć kojih zadarski ritam zločina barem jednom godišnje zapljusne nacionalne medije. Sjetimo se samo mafijaške likvidacije prošlog ljeta na Pagu, teškog obiteljskog zločina u Selinama... Godinu je ipak obilježila sudska presuda šestorici mladića koji su godinu dana seksualno zlostavljali, grupno silovali i ucjenjivali 15-godišnjakinju. Događaj se zbio u okolici Zadra 2019. godine, Zadarski.hr je prvi donio priču o strašnom zločinu, a nakon toga je cijela zemlja ustala na noge u cilju bolje zaštite žena od seksualnog nasilja i strožeg kažnjavanja počinitelja. Odluku sutkinje Sandre Radanović bilo je mučno slušati, ono što je bilo opisano u kaznenoj prijavi, u presudi je dobilo još jezovitije ekstenzije. Zločin kakav se ne pamti. Dobro je što su svi optuženi na koncu osuđeni jer se tako šalje poruka da se takve ”igrice”, kako su cijeli slučaj htjeli prikazati neki medijski bijednici, nazove pravim imenom i strogo kazni. Vidjet ćemo hoće li presuda biti potvrđena na višem sudu.
Zadarski Vatreni
Stvarno smo fenomen: najprije u Rusiji 2018. Luka Modrić, Danijel Subašić, Šime Vrsaljko i Dominik Livaković, a sada u Kataru Modrić, Livaković, Josip Gvardiol, Martin Erlić i Lovro Majer. Da, iako je rođen i odrastao u Zagrebu, Majer po ocu vuče korijene iz Preka, ”za mene najljepšeg mjesta na svijetu”, gdje je rado viđen gost u dresu domaćeg Sv. Mihovila. Na ovoliko stanovnika biti tri puta u 24 godine u vrhu svjetskog nogometa, a ključni igrači dolaze iz ovog našeg podneblja... stvarno smo sredina za ozbiljno promatranje!
Proračun
Kulturna revolucija. Kineskog tipa. To je sukus igrokaza oko izglasavanja gradskog proračuna za 2023. u koji se zapetljala većina u Gradskom vijeću. Mišljenja sam da su oni, zbog forsiranja nezakonitih amandmana, najodgovorniji što će Zadar najmanje iduća tri mjeseca imati proračun na aparatima, što će se opet odgađati neodgodive stvari, što su neki vitalni gradski projekti ostali bez financiranja i što je, primjerice, Koncertni ured ostao bez centa za programe. „Neka ne bude ni uličnih svirača, uzet ćemo sve”, poručio je Enio, osvećujući se za navodnu HDZ-ovu prevaru oko ispunjavanja njegovih amandmana u prošloj godini. I nama tako dao za pravo da požalimo što u Gradsko vijeće nije ušao Ričard, taj prefrigani i bistri narodski tip, nego Meštrović, naivni političar bez ideje, volje i karizme. Mao Zedong je vrapce proglasio narodnim neprijateljima jer su kljucali žito. Kad je naredio njihovo masovno ubijanje, u prirodi je došlo do ekološkog disbalansa. Kinu je iduće tri godine pogodila neviđena glad od koje je umrlo 45 milijuna ljudi. Duh kulturne revolucije lebdi nad Gradskim vijećem...