Jedan bauk kruži Europom – bauk trumpizma. Doista, odavno neki političar nije tako izbezumio europske lidere kao što to čini novi predsjednik SAD-a Donald Trump. Zadnji koji je izazvao ovakvu pometnju u Bruxellesu bio je Alexis Tsipras, bivši vođa grčke Syrize koji je točno prije deset godina postao grčki premijer, izazvavši senzaciju u Europi.
No, razlike između ova dva bauka su ogromne. Tsipras je bio – i do danas ostao – jedini ljevičar koji je nakon 1990. osvojio izbore u nekoj europskoj zemlji, a njegov pokušaj da sasvim blagim ljevičarskim politikama izvuče Grčku iz dužničkog ropstva bio je brutalno ugušen od centrističke družine u Bruxellesu. Kad se pokušao pobuniti protiv Bruxellesa, krokodili su mu samo zatvorili bankomate i pustili ga da gleda grčke umirovljenike kako plaču pored tih praznih bankomata.
A Trump je iz dijametralno suprotne priče: u epohi kad Europa ionako klizi udesno, on toj Europi želi nametnuti svoje tvrde desničarske politike, a centristi iz Bruxellesa na to nemaju odgovor, jer Trump nije premijer slabašne Grčke, nego predsjednik još uvijek najmoćnije sile svijeta.
Sada je već posve jasno da Trump i njegovi ljudi žele ideološki preoblikovati Europu po svom desničarskom, antiimigrantskom i islamofobnom ukusu. To vidimo po nizu stvari – od izbora europskih političara koje je Trump pozvao na svoju inauguraciju, do nedavne javne podrške njegova savjetnika Elona Muska najdesnijoj njemačkoj partiji AfD. Počnimo od inauguracijskih pozivnica.
Princeza nije mogla doći
Teško je reći je li zanimljiviji popis europskih političara koje je Trump pozvao na inauguraciju ili spisak onih koje nije pozvao. Kako su Amerika i Europska unija nominalno saveznici, čak i vojni, očekivalo bi se da pozive za dolazak u Washington dobiju čelnica Europske komisije Ursula von der Leyen, šefica europske diplomacije Kaja Kallas i čelnici najvećih europskih zemalja, poput britanskog premijera Keira Starmera, francuskog predsjednika Emmanuela Macrona ili njemačkog kancelara Olafa Scholza.
Međutim, nitko od rečenih pripadnika europske vladajuće političke elite nije dobio pozivnicu. Umjesto toga, Trump je na inauguraciju pozvao isključivo krajnje desne europske populiste i euroskeptike. Pozivnice su tako dobili čelnik britanske Reformske stranke Nigel Farage, francuski radikal Eric Zemmour, bivši poljski premijer Mateusz Morawiecki i belgijski desničarski populist Tom Van Grieken, lider stranke Vlaams Belang.
U Washington su također pozvani i Santiago Abascal, čelnik španjolske ultranacionalističke stranke Vox, kao i portugalski desničar André Ventura, lider populističke stranke Chega. Pozvan je bio i mađarski premijer Viktor Orban, ali on nije došao.
Bila je pozvana i nova princeza europske krajnje desnice, šefica njemačkog AfD-a Alice Weidel, no ona nije mogla doći zbog obaveza u predizbornoj kampanji (u Njemačkoj su prijevremeni izbori zakazani za 23. veljače), pa su najdesniju njemačku partiju u Washingtonu zastupali visoki stranački dužnosnici Tino Chrupalla i Beatrix von Storch, koje je na inauguraciju pozvala Republikanska stranka SAD-a.
Post-fašistički mostovi
Kako vidimo, Trump je u potpunosti zaobišao europski politički mainstream – i pučane, i socijaliste, i liberale i Zelene - te je u Washington pozvao isključivo delegacije iz tri najdesnija bloka Europskog parlamenta: pripadnike Europe suverenih nacija (ESN – suverenisti), Domoljuba za Europu (PfE) i Europskih konzervativaca i reformista (ECR).
Podsjetimo, najviše eurozastupnika ESN-a dolazi iz njemačke stranke AfD, najviše zastupnika ECR-a daju Braća Italije i poljska partija Pravo i pravda (PiS), dok su Domoljube za Europu osnovali mađarski premijer Orban, bivši (moguće i budući) češki premijer Andrej Babiš te izgledni kandidat za novog austrijskog kancelara Herbert Kickl, a predsjednik ovog kluba je Jordan Bardella, čelnik francuske desne stranke Nacionalno okupljanje, koju je osnovala Marine Le Pen.
To je ideološki koordinatni sustav Europe koji Trumpa jedino zanima: ekipa koja je desnije od desnog centra i koja je (zasad) izvan europskih vladajućih struktura. I jedina politička figura iz europskog mainstreama koja je pozvana u Washington bila je ona ideološki najdesnija - talijanska post-fašistička premijerka Giorgia Meloni, poznata po slavljenju Mussolinija.
Europska politička elita nada se da će upravo Meloni biti njihova veza s Trumpom i most između Washingtona i Europe, kao što i u Europskom vijeću figurira kao most između Orbana i ostalih europskih čelnika. No, gledajući relacije moći, Orban je Tsipras, a Trump je Trump.
Vladavina pigmeja
Europski desničari razumjeli su Trumpovu poruku s pozivnicama, kao što su dobro iskoristili boravak u Washingtonu. Tamo su uspostavili kontakte i počeli graditi odnose s republikanskim kongresmenima, senatorima, konzervativnim zakladama i tehnološkim milijarderima, postavivši temelje za buduću političku suradnju.
„Mi ćemo biti glavni partner u radu s novom (američkom) administracijom”, poručio je ovih dana supredsjedatelj ECR-a i potpredsjednik poljskog PiS-a Patryk Jaki, dodavši da europska krajnja desnica ipak „može pomoći” vladajućim europskim centrističkim snagama.
A ti europski centristi, svjesni da se ne mogu osloniti samo na šarm i desnilo talijanske premijerke, upravo su odlučili da u travnju pošalju u Washington delegaciju centrističkih klubova Europskog parlamenta, kako bi uspostavili parlamentarne odnose s republikanskom administracijom SAD-a.
Šef izaslanstva socijalističkog bloka Brando Benifei, član talijanske Demokratske stranke, pritom je optimistično ustvrdio da
bi američkim republikancima bilo teško slijediti europsku krajnju desnicu „čak i kada bi htjeli”, jer su i ECR, i ESN i Domoljubi za Europu „manjina u Europi i nemaju moć odlučivanja”.
No, analitičari pišu da europske vladajuće elite tim travanjskim odlaskom u Washington „kasne na zabavu”, jer zabava je zapravo već gotova: izborom europskih gostiju na svojoj inauguraciji Trump je već pokazao na koje europske političke snage računa u budućnosti, što je njegov savjetnik Musk potvrdio javnom podrškom njemačkom AfD-u.
To su one snage koje zagovaraju oštriji kurs prema imigrantima, zabranu rodne ideologije, ignoriranje klimatskih promjena i suverenistički pristup državi. To je „suverenistički trampizam” kao suština nove MAGA ideologije koja se nudi Starom kontinentu. To je Europa kakvu Trump želi i kakvu će pokušati oblikovati.
Da Europom vladaju umreženi Tsiprasi, ove Trumpove retrogradne fantazije nikad se ne bi ostvarile. Ali, budući da Europom vladaju centristički pigmeji, sve je moguće.
Komentari (0)
Komentiraj