U zemljama EU-a kao da vlada prešutni konsenzus da u priči o koronavirusu postoje samo zapadna cjepiva. Najčešće se spominju američka Moderna, američko-njemački proizvođač Pfizer/BioNTech, britansko-švedska tvrtka AstraZeneca i Janssen Farmaceutica (Johnson & Johnson) iz Belgije - upravo ta četiri cjepiva naručila je i Hrvatska.
Izvan tog zapadnog perimetra cjepiva kao da nema – eventualno se još spomene ruski Sputnik V i to je otprilike to. Rijetko se piše da i neke druge zemlje - poput Kine, Indije i Irana - također razvijaju svoja cjepiva, a još se manje spominje jedna zemlja koja odavno slovi za medicinskog šampiona i koja paralelno razvija čak četiri cjepiva protiv koronavirusa: Kuba.