Američki predsjednik je povodom proslave 250. obljetnice američke državnosti poslao najmanje tri političke poruke kojima je pokušao alarmirati naciju da joj više nego ikad prijeti probuđena ‘avet komunizma‘. Ne zna se još je li se i na slavno poništenje dodijeljenoga crvenoga kartona nogometašu američke reprezentacije odlučio zbog mrske mu komunističke boje, ali nije isključeno da će i tu sramotu Trump pokušati obojiti ideologijom: sve veći zamah koji dobiva američka ljevica nazvao je, uostalom, ‘puno većom prijetnjom čak i od svojedobnog japanskog napada na Pearl Harbor, pa i Prvog i Drugog svjetskog rata‘.
Što se zapravo krije iza toga napadnoga histeriziranja bogataškog poglavice?
Osim činjenice da je i sebi i Republikanskoj stranci srozao izglede na jesenskim međuizborima za Kongres, tu je doista i stvarni trend sve većeg zamaha tzv. socijalističke struje u američkoj politici koja uglavnom profitira od trumpovskih surovih politika obračuna s najranjivijima i ukidanja cijeloga niza socijalnih prava, te njegove bešćutne bahatosti prema ljudskim životima prilikom intervencionizma u svijetu. Slavni Bernie Sanders bio je nekad u Demokratskoj stranci prva politička lasta te vrste, no socijalisti u zadnje vrijeme, kako se čini, gotovo redovito pobjeđuju na američkim predizborima. To se dogodilo u Denveru, pa u New Yorku gdje su tri kandidata koje je podržao gradonačelnik Zohran Mamdani nedavno osvojila uvjerljivu pobjedu, a isti je trend zabilježen i u utrkama za gradonačelnika u Washingtonu, kao i u Los Angelesu.
Najznakovitiji poraz dogodio se nedavno na demokratskim predizborima u američkoj saveznoj državi Colorado, gdje je mlađahna Melat Kiros (1997.), rođena Etiopljanka, potukla do nogu Dianu DeGette, aktualnu zastupnicu u Kongresu s čak 15 uzastopnih mandata. Treba li reći da je Kiros članica Stranke demokratskih socijalista Amerike koji su sebi uoči međuizbora u studenome osigurali već barem šest mjesta na kandidacijskim listama Demokrata? Unatoč tome što je nominalno neovisna stranka, Stranka demokratskih socijalista ne sudjeluje samostalno na američkim izborima jer je svjesna ograničenja koja nameće dvostranački sustav, pa jednostavno podržava svoje savezničke kandidate na demokratskim predizborima. Upravo zbog ovakvih mladih snaga bogataški republikanci s Trumpom na čelu trljaju ruke, uvjereni da su pronašli novi slogan za kampanju zastrašivanja: "Komunisti dolaze!"
Trump je u govoru povodom 250. obljetnice SAD-a tronuto zavapio o ‘smrtonosnom raku koji se nadvio nad najboljom zemljom na svijetu‘. To, naravno, nije njegov sve izgledniji izborni poraz, nego širenje straha koji će mu, akobogda, omogućiti povratak makartizmu i lovu na komunističke vještice. U svom govoru na Mount Ruhmoreu ustvrdio je da je komunizam ‘suprotnost životu, slobodi i težnji za srećom‘ (načela sadržana u Deklaraciji o neovisnosti koju je napisao Thomas Jefferson 1776.). Ta ideja je, po njemu, smrt, tiranija i težnja za zlom, kao i najveća prijetnja od osnutka zemlje.
„A to uključuje i Prvi i Drugi svjetski rat i 11. rujna i napade na Pearl Harbor. Nemilosrdni komunisti napadati će bezdušno sve religije, a posebno kršćanstvo!”, navijestio je Trump predstavljajući sebe i svoje bogataške političke krugove dežurnim zaštitnicima Krista, kroz čitavu povijest poznatoga i pod nadimkom Bog siromaha.
Naravno da je nagli porast popularnosti socijalističke ideje u SAD-u izravna zasluga nakaradne MAGA ideologije te jalovosti i svete sebičnosti Trumpova predsjedničkog mandata koji, za razliku od njegove obitelji i prijatelja, većini nacije nije donio nikakva ekonomskog ni društvenog dobra. O anticivilizacijskom i moralnom sunovratu da se i ne govori. Vjetar u jedra koji su s njime na vlasti dobili demokratski socijalisti već naveliko potiče špekulacije da će upravo oni dati i idućeg Trumpova protukandidata na predsjedničkim izborima za dvije godine.
Gradonačelnik New Yorka Zohran Mamdani ima najširu političku bazu za takav pothvat, no ne udovoljava zakonskom preduvjetu za Bijelu kuću jer je rođen u Ugandi, a ne u SAD-u. Zato se sve češće u kadrovskim križaljkama kao buduća kandidatkinja za posttrumpizam spominje karizmatična kongresnica portorikanskog podrijetla Alexandria Ocasio-Cortez, poznata i kao AOC. Jedna je od prominentnijih predstavnica tzv. progresivnog krila Demokrata, šefica parlamentarnog ‘Squada‘ i neskrivena sljedbenica Sandersove političke doktrine. No, prije pobjede nad Trumpom Ocasio-Cortez i ostale demokratske ‘socijaliste‘ čeka puno teža bitka: valja najprije pobijediti moćne unutarstranačke oponente iz demokratskog establishmenta. Rastuća moć ‘socijalista‘ izaziva ozbiljnu nelagodu među predstavnicima sadašnje stranačke elite okupljene oko bivše potpredsjednice Kamale Harris, no ona je, za razliku od njih, izborna luzerica.
Još prije 10 godina počelo se ozbiljno za političkim govornicama razgovarati o socijalizmu u Sjedinjenim Državama. Predizbori 2016., između senatora Bernieja Sandersa i Hillary Clinton, pokazali su da uopće nije nerazumno misliti da netko iz tzv. struje ‘političkih ekstrema‘ može doći do Bijele kuće. Trumpova kasnija pobjeda nad Hillary Clinton samo je dodatno učvrstila tu ideju i poslužila kao poziv na buđenje. Na ljutu turbokapitalističku ranu, ljuta socijalistička trava. Ako je već MAGA uspješno trijumfirala na svom desnom radikalizmu, zašto ne bi i ljevica zaoštrila retoriku kad joj se izborno klatno dovoljno približi?
Dinamizam političkih događaja zasad potvrđuje upravo to: puno desetljeće nakon Sandersovog eksperimenta socijalisti posvuda trijumfiraju na stranačkim predizborima. Nakon Denvera, u New Yorku prolaze još dvojica socijalista. U Washingtonu D.C. Janeese Lewis George osigurava gradonačelničku poziciju. U Los Angelesu se progresivni kandidat kojeg podržavaju socijalisti suočava u drugom krugu s aktualnom gradonačelnicom, demokratskinjom Karen Bass. Svaki slučaj ima svoje lokalne nijanse, ali postoje dvije dominantne teme koje su svima zajedničke i koje posvuda dobro pogađaju živac građana: urgentna potraga za rješenjima sve većih troškova života i kritika bezuvjetne podrške američkih vlada - kako republikanaca, tako i ranijih demokrata – Netanyahuovoj izraelskoj vladi i doktrini izraelskog genocidnog rata. Jedna od pobjedničkih socijalističkih kandidatkinja koju podupire Zohran Mamdani, Darializ Avila Chevalier, nije se ustručavala niti javnih kritika upućenih Joeu Bidenu, Kamali Harris i njihovom represivnom i diplomatskom aparatu.
Pitanje koje mnogi postavljaju jest kakav bi učinak ovaj ‘socijalistički‘ rast u demokratskom okrilju mogao imati na izbore u studenome. Hoće li ljevičarski kandidati pomoći privući biralištima mlade, prethodno apstinentne birače? Ili će možda natjerati mnoge centriste da ostanu kod kuće ili glasaju za republikance? David Karol, američki politolog sa Sveučilišta Maryland, ne vjeruje ni u jedno ni u drugo. On je uvjeren da su izbori za Kongres na sredini predsjedničkog mandata u pravilu uvijek protiv predsjedničke stranke, i da idejne podjele unutar demokratskog krila neće imati većeg efekta na apstinenciju.
Što se tiče predsjedničkih izbora 2028., vrijedi druga metrika. Axios je nedavno izvijestio da je Kamala Harris, predsjednička kandidatkinja na izborima 2024., nedavno nazvala Zohrana Mamdanija kako bi uspostavila kontakt u vezi s mogućom demokratskom kandidaturom 2028. Iako američki politolozi smatraju kako je još prerano zaključiti da je gradonačelnik New Yorka postao budući kingmaker, onaj koji ima snagu potaknuti pobjedu nekog stranačkog kandidata svojom podrškom, već pozivi iz stranačkog establishmenta svjedoče da je postao nezaobilazan. Mamdani je nesumnjivo izašao bitno ojačan iz rizičnog političkog manevra svoje podrške rastućim socijalističkim kandidatima u Demokratskoj stranci, i on će u dogledno vrijeme nesumnjivo htjeti iskoristiti taj utjecaj. Budućnost Amerike ni u kom slučaju nije u Trumpovu histeričnom antikomunizmu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....