StoryEditor
Svijetveliki prosvjedi

Politologinja Sanja Vujačić javila nam se iz blokiranog Pariza: Grad svjetlosti postao je grad suzavca. Čini se da će 2019. završiti kako je i počela, u kaosu za koji građani odgovornom drže Vladu

Piše Lola Wright
16. prosinca 2019. - 19:02

"Totalni kolaps u Parizu", "Nastavlja se masovni štrajk u Francuskoj", "Blokirane prometnice, škole, bolnice, pošte...","Paralizirana zemlja - vatreno iskušenje za vladu" - neki su od naslova kojima se posljednjih dana prati obustava rada diljem zemlje.

Politologinju i analitičarku dr. sc. Sanju Vujačić, koja živi u Parizu, pitali smo što je naljutilo Francuze i može li masovni štrajk uzdrmati poziciju predsjednika Emmanuela Macrona, koji pokušava osigurati osjetno važniju ulogu u Europskoj uniji i šire. Danima traje masovni štrajk, kakav godinama nije viđen u Francuskoj, a moćni sindikati najavljuju nastavak obustave rada do daljnjega zbog najavljene mirovinske reforme. Što je toliko razbjesnilo zaposlene i tko je najviše pogođen?
- Dan prije 5. prosinca - početka masovnog štrajka, pokret protiv mirovinske reforme uživao je podršku 69 posto Francuza, prema podacima Harris Interaktiv za RTL i AEF Info.

Dakle, nešto manje nego pokret Žutih prsluka prije godinu dana, koji je podržavalo 72 posto stanovnika. Podrška birača lijevog spektra, među kojima su socijalisti i radikali Jean-Luc Melanchona i "populističke desnice", RN-a Marine Le Pen, bila je između 75 i 86 posto, dok je samo 38 posto birača Emmanuela Macrona podržavalo prosvjednike.

Te brojke jasno govore o nepovjerenju građanstva prema svim vladinim reformama za koje opravdano sumnjaju da vode prema daljnjoj nivelaciji prema dolje socijalnih normi. Poglavito nakon što je Vlada nedavno kaznila nezaposlene zbog prekarizacije rada, kojega su žrtva. Smanjene su im naknade s burze i pooštreni uvjeti za pristup fondovima za nezaposlene.

Tijekom svog radnog vijeka aktivno stanovništvo je sve češće na burzi jer mu je sve teže dokopati se ugovora za rad na neodređeno, koji poslodavce najviše košta i obvezuje. Rad na određeno pak prazni fondove koji zaposlenicima osiguravaju minimum prihoda između dva ugovora. Evidentno je da se Vlada, budući da nije imala rješenja za nezaposlenost, "riješila" nezaposlenih.

U tom je kontekstu mirovinska reforma doživljena kao vladin pokušaj da se "riješi" i umirovljenika, kojih je sve više u odnosu na aktivno stanovništvo; i to na način da, prijelazom na bodovni sustav, odlazak u mirovinu bude odgađan u nedogled, odnosno dok ne skupe dovoljno bodova, s jasnom perspektivom pada vrijednosti boda s obzirom na neprekidno lošu konjunkturu za koju vlastodršci ne samo da nemaju lijeka, nego se ponašaju kao da za nju nisu odgovorne elite nego prekarizirani narod.

Grad svjetlosti postao grad suzavca

Kakva je atmosfera u Parizu? Kakvi su komentari Francuza?

- "Grad svjetlosti" već više od godinu dana zagađuju oblaci suzavca kojima Vlada pokušava gasiti bijes građana što žive teške krajeve mjeseca. Svikao na nagrđivanje od vandalističkih skupina, ekspresno "umivan", Pariz se uvijek iznova budi u punom sjaju. Međutim, rekordna prometna paraliza koju je donio ovaj štrajkački tjedan, a nekim Parižanima trebalo je 4 sata do posla, čini se nerješivom.

Trgovci, restorateri i hotelijeri, kojima prometna paraliza u božićno doba nanosi prevelike gubitke, uglavnom Vladu osuđuju za loš tajming. Premijer je za predstavljanje svoje mirovinske reforme, za koju se znalo da je sporna, izabrao upravo kraj godine.

Tako je 11. prosinca, dan nakon druge impresivne mobilizacije protivnika mirovinske reforme, odnosno više stotina tisuća manifestanata, i šesti dan interprofesionalnog štrajka, premijer Edouard Philippe konačno predstavio papirnatu verziju mirovinske reforme: prelazak na bodovni mirovinski sustav za generacije koje dolaze, počevši od rođenih 1975., postupno ukidanje specijalnih režima za posebno iscrpljujuća zanimanja, osim za vatrogasce i policiju, i pomicanje dobi za mirovinu sa 62 na 64 godine.

Drugim riječima, štrajkašima je predložio sve čemu se oni protive, čime im je dao argumente za nastavak štrajka i demonstraciju novopronađene sindikalne snage.

Treća mega-manifestacija najavljena je za 17. prosinca. Tako su sve naznake da će se ova 2019., za Parižane annus horribilis, završiti kako je i počela: u kaosu za koji građani odgovornom drže Vladu. Prema zadnjim istraživanjima Odoxa-Aviva za Challenges i BFM Business, mirovinska reforma i dalje kristalizira sveukupno nezadovoljstvo Vladinom politikom. Dva od tri Francuza i dalje podržavaju pokret protiv reforme.

Veći broj pripadnika Žutih prsluka rekao je da se planira priključiti prosvjedima. Kako komentirate rezultate njihovog višemjesečnog prosvjeda protiv "ekonomske nepravde"?

- Upravo je elan Žutih prsluka nadahnuo "umrtvljele" sindikaliste. Od Vlade odobrenih 17 milijardi "poklona" pobunjenom prekarijatu, a koje nisu bitno popravile standard glavnih zainteresiranih, otvorile su prostor za podršku organiziranim intersindikalnim akcijama.

Skupine Žutih prsluka priključile su se štrajku, ali više u ulozi inspiratora i promatrača. Od 16. listopada, kada su sindikati - CGT, FO, FSU i Solidaires - preuzeli inicijativu pokretanja interprofesionalnog štrajkačkog pokreta, mobilizacija nije prestala rasti. Tako je 5. prosinca, prema podacima MUP-a, na ulice izišlo 800.000 prosvjednika diljem Francuske, a prema sindikatima milijun i 200 tisuća; javni i privatni sektor: zaposlenici kopnenog i zračnog transporta, taksisti, vozači hitne pomoći i kamiona, prosvjetari, djelatnici pošte, vatrogasci, policija - CRS-protuprosvjedničke trupe, Francuska televizija i Radio France, službe za upravljanje otpadom, sektori pravosuđa, zdravstveni radnici...

Neočekivano su im se pridružile i slobodne profesije poput odvjetnika, studenata, automobilska industrija i, rijetko viđeno: glavni sindikat francuskog rukovodećeg kadra CFE-CGC. Dakle, bijes nižih proširio se na sve slojeve srednje klase.
Bazičnom zahtjevu štrajkaša i prosvjednika: napuštanje projekta reforme mirovinskog sustava, pridružili su se zahtjevi policajaca za bolje uvjete rada i povećanje plaća, taksista za zaustavljanje uberizacije, cestovnih prijevoznika za održanje porezne olakšice na gorivo, studenata za povećanje stipendija.

Prekarizacija rada doživljavana je kao akutna nepravda koja generira zabrinjavajuće projekcije budućeg socijalnog statusa mladih i starih. Umjesto najavljene mirovinske reforme, štrajkaši predlažu poboljšanje postojećeg mirovinskog sustava, za koji tvrde da je fundamentalno dobar i omogućuje ispravljanje nejednakog statusa različitih profesija nivelacijom socijalnih normi prema gore.

EU gubi korak sa svjetskim silama

Francuski predsjednik Emmanuel Macron želi osjetno važniju ulogu na svjetskoj političkoj sceni, što je nedavno pokazao na NATO summitu, no kod kuće ga je dočekao veliki izazov. Je li lider Francuske spreman na opći štrajk?

- Začarani krug nedorečenosti EU-a, NATO-a i UN-a, kao i njihovih međusobnih artikulacija, Europljane čini neprepoznatljivima na svjetskoj sceni. Europska volja za moć po prokuraciji, američkoj, ne samo da ne impresionira svijet, nego niti Amerikance, koji više ne nastupaju kao partneri nego Europljanima prodaju "police životnog osiguranja" po nepovoljnijim uvjetima nego, na primjer, Turcima. Posljedice toga što se događa "vani" osjećaju se "kod kuće" i obrnuto.

Konkretno, bez minimuma strateške autonomije unutar NATO-a, EU i posljedično Francuska nisu u mogućnosti valorizirati svoje specifične ekonomske interese u svijetu, odnosno geopolitičkom supremacijom nametnuti vlastite standarde. Stoga su se vanjski, odnosno američki standardi postupno nametnuli unutar europskog prostora preko famoznih europskih regulativa.
Tako je i francusku mirovinsku reformu bilo moguće, jednostavno i eurokratski, objasniti EU regulativom o harmonizaciji mirovinskih sustava na europskoj razini.

Kako to dokazuje tromjesečna preliminarna debata Vlade sa socijalnim partnerima, Macron je izabrao teži put: višemjesečnu "pedagogiju" na temu mirovinske reforme, zahvaljujući kojoj je francuska javnost dobila priliku proanalizirati njezine dugoročne konzekvence, a zaposlenici kao glavni zainteresirani opredijeliti se o tom pitanju.

U brojnim drugim članicama EU-a nametanje rada do iznemoglosti, do 67. godine, prošlo je kao pismo u poštanski sandučić, bez duge debate. Dakle, Macron je u pravu kada tvrdi da je za uzlet europskih nacionalnih ekonomija i očuvanje socijalnih standarda europskih građana nužan minimum strateške autonomije EU-a unutar NATO-a. S jedne strane, bez europske vojne sile nema europske autonomije. S druge strane, ona je nemoguća jer niti Atlantska alijansa danas nema jedinstveni strateški koncept u koji bi se uklopio europski, pa se nedavno dogodila agresija jednog saveznika, Turske, u zoni zajedničkih interesa NATO članica – bez koordinacije s ostalim članicama NATO-a u Siriji.

Ne samo da ne postoje artikulacije između NATO-a i Ujedinjenih naroda, nego niti između NATO-a i Europske unije.

U tim uvjetima nedorečenosti, EU, NATO i UN su u službi marginalizacije Europljana na svjetskoj geopolitičkoj i geoekonomskoj sceni, čiji outputi su unutarnje socio-ekonomske krize, poput ove u Francuskoj. Evidentno je da amorfna EU nema šanse održati korak sa svjetskim silama, na čijem su čelu snažne ličnosti - "provokatori" Putin, Trump ili Erdogan.

Francuska je europska nuklearna sila te je kao takva, iz razloga što to Europska unija nije u stanju učiniti, svoj diplomatski jezik prilagodila provokatorskom, koji prakticiraju njezini izazivači.

Macronova bomba za Trumpa

Macron je posljednjih dana bio u središtu pozornosti zbog Summita NATO-a u Londonu, gdje se zbog izjava o stanju "moždane smrti" vojnog saveza sukobio s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom. Macron kaže da je tom izjavom želio izazvati reakciju Saveza. Je li u tome uspio?

- Isto onoliko koliko kontestira njegove reforme na nacionalnoj razini, toliko francusko javno mnijenje podržava Macronove vanjskopolitičke akcije. Unatoč/zbog njegovih provokacija radi glasne formulacije spornih pitanja u odnosima EU-SAD, i francuska stručna javnost, poglavito francuski utjecajni think tank L’IRIS, pozdravlja Macronovu strategiju prema Donaldu Trumpu.

Američki je predsjednik uobičajeno glasno zamjerio svom mladom francuskom kolegi što se drznuo zauzeti kritičan stav prema NATO-u. Isti stav je baš Donald Trump inaugurirao u pitanju jače financijske participacije Europljana u NATO budžetu.

Na taj je način europskim saveznicima poslao jasnu poruku da unutar NATO-a monopol nad kritikom drži američka strana. Na francusku diplomatsku ofenzivu s jasno formuliranim spornim pitanjima odgovorio je ili mutizmom ili skrivenim prijetnjama - bez savezništva s Velikom Britanijom i SAD-om, Francuska ne bi uspjela odbiti učestale invazije Njemačke.

Završno je ustvrdio da je, prije tri godine, Savez išao krivim smjerom koji nije mogao trajati, te da je NATO, odnosno da su SAD danas veći i jači jer prikuplja više sredstava za članarinu u Atlantskoj alijansi. Zaboravio je u svoje kalkulacije ubaciti da je "NATO danas drugačiji i veći" upravo zahvaljujući Europskoj uniji, zamišljenoj kao alat za širenje do ruskih granica NATO-a i angloameričke supremacije u svijetu. Tu izuzetno skupu tvorevinu financirali su svi Europljani da bi danas bili suočeni s dezertacijom glavnih zainteresiranih. Prvo Velike Britanije, koja Uniju napušta jer je preskupa i nije se na svjetskoj sceni afirmirala kao značajan geopolitički igrač.

Potom SAD-a, koji Europljane u NATO-u uglavnom doživljava kao podređene, čija je jedina uloga nastaviti širiti američka vojna operativna znanja i multiplicirati broj članova Saveza.

Nove NATO tehnike i znanja europske bi države trebale sve skuplje plaćati, dok bi se istodobno ispod "američkog kišobrana" trebale "gužvati" s državama poput Turske, koja otvoreno izražava animozitet prema Europljanima, dok američki predsjednik tvrdi da se s Erdoganom dobro slaže.

Zahvaljujući nejedinstvu Europljana, unatoč Macronovu prijedlogu, između Europljana i njihovih susjeda, poglavito Rusije, i dalje će arbitrirati Washington. U tim je uvjetima jasno da će Francuska nastaviti inzistirati na reformiranju EU-a prije nastavka pregovora o priključenju Sjeverne Makedonije i Albanije, kao i na dijeljenju financijskog tereta NATO-a pod uvjetom postizanja temeljne suglasnosti među članicama.

Nažalost, Završna deklaracija Summita u Londonu nemušto skriva temeljne nesuglasice među saveznicima.

Pristaše kažu da francuskog predsjednika krase retoričke vještine i politička hrabrost, a protivnici ukazuju na to da mu nedostaju dvije ključne karakteristike - razboritost i suzdržanost. Mogu li ove karakteristike ozbiljnije naškoditi francuskom predsjedniku Emmanuelu Macronu u pokušaju da uspješno provede najavljenu mirovinsku reformu?

- Kako je francuski predsjednik inaugurirao metodu vladanja "lijevo i desno, u isto vrijeme", istodobno ga krase karakteristike koje mu pripisuju pristaše i protivnici.

Iako je evidentno da njegova osobnost, u kombinaciji s francuskom vojnom silom na koju se može osloniti, čini da može parirati snažnim ličnostima poput Putina i Trumpa, na svjetskoj razini, francusku diplomatsku ofenzivu u makronističkoj provokativnoj formi više treba prihvatiti kao poziv na zdrav razum, razgovor i dogovor saveznika. Tako će i predsjednikova unutarpolitička uspješnost ovisiti o njegovoj spremnosti da prihvati poziv građana na zdrav razum, razgovor i dogovor na nacionalnoj razini.

#PARIZ# PROSVJEDI# SANJA VUJAčIć

Izdvojeno