StoryEditor
SvijetPo izboru Varkeyja

Peter Tabichi, najbolji učitelj za svijetu priča ekskluzivno za Slobodnu: Mojim učenicima ručak je lutrija, radim u bijedi koju ne možete zamisliti

8. veljače 2020. - 11:40
Peter Tabichi ispred školske ploče u učionici svoje škole

Milijun američkih dolara prošle godine za titulu najboljeg svjetskog učitelja/nastavnika otišlo je u ruke kenijskog profesora fizike i matematike, 36-godišnjeg fra Petera Tabichija koji je izabran među deset kandidata koji su ušli u uži izbor.

Ovaj izbor svake godine organizira britanska Varkey fondacija, globalna dobrotvorna zaklada koja je usmjerena na poboljšanje standarda obrazovanja za djecu s teškoćama u razvoju, a osnovao ju je 2010. godine indijski poduzetnik Sunny Varkey.
Mladi član franjevačkog reda fra Peter predaje u srednjoj školi u kenijskom mjestu Pwani u dolini Rift, gdje 95 posto učenika živi u velikom siromaštvu, a u ekskluzivnom razgovoru za Nedjeljnu Slobodnu nagrađeni najbolji svjetski nastavnik pojasnio nam je što ova nagrada znači za njega, njegov budući rad i njegove učenike.

Gdje ste rođeni i kakvo je bilo vaše djetinjstvo? Jeste li imali mnogo braće i sestara?

- Odrastao sam u udaljenom selu u Keniji i izgubio sam majku kad mi je bilo jedanaest godina. Tako je moj otac, koji je bio učitelj u osnovnoj školi, ostao samohrani roditelj koji je odgajao mene i moju braću, a naravno nastavio je raditi i imati sve odgovornosti svog redovitog nastavnog posla. Moja obitelj bila je vrlo predana učiteljskoj profesiji.

Cijela obitelj - učitelji

Kao što sam rekao, moj je otac bio učitelj, ali i tri moja ujaka i četiri rođaka također. Odrastajući, stvarno sam im se divio zbog njihove predanosti vrijednom radu koji su obavljali kako u školi, tako i izvan škole u široj zajednici.

Bili su mi veliki uzori, posebno moj otac, dok sam se divio njegovoj poniznosti, velikodušnosti, otpornosti, neustrašivosti i radosti koju je pokazivao dok je djecu učio kako se nositi s velikim izazovima koje im život predstavlja.

Način na koji se ovaj njegov pozitivni utjecaj proširio izvan zidova učionice i šire u zajednici naučio me je da poštujem učitelje kao jedne od najcjenjenijih članova našeg društva.

Dakle, za mene je bila potpuno prirodna odluka da i ja želim postati učitelj. Moja obitelj nije bila nimalo iznenađena izborom karijere i bili su mi velika podrška.

Kako i zašto ste završili u franjevačkom katoličkom redu?

- Vjerujem da mi Bog pomaže u svemu što radim i zato sam, vidjevši iz prve ruke transformativnu snagu obrazovanja da promijeni mlade živote na bolje, odlučio priključiti se braći franjevcima.

Ovo je međunarodna vjerska organizacija Katoličke crkve koja djeluje na osnaživanju ruralnih područja siromašnih obrazovanjem, održivom poljoprivredom i izgradnjom mira.

Pridruživanje vjerskom životu bilo je za mene prirodan i logičan izbor da bih mogao slobodno izraziti svoj dar zajednici, da bih se mogao svim srcem posvetiti učiteljskoj profesiji. Sve što mi treba imam osigurano - odjeću, hranu i krov nad glavom.

Tako sam kroz pripadnost braći franjevcima u mogućnosti donirati 80 posto svog mjesečnog dohotka za pomoć potrebitima - nekim mojim siromašnijim učenicima i ljudima u selu.

To dijelom pomaže najsiromašnijim studentima koji si inače ne bi mogli priuštiti uniforme i knjige. Ja ne trebam više nego imam, ali oni trebaju.

Koji su glavni problemi s kojima se susrećete u svom radu s djecom u školi i izvan škole?

- Mnogo je izazova jer se naša škola ne nalazi samo na udaljenom i ruralnom području u dolini Rift, već je i vrlo siromašna. Imamo samo jedno stolno računalo koje se dijeli između administratora i nastavnog osoblja.

Škola je bez knjižnice, bez sobe za nastavnike, nema kuhinje, blagovaonice i odgovarajućih učionica.

Oko 95 posto naših učenika dolazi iz vrlo siromašnih obitelji koje nemaju pristup čistoj vodi i jedna od najvećih briga im je kako osigurati hranu. Dobivanje večere ili doručka kod kuće često je samo stvar sreće za većinu naše djece.

Često ta djeca jedu samo kašu koju dobivaju za doručak i kombinaciju kuhanoga graha i kukuruza koje imaju za ručak, a što im osigurava školska uprava. Oko 30 posto mojih učenika su siročad ili ih odgajaju samohrani roditelji.

Ima mnogo onih koji nisu disciplinirani, koji su izloženi zloupotrebi droga, a problemi su i tinejdžerske trudnoće, česti smrtni slučajevi, rani brakovi i samoubojstva.

Moji učenici moraju pješačiti velike udaljenosti da bi stigli do naše škole, otprilike i do sedam kilometara, i to lošim cestama koje za vrijeme kišne sezone postaju zamrznute i neprohodne. Ipak, iako su svi izgledi protiv njih, svaki dan me inspirira entuzijazam koji pokazuju za učenjem i njihova žeđ za znanjem.

Ova djeca možda imaju malo toga u materijalnom smislu, ali oni shvaćaju da im dobro obrazovanje može otvoriti vrata, poboljšati njihove izglede i pomoći razviti vrijedne vještine suradnje i rješavanja problema koje će im biti od koristi za cijeli život.

Za mene je ovo veliko čudo

Kako djeca uopće pohađaju školu u Keniji i na koji im način obrazovanje pomaže u budućem životu? Možete li objasniti kako ljudi i djeca žive u Keniji, koji je glavni problem u društvu?

- UNICEF kaže da trećina najsiromašnijih tinejdžerica na svijetu nikad nije pohađala školu, da 20 posto najsiromašnijih dječaka na svijetu nikada nije pohađalo školu, da je 14 posto dječaka i djevojčica odustalo od obrazovanja u osnovnoj školi i optužuju “velike razlike u obrazovanju koje su nastale raspodjelom javnih troškova za obrazovanje”. A taj je nerazmjer najizraženiji ovdje u Africi.

Kenija i ostatak Afrike imaju velike probleme u pogledu klimatskih promjena i sukoba koji vode do velikog broja raseljenog stanovništva i izbjegličke krize, siromaštva, nesigurnosti u hrani i vodi, nedostatka mogućnosti i nedostatka radnih mjesta.

Ali, nedostatak obrazovanja je dugoročan problem za budućnost i mora ga se riješiti i tretirati kao prioritet.

Bez pravih vještina, kako u pogledu novijih znanstvenih, tehnoloških, inženjerskih i matematičkih vještina koje podupiru tradicionalna akademska dostignuća, tako i socijalnih vještina poput empatije, suradnje i timskog rada, sljedeća generacija jednostavno neće biti spremna nositi se sa sve složenijim i izazovnijim svijetom koji će naslijediti.

Što ćete učiniti s nagradom od milijun dolara koju ste dobili?

- Uložit ću tih milijun američkih dolara u lokalnu zajednicu i moju školu. Plan je ojačati naše školske sportske klubove, osigurati opremu za školu, podržati siromašne učenike, opremiti školsku kuhinju i vrt te ulagati u proizvodnju usjeva otpornih na sušu kako bismo pokušali uzgojiti dovoljno hrane za sve.

Također, želim učiniti sve što mogu kako bih podržao obrazovanje iz znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike.

Jeste li uopće znali da ste nominirani i kako ste se osjećali kad ste doznali da ste dobili toliko puno novca?

- Prijatelj me potaknuo da se prijavim na natječaj. Taj isti prijatelj bio je prvi koji me nazvao i obavijestio da sam ušao u uži izbor od pedeset nastavnika te na kraju da sam ušao u finale kao jedan od deset najboljih. Nisam mogao vjerovati, pogotovo kad sam čuo za pobjedu. Smatrao sam to čudom. Još uvijek to mislim.

Čast je biti izabran među tisućama prijavljenih širom svijeta za tako prestižnu nagradu. Cijelo iskustvo mi se činilo kao san, kad sam stigao do finala u Dubaiju i bio na pozornici u središtu pažnje svjetskih medija.

Glumac Hugh Jackman je ispričao moju životnu priču i čestitao mi, a dobio sam i videoporuku zahvale od predsjednika Kenije Uhurua Kenyatte. No, velika mi je čast što sam dobio priliku dovesti svog oca na pozornicu i zahvaliti mu i pohvaliti ga za sve što je učinio da me podrži, podučava i vodi u mom životu.

Bio mi je veliki privilegij da mu mogu odati počast pred cijelim svijetom, to je bila prilika kakvu nisam zamišljao ni u najluđim snovima. Ali za mene je pravo značenje osvajanja nagrade bilo to što se na kraju nije radilo o meni, već se to odrazilo na sve ono što su postigli moji studenti.

Toliko sam ponosan na njih i toliko sam zahvalan što je osvajanje nagrade pomoglo da svijet dozna za prekrasna postignuća mojih učenika koji postižu nacionalni, a također i međunarodni uspjeh na školskim natjecanjima i osvajaju znanstvene nagrade.
Kao učitelj koji radi na prvoj crti, vidio sam obećavajuću afričku mladost - njihovu radoznalost, talent, inteligenciju, vjerovanje. Afričke mlade ljude više nije potrebno susprezati zbog niskih očekivanja. Afrika će proizvoditi liječnike, znanstvenike, inženjere, poduzetnike, čija će imena jednog dana biti svjetski poznata. Podučavanjem i uz blagoslov Varkey Foundation Global Teacher Award želim učiniti sve što mogu kako bi oni to i postigli.

‘Znanstveni izazov’

Je li se nešto u vašem životu promijenilo nakon što ste dobili nagradu? Je li škola dobila više računala, druge školske opreme ili možda školski autobus za prijevoz djece?

- Novac ide u moju školu i moju zajednicu. Puno toga treba učiniti i trebat će vremena da se to i vidi, ali posao je započeo.
Ovo je bila naporna godina za mene, bio sam na mnogim sastancima diljem svijeta, kako odgojitelja, tako i političara, kako bih razumio njihove probleme i zalaganje za više resursa za nastavnike širom svijeta i za STEM obrazovanje.

Osvajanjem nagrade postao sam predstavnik 75 milijuna djece čije je obrazovanje poremećeno sukobima i prirodnim katastrofama. Ova mi je nagrada omogućila i da upoznam američkog predsjednika u Bijeloj kući i njegovu svetost Papu u Vatikanu. Susrevši vođe tehnoloških divova poput Facebooka i Googlea pokrenuo sam “Znanstveni izazov” u kojemu ih pozivam da podrže STEM obrazovanje u Africi.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

25. rujan 2020 02:07