StoryEditorOCM
SvijetPROFIL ŠPIJUNA

Jesu li u KGB-u mladog Putina učili kako ‘čitati‘ ljude? Ovo su tehnike koje je usvajao, ova obuka nije za svakoga

Piše T. J.
20. rujna 2026. - 10:01
Slava КПСС - Komunističkoj partiji Sovjetskog SavezaIlustracija (UI)
Prati slobodnadalmacija.hr na Googleu

Vladimir Putin u KGB-u nije prošao tečaj "čitanja misli" niti postoji vjerodostojan dokaz da je ondje treniran kao nekakav stručnjak za psihološko profiliranje ljudi u popularnom smislu te riječi. Ali gotovo 15 godina rada u sovjetskoj sigurnosno-obavještajnoj službi naučilo ga je vještinama koje se u politici mogu pretvoriti u veliku prednost: promatranju ljudi, regrutiranju izvora, procjeni lojalnosti, radu pod maskom, čuvanju informacija, kontroli vlastitih emocija i prepoznavanju tuđih slabosti.

image
Yuri Kadobnov/Afp

Putin je u KGB ušao 1975., nakon završetka studija prava na Lenjingradskom državnom sveučilištu. Služba je bila mnogo više od klasične špijunske agencije: KGB je nadzirao unutarnju sigurnost Sovjetskog Saveza, pratio strane obavještajne službe, provodio kontraobavještajne operacije, nadzirao disidente, upravljao dijelom zaštite granica i prikupljao podatke u inozemstvu. Putin je iz aktivne službe otišao 1990. s činom potpukovnika, neposredno prije raspada SSSR-a.

Od Lenjingrada do Dresdena

Putin je isprva radio u Lenjingradu, današnjem Sankt Peterburgu, gdje je prolazio početnu obuku za operativca KGB-a. Školovao se u Školi KGB-a broj 401 u Ohti, a kasnije je završio dodatnu jednogodišnju obuku u Moskvi, povezanu s radom u vanjskoj obavještajnoj službi. U tom razdoblju učio je njemački jezik, što mu je otvorilo put prema prvom i najvažnijem stranom rasporedu — službi u Dresdenu, u tadašnjoj Istočnoj Njemačkoj.

U Dresdenu je boravio od 1985. do 1990. godine, u gradu koji je tada bio dio Njemačke Demokratske Republike i u kojem je moćnu ulogu imala istočnonjemačka zloglasna tajna policija Stasi. Putin je radio u manjem uredu KGB-a te održavao veze sa Stasijem koji je slušao cijelu državu, imao špijune na svakom kantunu, mučili su ljude. Kao pokriće koristio je identitet prevoditelja i bio povezan sa sovjetsko-njemačkim društvom prijateljstva.

Dostupni izvori uglavnom ga opisuju kao operativca srednjeg ranga, dijelom angažiranog na političkoj obavještajnoj djelatnosti, vrbovanju potencijalnih suradnika i obradi dobivenih podataka. Tražio je osobe koje bi mogle postati izvori KGB-a, osobito među stranim studentima i ljudima s mogućim pristupom važnim informacijama, te je podatke prosljeđivao Moskvi.

Što obavještajac zapravo uči

Rad obavještajnog operativca počiva na strpljenju. U njegovu središtu nije spektakularna akcija, nego procjena: tko je koristan, tko je pouzdan, tko je ranjiv, tko ima pristup informacijama, tko je nezadovoljan, komu se može pristupiti i na koji način. Takav posao traži disciplinu u bilježenju detalja, pamćenje odnosa, razumijevanje hijerarhije i sposobnost da se dugo čeka na pravi trenutak. A za Putina kažu da je strpljiv i osvetoljubiv. Pogledajmo situaciju s Ukrajinom, trenutačno gubi ali mu inat ne dopušta da popusti, žrtvovat će i zadnjeg Rusa samo kako bi što više kaznio Zelenskog i EU. 

Kakvu je obuku prolazio?

Gotovo sigurno je prolazio obuku iz nadzora i protuobavještajnog rada, sigurnosnih procedura, tajnosti komunikacija, rada s izvorima, procjene vjerodostojnosti informacija te načina na koji se štite vlastiti ljudi i otkrivaju protivnički. U obavještajnoj terminologiji to se naziva "tradecraft": kako prikupiti podatak, provjeriti ga, čuvati izvor, sakriti trag i spriječiti da druga strana sazna što znate.

U takvom sustavu razgovor nije samo razgovor. Operativac promatra što osoba govori, ali i zašto to govori, što pokušava sakriti, od čega strahuje, kome duguje uslugu i kakav položaj želi dobiti. To nije nepogrešiva "sposobnost čitanja osobnosti", nego strukturirana procjena interesa i ranjivosti, opisuju strani mediji s čime se sve suočavao Putin i kako se polako gradila njegova ličnost. Mnogi u Rusiji kažu da Putin čita ljude kao otvorene karte, kažu da je to odlika ljudi "prašinara" koji su prošli sve, od teških uvjeta na selu do susreta s ozbiljnim ljudima i učenja od najboljih. 

Čovjek koji je godinama radio u sustavu regrutiranja i procjenjivanja izvora vjerojatno je razvio naviku pažljivog promatranja, odmjeravanja ljudi i korištenja neravnoteže informacija: nastoji znati više o drugome nego što drugi zna o njemu.

Hladnokrvnost kao profesionalna navika

Je li KGB učio Putina da bude hladnokrvan? Obavještajna služba po svojoj naravi od operativaca očekuje emocionalnu kontrolu, diskreciju, sposobnost održavanja priče pod pritiskom i odvajanje osobnih osjećaja od zadatka. Ako imaš previše emocija špijuniranje (posebno u vrijeme SSSR-a i njemačkog Stasija) nije za tebe, to je posao za ljude koje baš nemaju preveliku brigu o budućnosti osoba koje prijavljuješ, slušaš, dojavljuješ... Ako previše razmišljaš o tome jesu li ubili osobu koju si ti targetirao, zatvorili ili mu nekako naudili, onda taj posao nije za tebe. Za Putina je očito bio. 

image
Alexander Natruskin/Afp

"Za operativca nije korisno pokazati nervozu, iznenađenje, ljutnju ili oduševljenje. U razgovoru s potencijalnim izvorom, suparnikom ili sumnjivom osobom, previše otvorena reakcija može otkriti što služba zna, što želi ili čega se boji. Stoga je profesionalna kultura KGB-a sigurno poticala zatvorenost, samodisciplinu i kontrolu dojma koji osoba ostavlja", kaže jedan analitičar, uz napomenu da se Putinov javni politički stil često povezuje upravo s tim nasljeđem: kratke poruke, izbjegavanje spontanog otkrivanja namjera, naglasak na lojalnosti i hijerarhiji te spremnost da se pregovori vode iz pozicije neizvjesnosti.

– Sovjetski pojam kompromat – kompromitirajući materijal koji se može iskoristiti za pritisak ili ucjenu – postao je poznat upravo kao dio šire post-sovjetske političke i obavještajne kulture. KGB-ova praksa nije se svodila samo na ucjene; važni su bili i gradnja odnosa, laskanje, osjećaj pripadnosti, obećanje zaštite, poslovna prilika ili korištenje postojećeg nezadovoljstva neke osobe. To traži svojevrsno psihološko mapiranje. Operativac ne postavlja kliničku dijagnozu karaktera nego pokušava doznati: što osobi treba, što ju pokreće, na koga se oslanja, što želi sakriti i koju bi cijenu platila za sigurnost, novac, status ili osvetu. Takav pristup moguće je prepoznati i u Putinovu političkom načinu upravljanja, barem prema brojnim analizama njegovog režima: moć se ne temelji samo na sili, nego na raspodjeli interesa. Oligarsi, guverneri, sigurnosne službe, državni mediji i poslovni krugovi funkcioniraju u sustavu u kojem lojalnost donosi pristup resursima, a neposluh može značiti gubitak položaja, istrage, izolaciju ili javnu diskreditaciju. To je prije metoda kontrole mreže moći nego dokaz da Putin osobno "čita duše" svojih suradnika - sukus je tekstova koje su razni psihoanalitičari ispisali o Putinu i njegovom "stanju glave". A evo što ga je dodatno oblikovalo... 

Dresden i lekcija o raspadu države

Putin je u Dresdenu doživio raspad istočnonjemačkog komunističkog sustava i pad Berlinskog zida 1989. Taj se trenutak često navodi kao posebno formativan. U svojim je javnim nastupima opisivao osjećaj napuštenosti kada je, prema njegovu prepričavanju, tijekom prosvjeda tražio pomoć od sovjetskog vojnog zapovjedništva, a iz Moskve dobio odgovor da "Moskva šuti". A onda opet šok za mladog i izgubljenog Putina. Nakon sloma Istočne Njemačke vratio se u Sovjetski Savez, koji se ubrzo također raspao. Za čovjeka oblikovanog u sigurnosnom aparatu to je bio konkretan dokaz koliko brzo mogu nestati institucije, granice, ideologije i formalna moć kada se središte države pokaže slabim ili neodlučnim. Osjetio se sam i jadan, nema više rigidnog sustava u kojem je odrastao i koji ga je oblikovao. A Rusija je postala slaba na svaki mogući način. 

Mnogi istraživači i biografi zato u njegovoj kasnijoj politici vide trajnu opsesiju državnim suverenitetom, vertikalom vlasti, nadzorom nad sigurnosnim strukturama i strahom od revolucija koje nastaju na ulici. No, Putinovo najvažnije nasljeđe iz KGB-a vjerojatno nije neka posebna tajna tehnika, nego pogled na svijet. U tom pogledu države se ne promatraju prvenstveno kroz javno deklarirane vrijednosti, nego kroz odnose moći; ljudi nisu samo građani ili partneri, nego i mogući izvori, rizici, saveznici, protivnici ili osobe koje se mogu pridobiti.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
20. rujan 2026 10:02