
Europa i trenutačno vodeće političke elite ne znaju kako riješiti problem jednog dijela migranata koji su došli u Europu. Dio stranaca iz Afrike i Azije uklopio se u europsko društvo, privređuju, školuju djecu i uživaju u slobodi i pogodnostima koje pruža Stari kontinent. Integrirali su se, to su danas naši vrijedni i dobrodošli susjedi koji su poboljšali ovo društvo. Postali su Europljani.
Međutim, dio se ne želi uklopiti, inzistiraju na tome da Europa usvoji norme i način života od kojeg su pobjegli. Paradoks. Pobjegli su od jada, kaosa, kršenja ljudskih prava, a sada prosvjeduju i umjesto zastava EU-a nose svoje simbole. Znaju biti i agresivni.
Neki radikalniji muslimani traže i uvođenje šerijata, vjerskih zakona koji bi trebali poništiti europsku pravnu stečevinu koja se stvarala stotinama godina. O tome slobodno govore na zapadnim televizijama, pritom se zahvaljuju na demokraciji, ali kad oni dođu na vlast, tvrde da neće biti te iste demokracije. I malo se tko aktivno suprotstavlja tim učenjacima - moderne zapadnjake strah je da ih ne bi proglase netolerantnim osobama koje su protiv slobode govora. Slobodu govora koju šerijat ne poznaje.
Jedan učenjak u Švedskoj pak tvrdi da se muslimani moraju samo strpjeti jer, tvrdi on, njihove obitelji imaju po petero, šestero i više djece, a starosjedioci jedva i po jedno-dvoje. Po njemu, smjena generacija, naroda i vjera uskoro će doći...
Sadašnji političari ne znaju kako se nositi s problemom migranata - s jedne strane žele i dalje provoditi multikulturalnost, što je pohvalno, ali ne rade na integraciji tih ljudi. A onda sliježu ramenima kad mahom mladi muslimani upadaju na božićne sajmove, klanjaju se u centrima gradova, svađaju se s policijom, provociraju djevojke, ruše božićne jele...
Problem s migrantima teško pogađa Njemačku. Nijemcima je bilo najvažnije zaposliti milijune radnika i malo ih platiti, zvali su ih u Njemačku, birali su najbolje, prioritet je bio taj da njemačka industrija na leđima migranata nastavlja rasti. Ali malo su toga činili da ih integriraju.
No, ako sadašnje elite šute iz straha da ih se obilježi kao šoviniste, ima netko tko uporno godinama tvrdi da zna što treba učiniti. I s migrantima i s europskim vrijednostima. A to bi tek mogla biti prava opasnost - i za Europu i za strance...
A to je opasna Alice, koja tvrdi da nema pregovora, ona bi svim migrantima dala kartu u jednom smjeru. Naravno, ako nisu potrebni njemačkoj industriji. Dakle, iskoristi, odbaci, "uvezi" nove...
No, tko je Alice Elisabeth Weidel, kontroverzna čelnica njemačke krajnje desnice koja želi doći na čelo Njemačke na sljedećim izborima?
Alice Elisabeth Weidel, rođena 1979. godine u Güterslohu, jedna je od najkontroverznijih figura suvremene njemačke politike. Kao supredsjedateljica stranke (Alternative für Deutschland - AfD) i kandidatkinja za kancelarku na izborima 2025. godine, predstavlja jedinstvenu pojavu na njemačkoj političkoj sceni. Njezin uspon na političkoj sceni privlači veliku pozornost, posebno zbog kombinacije njezinih profesionalnih kvalifikacija i kontroverznih političkih stavova.
Politička karijera i obrazovanje
Prije ulaska u politiku, Weidel je izgradila impresivnu karijeru u financijskom sektoru. Diplomirala je ekonomiju na Sveučilištu u Bayreuthu, gdje je pokazala izniman talent za financije i međunarodnu trgovinu. Nakon diplome, radila je za prestižne institucije poput Goldman Sachsa i Bank of China, gdje je stekla dragocjeno iskustvo u međunarodnom bankarstvu. Doktorirala je s "magna cum laude", fokusirajući se na kinesko tržište kapitala i monetarnu politiku.
Tijekom boravka u Kini naučila je odlično mandarinski kineski jezik i razvila duboko razumijevanje azijske poslovne kulture. Njezino međunarodno iskustvo uključuje rad u Šangaju, Hong Kongu i Singapuru. AfD-u se pridružila 2013. godine, prvenstveno zbog euroskeptičnih stavova i zabrinutosti oko monetarne politike EU-a.
Financijski skandali
Našla se pod istragom zbog ilegalnih donacija iz Švicarske za kampanju, što je rezultiralo novčanom kaznom od 402.900 eura. Istraga je otkrila kompleksnu mrežu offshore računa i sumnjivih transakcija. Također je optužena da je ilegalno zapošljavala sirijsku izbjeglicu kao čistačicu u svom domu, što je izazvalo posebnu pozornost s obzirom na njezine anti-imigrantske stavove. Dodatne istrage otkrile su i druge financijske nepravilnosti vezane uz stranačko financiranje.
Početkom 2024. godine izazvala je burne reakcije tijekom intervjua s Elonom Muskom na X platformi, gdje je izjavila da je "Hitler bio komunist". Razgovor s Muskom, koji je trajao više od sat vremena, izazvao je međunarodnu pozornost, posebno zbog Weidelinih kontroverznih stavova o imigraciji i EU-u. Musk je kasnije branio odluku da je ugosti u svojoj emisiji, tvrdeći da podržava slobodu govora.
Često koristi kontroverznu retoriku o imigrantima, nazivajući ih "kriminalcima" i "nožarima na socijalnoj pomoći". Njezini javni nastupi redovito izazivaju osude od strane političkih protivnika i civilnog društva. Posebno su kontroverzne njezine izjave o holokaustu i nacističkoj prošlosti Njemačke, koje često relativiziraju povijesne činjenice.
Zagovara "tvrđavu Europu" i masovnu deportaciju imigranata. Njezin plan uključuje drastično pooštravanje uvjeta za dobivanje azila, ukidanje prava na spajanje obitelji za izbjeglice i uvođenje strogih kvota za imigraciju. Protivi se nošenju marama u javnim službama i zalaže se za zatvaranje njemačkih granica. Posebno je kritična prema muslimanskim imigrantima, tvrdeći da islam nije kompatibilan s njemačkom kulturom.
Europska unija
Iako formalno podržava članstvo Njemačke u EU-u, zagovara radikalnu reformu ili izlazak iz eurozone i povratak nacionalnoj valuti. Predlaže referendum o članstvu po uzoru na Brexit ako ne uspiju reformirati EU. Njezin ekonomski program predviđa postupno napuštanje zajedničke monetarne politike i vraćanje monetarnog suvereniteta nacionalnim državama. Weidel zagovara radikalno smanjenje poreza, ukidanje većine socijalnih programa i deregulaciju tržišta rada. Protivi se klimatskim politikama EU-a i zalaže se za nastavak korištenja fosilnih goriva. Predlaže ukidanje minimalnih plaća i smanjenje utjecaja sindikata.
Osobni život i LGBT kontroverze
Weidel živi u istospolnoj zajednici sa Šrilanđankom Sarah Bossard, s kojom odgaja dvoje posvojene djece. Njihov odnos počeo je tijekom Weidelina rada u Švicarskoj, gdje i danas održavaju drugo prebivalište. Ova činjenica često se ističe kao paradoks s obzirom na to da vodi stranku koja se protivi istospolnim brakovima i zagovara "tradicionalne obiteljske vrijednosti".
Njezin odnos s LGBT zajednicom posebno je složen. Iako je otvoreno homoseksualna, često glasuje protiv zakona koji bi proširili prava LGBT osoba. U nekoliko navrata je izjavila da "privatni život nema veze s političkim stavovima" te da "seksualna orijentacija nije politički program". LGBT aktivisti je često kritiziraju zbog licemjerja, posebno zbog njezina protivljenja istospolnim brakovima i posvajanju djece od strane istospolnih parova iako sama živi u takvoj zajednici.
Obiteljska povijest
Zanimljivo je da je Weidelin djed Hans Weidel bio nacistički sudac kojeg je osobno imenovao Adolf Hitler. Pridružio se NSDAP-u krajem 1932. i SS-u početkom 1933. godine. Bio je aktivan u progonu političkih protivnika i manjina tijekom nacističkog režima. Nakon rata, kao i mnogi drugi nacistički dužnosnici, uspješno se reintegrirao u poslijeratno njemačko društvo. Ova obiteljska povijest dodatno komplicira njezinu političku poziciju i retoriku, posebno u kontekstu AfD-ovih stavova o povijesnom revizionizmu.
Weidel je izuzetno aktivna na društvenim mrežama i često gostuje u medijima, gdje svojim nastupima izaziva kontroverze. Posebno je zapažen njezin nastup na X platformi s Elonom Muskom, koji je privukao milijune pregleda i izazvao brojne reakcije diljem svijeta. Njezini kritičari tvrde da koristi medijsku pozornost za širenje ekstremističkih stavova, dok pristaše hvale njezinu direktnost i beskompromisnost.
Weidel vješto koristi tradicionalne i nove medije za širenje svojih poruka. Posebno je uspješna na društvenim mrežama, gdje njezini provokativni postovi redovito izazivaju burne reakcije. Često se pojavljuje u talk showovima i političkim debatama, gdje svojim obrazovanjem i elokventnošću često nadmašuje političke protivnike.
Njezina javna slika
Njezina javna slika je izrazito polarizirana. Dok je pristaše vide kao hrabru reformatoricu koja se suprotstavlja političkom establišmentu, kritičari je smatraju opasnom populisticom koja prijeti demokratskim vrijednostima. Posebno je zanimljiv način na koji balansira između svoje uloge visoko obrazovane poslovne žene i populističke političarke.
Weidel predstavlja jedinstvenu kombinaciju: visoko obrazovana ekonomistica s međunarodnim iskustvom koja vodi krajnje desnu stranku, lezbijka koja se protivi LGBTQ+ pravima, kozmopolitkinja koja zagovara nacionalizam. Njezin uspjeh u stranci pokazuje kako se njemačka krajnja desnica transformira i prilagođava modernom dobu iako zadržava svoje temeljne radikalne stavove. Weidelino vodstvo AfD-a značajno je promijenilo njemačku političku scenu. Pod njezinim vodstvom stranka je osvojila značajnu podršku u istočnoj Njemačkoj i postala ozbiljna prijetnja tradicionalnim strankama. Njezin stil vođenja kombinira populističku retoriku s tehničkim znanjem o ekonomiji, što privlači različite skupine birača.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....