Konstantin Jefremov, časnik u ruskoj vojsci, bio je svjedok teških tortura koje su se provodile nad ukrajinskim zarobljenicima. Na sve načine je pokušavao otići iz vojske, na koncu je pobjegao iz Rusije. Reporteru BBC-a ispričao je kako su njegove kolege mučile Ukrajince: "Skinuo mu je hlače i rekao: ‘Sad ćemo te pretvoriti u djevojku i tvojoj ženi poslati video…‘.
Jefremov je najviši vojni dužnosnik Rusije koji je progovorio o zločinima rata, a BBC je preko dokumentacije koju im je dostavio utvrdio da je na ukrajinskom frontu bio od početka rata, i to u regiji Zaporižja, uključujući i grad Melitopolj.
Jefremov je stigao 10. veljače 2022., na Krim, ukrajinski poluotok koji je Rusija anektirala. Bio je šef jedinice za razminiranje 42. motorizirane streljačke divizije - i obično je bio stacioniran u Čečeniji, na ruskom sjevernom Kavkazu. On i njegovi ljudi poslani su da sudjeluju u "vojnim vježbama". U to vrijeme nitko nije vjerovao da će biti rata. Svi su mislili da je ovo samo vježba, Jefremov tvrdi da je siguran kako čak ni viši časnici nisu znali. Vidio je tada ruske vojnike kako lijepe identifikacijske oznake na svoje uniforme i crtaju slovo "Z" na vojnoj opremi i vozilima. Za nekoliko dana, "Z" je postalo simbol onoga što je Kremlj nazvao svojom "specijalnom vojnom operacijom".
Uvjerava kako nije želio ništa imati s tim. “Odlučio sam dati otkaz. Otišao sam do svog zapovjednika i objasnio svoj stav. On me odveo do jednog višeg časnika koji me nazvao izdajicom i kukavicom. Ostavio sam pištolj, sjeo u taksi i odvezao se. Htio sam se vratiti u svoju bazu u Čečeniji i službeno dati ostavku. Tada su mi suborci telefonirali i upozorili me. Pukovnik je obećao da će me strpati u zatvor do 10 godina zbog dezerterstva i upozoriti policiju, naveo je.
Jefremov kaže da je onda nazvao odvjetnika, koji mu je savjetovao da se okrene i vrati nazad.
"Sada shvaćam da sam to trebao ignorirati i voziti dalje. Ali bojao sam se da će me strpati u zatvor, veli.
Tri dana nakon ruske invazije, 27. veljače, naređeno im je da se pomaknu na sjever s okupiranog Krima. Krenuli su prema gradu Melitopolju. Sljedećih 10 dana proveli su na aerodromu koji su već zauzele ruske trupe. Opisuje pljačku kojoj je svjedočio:
"Vojnici i časnici zgrabili su sve što su mogli. Penjali su se po avionima i prolazili kroz sve zgrade. Jedan vojnik je odnio kosilicu. Rekao je ponosno: ‘Odnijet ću ovo kući i pokosit ću travu pokraj naše vojarne‘“. Kosilice, sjekire, bicikle… sve su to natrpali u kamione. Toliko je bilo pokradenih stvari da su morali čučati kako bi sve stalo u vozila.
U Melitopolju je zajedno s osmero kolega čuvao tamošnju rusku topničku jedinicu.
“Cijelo vrijeme smo spavali vani. Bili smo toliko gladni da smo krenuli u lov na zečeve i fazane – prisjetio se. Jednom su naišli na uređenu vilu u kojoj su zatekli ruskog borca.
„Mi smo iz 100. brigade i sada živimo ovdje‘, rekao im je vojnik.
"Bilo je toliko hrane. Hladnjaci su bili krcati. Bilo je dovoljno hrane da se preživi nuklearni rat. Ali vojnici koji su tamo živjeli lovili su japanske šarane u jezercu vani i jeli ih."
Grupa Konstantina Jefremova u travnju je poslana čuvati, ono što on opisuje kao "logistički stožer", u gradu Bilmaku, sjeveroistočno od Melitopolja. Tamo je, kaže, svjedočio ispitivanjima i maltretiranju ukrajinskih zarobljenika. Ispričao je što se događalo kad su jednoga dana dovedena tri zarobljenika. Jedan od njih je priznao da je snajperist. Kad je to čuo ruski pukovnik naprosto je poludio. Udario ga je, povukao za hlače i pitao ga je li oženjen.
- Da, odgovorio je zatvorenik.
- Pretvorit ćemo te u djevojku i tvojoj ženi poslati video, rekao je pukovnik. Drugog je zarobljenog pitao da „imenuje sve ukrajinske nacionaliste u jedinici“. Kremlj želi da Rusi vjeruju da se Rusija u Ukrajini bori protiv fašista, neonacista i ultranacionalista. Ovaj lažni narativ služi dehumanizaciji Ukrajinaca u očima ruske javnosti i vojske.
Ukrajinac nije razumio pitanje. Odgovorio je da su vojnici bili mornaričko pješaštvo ukrajinskih oružanih snaga. Za taj odgovor su mu izbili zube. Treći je zarobljenik imao povez na očima. Pukovnik je prislonio pištolj na njegovo čelo i rekao: ‘Brojat ću do tri i onda ću ti pucati u glavu‘.
"Brojao je i pucao u glavu, s obje strane. Potom je počeo vikati na njega. Ja sam rekao: ‘Druže pukovniče! Ne čuje vas, mrtav je!". Isti pukovnik je izdao zapovijed da se Ukrajincima ne daje normalna hrana, nego samo voda i krekeri.
Ali kaže kako su im, kad nije bilo pukovnika, pokušali dati topli čaj i cigarete. Kako zatvorenici ne bi spavali na goloj zemlji, Jefremov se prisjeća i kako su im njegovi ljudi bacali sijeno: "noću, da nas nitko ne vidi".
UN-ov Ured za ljudska prava dokumentirao je slučajeve maltretiranja zatvorenika u ratu u Ukrajini. Intervjuirao je više od 400 ratnih zarobljenika - i Ukrajinaca i Rusa. "Nažalost, otkrili smo da se mučenje i zlostavljanje ratnih zarobljenika događa na obje strane", kazala je za BBC Matilda Bogner, voditeljica promatračkog tima UN-a sa sjedištem u Ukrajini. Mučenja i zlostavljana ukrajinskih ratnih zarobljenika događa se u gotovo svakoj fazi zatočeništva. Najgore je tijekom ispitivanja, kad ih podvrgavaju elektrošokovima i čitavom nizu metoda mučenja uključujući vješanje i teško premlaćivanje. Kada stignu na mjesta zatočenja, često ih čekaju tzv. batine za dobrodošlicu.
Ruski ratni zarobljenici također su prijavili premlaćivanja i strujni udar. "Svaki oblik mučenja ili zlostavljanja zabranjen je međunarodnim pravom. Neprihvatljivo je da bilo koja strana to učini – podsjeća Matilda Bogner.
Jefremov je na proljeće iz Ukrajine vraćen u svoju matičnu jedinicu za razminiranje u Čečeniju.
“Nas sedmorica smo donijeli odluku da ćemo napustiti vojsku,” kazao je.
Krajem svibnja 2022., napisao je ostavku.
"Počeli su mi prijetiti. Časnici koji nisu proveli ni dana u Ukrajini govorili su mi da sam kukavica i izdajica. Nisu mi dopustili da dam ostavku. Smijenjen sam - posvjedočio je i podastro dokumente u kojim stoji da je optužen za "izbjegavanje dužnosti" i nepoštivanje naredbe da se vrati u Ukrajinu. Drugi dokument koj ije pokaza odnosi se na prijevremeni otpust iz vojne službe zbog kršenja ugovora. "Nakon 10 godina službe bio sam prokazan kao izdajica, prebjeg, samo zato što nisam želio ubijati ljude", kaže on. Budući da je služio vojsku u Ukrajini, znao je da biti mobiliziran kad je Putin u rujnu proglasio „djelomičnu mobilizaciju“.
U kući u kojoj je stanovao napravio je otvor na stropu potkrovlja za slučaj da policija i vojni službenici provale da dostave vojni poziv. „Skrivao sam se i od susjeda, jer sam čuo za slučajeve kada su susjedi policiji dojavljivali mladiće koji su unovačeni i skrivaju se. Takva mi je situacija bila ponižavajuća i nedopustiva – naveo je.
Na koncu je odlučio kontaktirati rusku grupu za ljudska prava Gulagu.net, koja mu je pomogla da pobjegne iz Rusije. “Ispričavam se cijelom ukrajinskom narodu što sam došao u njihov dom kao nepozvani gost s oružjem u rukama, poručio je.
