Zaraćene strane u Jemenu dogovorile su se na pregovorima u Švicarskoj o ožujku da će osloboditi 887 zatvorenika i ponovno se sastati u svibnju kako bi razgovarali o daljnjem oslobađanju.
Moskva je rezolutno odbacila Švicarsku kao lokaciju mogućih pregovora s Kijevom jer smatra da ta alpska zemlja više nije u potpunosti neutralna.
Vrag je taj zakon nenamjeravanih posljedica, kreneš nešto planirati, počneš provoditi i onda sve što je moglo krenuti po zlu i krene: eto nas onda na Murphyjevu zakonu.
S tom se bolnom istinom suočio ruski predsjednik Vladimir Putin koji je u prosincu 2021. godine tvrdio da mu je strategijski cilj udaljiti NATO od ruskih granica da bi u ožujku ove godine, ulaskom Finske u članstvo Sjevernoatlantskog saveza, dobio još 1300 kilometara granice s NATO, a da niti jedna zemlja nije ni pomislila odvojiti se od Saveza.
Finska se teško izvukla iz Ruskog Carstva da bi se prije Drugog svjetskog rata našla pod vojnim napadom Moskve. Kako bi osigurala neovisnost pristala je na “finlandizaciju”, potpisavši 1948. godine ugovor sa Sovjetskim Savezom kojim se obvezala, između ostalog, da će ostati izvan sukoba velikih sila, dakle neutralna. Njezina zapadna susjeda Švedska neutralnost je jednostrano proglasila početkom 19. stoljeća što ju je spasilo sudjelovanja u dva svjetska rata.
Obje države su, gotovo odmah nakon što je Rusija pokrenula agresiju na Ukrajinu, zatražile prijem u članstvo Sjevernoatlantskog saveza. Gotovo pa završni korak kraha sustava neutralnosti na europskom kontinentu.
Švicarsko ‘dosta’ neutralnosti
Švicarska je globalno najpoznatiji primjer jer su joj 1815. godine na Bečkom kongresu, velike sile odobrile status “trajne neutralnosti” koji je trajao sve do 28. veljače prošle godine, četiri dana nakon što je Rusija pokrenula agresiju na Ukrajinu.
Reuters je tada prenio: “Švicarska će usvojiti sve sankcije koje je Europska unija nametnula ruskom narodu i tvrtkama i zamrznuti njihovu imovinu kako bi kaznila invaziju Ukrajine, rekla je vlada oštro odstupajući od tradicionalne neutralnosti zemlje.“
“Nalazimo se u izvanrednoj situaciji kad se mogu donositi izvanredne mjere”, izjavio je predsjednik i ministar vanjskih poslova Ignazio Cassis. Povijest će reći može li se ovaj potez ponoviti, dodao je.
Švicarska neutralnost ostala je netaknuta, ali “naravno da stojimo na strani zapadnih vrijednosti”, završne su Cassisove riječi.
Švicarska je usvojila financijske sankcije protiv ruskog predsjednika Vladimira Putina, premijera Mihaila Mišustina i ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova i zatvorila zračni prostor za većinu ruskih zrakoplova. Najbolnije od svega, ruski su se oligarsi suočili s preprekama novčanih transfera. Udar na Putina i oligarhe bio je neprihvatljiv Kremlju koji se tada još nadao da će invazija završiti “brzo i sa stilom” pa je Švicarska dodana popisu neprijateljskih zemalja. Zato je i otpala mogućnost da bi se ondje vodili mirovni pregovori.
Kako je agresija odmicala – kraja joj se ne vidi – europske su zemlje intenzivirale pomoć u oružju Ukrajini što je za švicarsku vladu bila crvena linija.
“Švicarska ne odstupa od zabrane – streljivo proizvedeno u toj zemlji ne može ići u Ukrajinu. Potvrdio je to u utorak u Berlinu švicarski predsjednik Alain Berset nakon razgovora s njemačkim kancelarom Olafom Scholzom. Pozivajući se na neutralnost, Švicarska je zabranila Njemačkoj i drugim zemljama slanje streljiva koje je ona proizvela - Ukrajini.
“Zakoni naše zemlje o neutralnosti ne dopuštaju pružanje vojne potpore stranama u sukobu” i “od nas se ne može tražiti da kršimo vlastite zakone”, rekao je Berse.
Lijepo zvuče predsjednikove riječi, ali tu su interesi vojne industrije koja je zabrinuta da bi zbog zabrane izvoza u Ukrajinu mogla izgubiti kupce sa zapadnog tržišta.
“Biti neutralna država koja izvozi oružje dovelo je Švicarsku u ovu situaciju”, rekao je Oliver Diggelmann, profesor međunarodnog prava na Sveučilištu u Zürichu The New York Timesu. “Želi izvoziti oružje. Želi uspostaviti kontrolu nad tim oružjem. I također želi biti pozitivac. Ovdje naša zemlja sada posrće”, tumači.
Svi su ljuti i iznervirani
Njemački proizvođač oružja Rheinmetall, vlasnik švicarske tvornice streljiva, odmaknuo je u planovima izgradnje nove, u domovini, kako se ne bi doveo u pitanje dotok potrebne municije za Gepard, njemački samohodni protuavionski top. Koji je poslan Ukrajini.
Bern smatra da čuva neutralnost, ključno načelo nacionalnih interesa, ali EU i SAD sve više prigovaraju tvrdeći da je, nakon prvotne nedvojbene reakcije, uslijedilo popuštanje te je sada alpska država opet točka preko koje ruski bogatuni krše sankcije.
New York Timesu priča Sacha Zala, istraživač švicarske neutralnosti sa Sveučilišta u Bernu: “Svi znaju da ovo šteti Švicarskoj. Cijeli EU je iznerviran. Amerikanci su uzrujani. Ogorčenost dolazi i od Rusa. Svi znamo da nam to šteti. Ali to pokazuje koliko je vjera u neutralnost duboko u našim glavama.”
Nije to u skladu s anketom objavljenom u veljači. Istraživanje tvrtke Sotomo pokazalo je kako se 55 posto ispitanika zalaže za omogućavanje ponovnog izvoza oružja u Ukrajinu.
“Da smo ovo pitanje postavili prije rata..., odgovor bi vjerojatno bio manji od 25 posto. Razgovor o promjeni neutralnosti bio je tabu u prošlosti”, izjavio je Reutersu Lukas Golder, suvoditelj odjela za istraživanje javnog mnijenja GFS-Bern. Bruxelles i Washington švicarskim dužnosnicima otvoreno govori da sigurnost duguju okruženjem koje im nudi NATO pa da bi, u trenutku kad se nad kontinent nadvila jasna, prisutna i neposredna opasnost, trebali pokazati solidarnost.
Podjela postoji i unutar parlamenta, Slobodni demokrati (FDP, liberali) su podnijeli prijedlog kojim se utvrđuje mogućnost izvoza streljiva, ali tomu se protivi najveća, Pučka stranka, SVP, konzervativna.
Što je interesantno u doba kad je jedna od uzdanica švicarske financijske industrije, banka Credit Suisse, od kraha spašena u posljednji čas tako da ju je preuzeo rival UBS.
SVP želi, kako je rekao čelnik druge velike banke Julius Bär zavapivši nakon kraha CS-a da Švicarska mora sačuvati poziciju bankara bogatih, da se u alpsku zemlju slijeva novac bez obzira na podrijetlo (sjetimo se poslovanja s nacistima). Švicarska je zamrznula 7,5 milijardi švicarskih franaka, oko 8 milijardi dolara, ruske imovine. To je mali dio, kako kaže švicarsko Ministarstvo ekonomije, otprilike 49,3 milijarde dolara ruske imovine u zemlji. Europski dužnosnici sumnjaju kako bi ukupan iznos mogao biti veći, do 200 milijardi dolara.
Ipak, rasprava o neutralnosti u ovoj konzervativnoj zemlji, koja je ženama dala pravo glasa 1971. godine (Finska 1906.), stvarni je kopernikanski obrat.
Vlada u Bernu bi trebala promisliti nad tezom slovenskog filozofa Slavoja Žižeka: “Bilo da odbijanje biranja strane dolazi iz Brazila, Južne Afrike ili Indije, tvrdnja “neutralnosti” u ruskom agresorskom ratu je neodrživa.”
Austrijski slučaj
Austrija je u osjetljivijem položaju jer je njezina neutralnost definirana Državnim ugovorom iz 1955. godine kojim joj je vraćena suverenost. Među potpisnicima je i Sovjetski Savez čije je međunarodne obveze preuzela Rusija.
Karoline Edtstadler, ministrica za EU, 11. travnja je u razgovoru za Tagesspiegel naglasila: “Austrija je vojno neutralna, ali ni u kojem smislu politički neutralna. Solidarni smo s ukrajinskim narodom, pružamo im humanitarnu i ekonomsku potporu, ali ne isporučujemo oružje.” Referirajući se na Državni ugovor i 1955. godinu, ministrica kaže: “Naravno, od tada smo se promijenili, posebno nakon ulaska u Europsku uniju 1995. godine i stjecanja obveza pružanja potpore drugim zemljama. Sve je to moguće iako smo neutralni”. Vojno, ne politički.
Austrija, Finska i Švedska svoju su neutralnost u velikoj mjeri derogirale ulaskom u EU brzo nakon raspada SSSR-a te prihvaćanjem Lisabonskog sporazuma (2007.). Članak 42 govori: “Zajednička sigurnosna i obrambena politika sastavni je dio zajedničke vanjske i sigurnosne politike. Ona Uniji osigurava operativnu sposobnost koja se oslanja na civilna i vojna sredstva.” Stavak 7 je kristalno jasan: “Ako je država članica žrtva oružane agresije na svoje državno područje, ostale države članice obvezne su pružiti joj pomoć i potporu svim sredstvima kojima raspolažu, u skladu s člankom 51. Povelje Ujedinjenih naroda.”
“S najmanje 26.000 vojnika iz 14 zemalja Švedska je u ponedjeljak počela najveću vojnu vježbu u zadnjih 25 godina čiji će se glavni dio održati na sjeveru i jugu zemlje te na strateški važnom otoku Gotlandu”, prenose agencije.
Zanimljiv je popis sudionika: SAD, Ujedinjena Kraljevina, Finska, Poljska, Norveška, Latvija, Litva, Danska, Njemačka, Francuska, članice NATO i, očekivano, Ukrajina. Ali i Austrija. Vojna neutralnost?
Irska na mrežnim stranicama Ministarstva vanjskih poslova navodi da je “politika vojne neutralnosti dugo (neposredno nakon proglašenja neovisnosti 1919. godine) važan dio naše neovisne vanjske politike i obilježena je nečlanstvom u vojnim savezima ili zajedničkim ili uzajamnim obrambenim aranžmanima” što je potvrdila protokolom Lisabonskom sporazumu. Premijer Leo Varadkar prošle je godine najavio da će zemlja vjerojatno preispitati politiku nakon ruske invazije te je sugerirao da bi se Dublin mogao više uključiti u zajedničku obrambenu politiku Europske unije.
Eto opredmećenja: “Irska vlada će na konzultativnom forumu tražiti mišljenje javnosti o tradiciji vojne neutralnosti zemlje”, rekao je ministar vanjskih poslova Micheál Martin 5. travnja.
Forum će se održati u lipnju u tri grada. “Irska predanost međunarodnom poretku utemeljenom na pravilima i našoj tradicionalnoj politici vojne neutralnosti ne oslobađaju nas od potrebe da odgovorimo na novu stvarnost”, dodao je ministar.
Spade tako knjiga neutralnih zemalja samo na Švicarsku koja je pod pritiskom.
G7 (SAD, Ujedinjena Kraljevina, Italija, Njemačka, Francuska, Japan, Kanada) privatno zamjera Švicarskoj što ne čini dovoljno u borbi protiv ruskih oligarha koji izbjegavaju sankcije.
U pismu poslanom švicarskoj vladi, koje su potpisali ambasadori G7 u Bernu u ime skupine, kao i ambasador EU-a, navodi se da Rusi iskorištavaju švicarske zakone o privatnosti i druge “rupe” kako bi sakrili milijarde franaka u offshore imovini.
Putine, ostao si sam
Finska je ušla u NATO, Švedska će vjerojatno nakon izbora u Turskoj, pobijedio sultan Recep Tayyip Erdoğan ili ne, Austrija čuva veze s Rusijom, bankovne i energetske, ali je vojno potpuno uz NATO (“Iako nisu dio NATO, Austrija, Irska i Malta de facto su svoju teritorijalnu obranu i sigurnost prepustile Savezu, uz implicitno očekivanje da će im priskočiti u pomoć kada to bude potrebno”, u Foreign Policy piše Franz-Stefan Gady iz International Institute for Strategic Studies). Irska je na putu da promijeni političku platformu, a Malta ima “specijalne odnose” s Italijom i bivšom kolonijalnom vladaricom Ujedinjenom Kraljevinom.
Ruski je car računao da će blitzkriegom srušiti ukrajinsku vlast i zatim, preko korisnih idiota u EU-u i NATO-u, razbijati im jedinstvo i jačati vlastiti utjecaj, opet biti moćnik koji utječe na svekolike europske politike.
Ovakvo 21. stoljeće, stoljeće u kojem se na međunarodnom planu vratio sukob velikih sila, u kojem živimo u fragmentiranom međunarodnom poretku koji je vraća u bazično stanje, stalne konkurentnosti država, jedini čvrsti savezi ostaju NATO i EU koji nude sigurnost i stabilnost. Neutralnosti kakva je utvrđena u 19. i početkom 20. stoljeća nema više mjesta.
Urednički komentar The Washington Posta dobro zaključuje: “Možda je najupečatljiviji znak sve veće nelagode koji donosi službena neutralnost odluka Švicarske, Austrije, pa i Irske da povećaju obrambena izdvajanja. To sugerira zornu spoznaju da u današnjoj Europi, opterećenoj ruskom pljačkaškom nezakonitošću, neutralnost više nije stanje koje jamči da nema straha.”