Srbija je zemlja koju je njezin zločinački režim zakovao u vječni mrak, i od toga mraka, koji mu je najkaloričnija hrana, nipošto ne misli odustati. Tamo se mržnjom i batinama na ulici časti čak i poznate pisce ako se usude komemorirati žrtve ratnih zločina i prkositi službenome četničkome narativu. Tamo se glumcima oduzima kruh ako javno iskažu solidarnost sa studentskim prosvjedima i osude vlast, pa su prisiljeni na pečalbu u Austriju, Hrvatsku ili druge ‘neprijateljske‘ zemlje.
U toj i takvoj atmosferi izvanrednog stanja u Srbiji se opasno kuje mračni scenarij koji bi trebao omogućiti bjelodanom štetočini, generatoru mržnje i despotu još jedan mandat na pozicijama moći. Aleksandar Vučić i njegove podguzne muhe smrtno su se, naime, prepale moguće sudbine Viktora Orbana i njegova Fidesza, pa su represija, verbalno i mentalno nasilje prema neistomišljenicima i demonstracija tobožnje režimske snage postale svakodnevna uvertira u izbornu groznicu.
Premda je ljeto, predizborna mobilizacija i vlasti i oporbe postala je krajnje neuobičajena. Izbori su iz Vučićevih usta najavljeni tek okvirno ‘za kraj godine‘, bez detalja o tome hoće li biti parlamentarni i predsjednički zajedno, ali svi već njuše nešto divlje i povijesno u zraku. Dok vožd obilazi zemlju isprazno se hvalisajući svojim ‘velebnim podvizima‘, ne miruje ni studentski pokret koji također već naveliko gradi svoju političku infrastrukturu.
Plakati s porukom "Studenti pobjeđuju" već su na svakom koraku, a naveliko se radi i na krojenju izbornih lista za koje su definirana striktna pravila i kriteriji.
Izborna strategija Aleksandra Vučića evidentno se temelji na iscrpljivanju političkih suparnika te najavi skorog "pada vlade", a što je u općoj arhitekturi političke moći puka formalnost koja zapravo njemu otvara skrivene dveri političkog opstanka. Kako se nakon dva predsjednička mandata Vučić više po Ustavu ne može kandidirati za istu funkciju, on zapravo priprema teren za preuzimanje premijerske pozicije. Ta kombinatorika je već viđena u novijoj povijesti, i to uglavnom na nedemokratskom europskom istoku: od rošade Vladimira Putina i Dmitrija Medvedeva na premijersko-predsjedničkim funkcijama, pa do nedavnog bugarskog manevra u režiji Rumena Radeva. Koraci tog plana prilično su predvidivi nakon što trenutna srbijanska vlada podnese svoju ostavku: slijedi raspisivanje izvanrednih parlamentarnih izbora, a istodobno će vjerojatno i Aleksandar Vučić zvani Sarajevski snajper također podnijeti ostavku na funkciju šefa države.
U hodu će se potom priključiti kao premijerski kandidat svojoj listi Ujedinjena Srbija (svaka sličnost s Putinovom Jedinstvenom Rusijom je sasvim namjerna) i krenuti u žestoku i nasilničku kampanju za osvajanje vlade. Iako zakon u Srbiji omogućuje da ga parlamentarna većina izabere za premijera i bez njegova sudjelovanja na izborima, Vučiću je nakon višegodišnjih žestokih studentskih demonstracija i osporavanja jako potreban izborni legitimitet, pa makar ga morao i lažirati. Ili realizirati nasiljem i oružjem.
Svi relevantni analitičari već procjenjuju da će predizborna kampanja u Srbiji biti iznimno oštra, a možda i krvava. Vučić je iz iskustava Viktora Orbana zacijelo izvukao bolne pouke te ih ne planira ponoviti na svojoj koži prije nego je pokuša skupo prodati. Iz tih razloga se u Srbiji idućih mjeseci očekuje vrhunac institucionalne i vaninstitucionalne represije, batinjanje, prljave medijske kampanje, difamacije i najgori oblici svih dosadašnjih vučićevskih metoda političkog pritiska.
Lako je pretpostaviti da će Šešeljev učenik pritom najviše javno eksploatirati narativ o vlastitoj ugroženosti: pričama o atentatima, lažnim napadima i urotama protiv sebe nastojati će zakriliti ono stvarno nasilje u vlastitoj režiji. Intenzivne verbalne i institucionalne napade na sve istaknutije oporbene aktere ne treba posebno ni najavljivati, kao ni korištenje medija pod državnom kontrolom, policije, vojske te stranačkih parastruktura, batinaša i skupina za pritisak u tu svrhu. Ne treba dvojiti da će ovo biti vjerojatno dosad najprljaviji izbori u demokratski iznimno prljavoj zemlji. Vučić ulazi u bitku na život i smrt i učiniti će doslovce sve da ostvari kontrolu nad njezinim konačnim ishodom, no i svakome diktatoru jednom dođe kraj. Mislio je svojedobno da je vječan i njegov predšasnik Slobodan Milošević, pa ga je sudbina demantirala.
Prema ozbiljnim analizama i istraživanjima javnog mnijenja (poput Nove srpske političke misli i ocjena sociologa Đorđa Vukadinovića), politički odnos snaga uoči izborne utrke prilično je izjednačen, što će dodatno pridonijeti njezinoj dramatičnosti. Studentska lista bilježi visoki stupanj potpore među biračima od oko 40 posto.
Osnovni bazen glasova vladajuće stranke u Srbiji, Vučićeva SNS-a kreće se između 31 i 33 posto, dok je cijeli vladajući blok s partnerima poput Dačićeva SPS-a, Šešeljevim radikalima i drugim satelitima trenutno oko 42 posto. Desničarske oporbene stranke mahom planiraju samostalni izlazak na izbore, ostavljajući otvorenom mogućnošću da postizborno koaliraju sa studentskom listom u Skupštini. Iako bi širi studentski blok s desničarima imao uvjerljiviju većinu, pošto je ideološki heterogen – posebno po pitanjima Kosova, Bosne i Hercegovine te Crne Gore – ostaje dvojbeno bi li ta postizborna pita bila skuplja od tepsije.
Ekonomske okolnosti u Srbiji dodatno usložnjavaju situaciju: zemlji je zamrznuto 1,5 milijardi eura iz pristupnih fondova EU-a, te je blokirano otvaranje Poglavlja 3 zbog evidentnih reformskih zastoja u vladavini prava. No, Europska unija i eurointegracije nisu glavna tema u predizbornoj debati ni za vlast ni za oporbu.
Studentski pokret definira u priličnoj tajnosti svoje izborne liste s 250 mjesta: metodološki rade kao u poluilegali, no ne treba im se čuditi ako se zna tko im je neprijatelj. Prema pisanju tjednika Vreme, raspodjela kandidata vrši se po regionalnom i po političkom ključu, no nijedan kandidat ne smije biti ni bivši ni sadašnji član ijedne od stranaka vladajuće koalicije, ali ni na visokim dužnostima unutar oporbenih stranaka. Taj lustracijski ključ poprilično podsjeća na metodologiju Petera Magyara i njegove Tisze u borbi protiv Orbanova Fidesza.
Sve što im se iz neposrednog susjedstva može poželjeti je sreća, hrabrost i ustrajnost u budućemu iskorjenjivanju dugogodišnjeg nacionalističko-lopovskog zla.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....