StoryEditorOCM
RegijaIZGUBIO IZBORE

Srpski analitičari Žarko Korać i Đorđe Trikoš za ‘Slobodnu‘: Ono što Vučiću uskoro slijedi je pravi odron...

Piše VELJKO POPOVIĆ
19. studenog 2026. - 17:19
AFP, Screenshot Nova S
Prati slobodnadalmacija.hr na Googleu

Prošao je prvi radni dan novog saziva Skupštine Srbije i – mnogi su pomislili – prvi dan slobode u Srbiji. Novi zastupnici pobjedničke Studentske liste, gotovo svi bez ikakvog iskustva sjedenja u zastupničkim klupama, došli su u Skupštinu gotovo svečano, prolazeći kroz okupljene pristaše koji su ih pozdravljali i počasni stroj gardista Vojske Srbije.

Neovisne televizije izvještavale su kako su se diljem Srbije pristaše Studentske liste okupljali da zajedno gledaju prvi radni dan nove Skupštine. Iznesen je i podatak da je televizijski prijenos bio najgledaniji još od ranih 1990-ih, kada se za izravne prijenose parlamentarnih sjednica teškom mukom izborila oporba zločinačkom režimu Slobodana Miloševića.

Međutim, umjesto neke nove Skupštine, drukčije atmosfere, pravila pristojnog ophođenja i razmjene argumenata, prvi radni dan novog parlamenta, a bome i dobar dio drugog dana dok se ovaj tekst pisao, oteo je opet – Aleksandar Vučić.

Donedavno predsjednik države i neprikosnoveni vođa zemlje, čovjek koji se za sve pitao i ponosio svojim kontaktima s najvećim svjetskim liderima, vratio se – rekli bi cinici – na svoje tvorničke radikalne postavke. I postao ono što je, prema njegovim kritičarima, zapravo njegov politički maksimum: radikal koji davi Skupštinu i kvari i truje sve čega se dotakne.

– Kao kokoš kojoj su odsjekli glavu, pa se trza i čak optrči dva puta dvorište prije nego što konačno padne, rekao je u više privatnom razgovoru s vašim izvjestiteljem jedan često citirani analitičar, kojeg zbog prirode razgovora ovaj put nećemo imenovati.

– Eto to su ti, druže, sad Vučić i njegova SNS, dodao je on.

Pobjednicima izbora to je taj Vučićev “počasni krug bez glave” bilo teško izbjeći. U skladu s Poslovnikom Skupštine, u predsjedateljsku stolicu prvi je sjeo najstariji zastupnik, 78-godišnji Stojan Radenović iz Vučićeve Srpske napredne stranke.

SNS je predložio svojeg kandidata za predsjednika Skupštine pa je Vučić, kao ovlašteni predstavnik predlagatelja, dobio priliku neograničeno obrazlagati prijedlog.

I onda održao govor dulji od sat vremena, u kojem se jedva dotaknuo teme rasprave i kandidata kojeg predlaže.

Činilo se kao da nastoji nadoknaditi ono za čime je od izbornog poraza krizom apstinencije žudio – javne nastupe. Jer umjesto da ga, kao nekada, izravno prenose gotovo sve televizije u Srbiji, bio je sveden na društvene mreže i obraćanja u telefon preko Instagrama i TikToka.

– Ja vas molim da formirate Vladu što prije, da se ovo divljaštvo zaustavi. Da gospodin Jovo Bakić postane ministar, da ga odavde imenuju u ministra unutrašnjih poslova, ja se nadam – poručio je Vučić.

Zatim je nastavio ironizirati ranije izjave Jove Bakića, profesora sociologije i šefa zastupničkog kluba Studentske liste, o odnosu prema naprednjacima.

Vučić je novu većinu optužio i da namjerava oduzimati prava opoziciji, posebno zbog odluke Studentske liste da naprednjacima ne prepusti potpredsjednička mjesta i čelne položaje u parlamentarnim odborima, pitajući ih kane li oduzimati mu riječ i ne dati oporbi da bude predstavljena u smislu mjesta potpredsjednika Parlamenta, koja su im u dosadašnjoj višedesetljetnoj tradiciji pripadala.

Studentska lista nije mu uzvratila istom mjerom.

– Mi smo ga uglavnom puštali da govori bez obzira na uvrede, jer nismo htjeli se valjati u tom brlogu. Pustit ćemo ga i sutra da govori koliko god želi – rekao je šef zastupničkog kluba studenata profesor Jovo Bakić nakon sjednice.

– Vidjeli ste namjerno odugovlačenje. To je jedan govor uprazno – dodao je.

A na pitanje zašto naprednjaci neće dobiti mjesta u parlamentarnim odborima, odgovorio je kratko:

– Kada budu prava oporba, bit će i u odborima.

Bakić je objasnio da naprednjake ne smatra uobičajenom demokratskom oporbom, nego političkom organizacijom čije bi djelovanje trebali ispitati istražni organi.

Oporba koja je nestala

Novi saziv Skupštine Srbije po još je nečemu specifičan: u njemu nema nijednog predstavnika dosadašnje demokratske oporbe, koja se godinama borila protiv Vučića u uvjetima kakvi se teško mogu zamisliti u nekoj suvremenoj europskoj demokraciji.

Dobar dio tih stranaka dobrovoljno se povukao još na početku izborne utrke, javno podržavši studente i pozvavši građane da glasaju za njih kao jedinu realnu mogućnost da se pobijedi Aleksandar Vučić i njegov nedemokratski režim.

Zauzvrat nisu dobili ništa. Njihovi su mandati sada i formalno okončani, a neki bi mogli ravno na burzu rada, budući da se prije bavljenja politikom nikada ničim drugim nisu ni bavili.

Među liderima oporbe koji su jasno podržali studente je i Pavle Grbović, predsjednik Pokreta slobodnih građana i dosadašnji zastupnik u Skupštini Srbije, koji je na Facebooku komentirao Vučićev povratak u parlament:

– Gotovo dva i pol milijuna ljudi glasa protiv tebe jer doslovno više ne mogu da te slušaju i gledaju jer im iskačeš iz frižidera i zgadila im se sama tvoja pojava. I što uradiš nakon poraza? Odeš u skupštinu da držiš beskonačan i besmislen govor do iznemoglosti. Bravo legendo, samo nastavi.

No iza prvog dana političkog teatra otvorila su se i mnogo ozbiljnija pitanja. Koliko je Vučić doista politički poražen? Može li nova većina, sastavljena od ljudi bez parlamentarnog iskustva, uspješno preuzeti upravljanje državom? I hoće li u želji da raskrsti sa starim režimom početi ponavljati neke od njegovih metoda?

O tome smo razgovarali sa Žarkom Koraćem, umirovljenim profesorom psihologije, nekadašnjim potpredsjednikom Vlade Zorana Đinđića i jednim od najpoznatijih predstavnika antiratne Srbije devedesetih, te Đorđem Trikošem, londonskim političkim analitičarom, stručnjakom za strateške komunikacije i kampanje, koji je prije dosta godina bio aktivist Liberalno-demokatske partije i koji je tijekom studentskih prosvjeda i izborne kampanje pratio promjene u srbijanskom biračkom tijelu.

image

Đorđe Trikoš

image

Žarko Korać

Povratak na radikalske postavke

Obojica se slažu da Vučićev nastup u Skupštini nije donio nikakav zaokret prema konstruktivnijoj politici, ali različito procjenjuju njegov politički značaj.

– Vučić je izabrao napad kao obranu. Neprestano je napadao i vrijeđao, optuživao novu većinu kao da je na vlasti već godinu ili dvije, iako još nema ni Vlade. To je potpuno apsurdno – ocjenjuje Korać.

Posebno upozorava na nastavak optužbi protiv Hrvatske, koje su naprednjaci koristili i tijekom kampanje.

– (Milenko) Jovanov, koji je Vučićev zamjenik na čelu zastupničkog kluba, pokazivao je nekakav papir koji je predstavljao kao krunski dokaz da je studentima u izbornoj pobjedi pomagala hrvatska obavještajna služba. To je ponavljao više puta, a isto je govorio i Vučić. Dakle, nastavili su s tvrdnjama koje već dugo ponavljaju.

Trikoš smatra da su očekivanja kako će Vučić već prvog dana biti politički neutraliziran bila pretjerana.

– Naprednjaci još imaju određene poluge utjecaja, osobito dok se ne izabere novo vodstvo Skupštine. Mene je zapravo iznenadilo koliko se Vučić ugodno osjećao u toj ulozi. Čovjek koji je četrnaest godina bio na vlasti sada je šef zastupničkog kluba. To je gotovo sramotna degradacija za političara s tolikim iskustvom.

Prema njegovu mišljenju, upravo ta degradacija pokazuje dubinu problema u kojima se naprednjaci nalaze.

– Oni nemaju ni ideju ni viziju. Vraćaju se onome što najbolje znaju, staroj radikalnoj metodi političkog trovanja. To je stvaranje kaosa, relativiziranje, rušenje svega, bez ikakvih standarda istine i političke odgovornosti. Oni nisu sposobni stvarati, nego samo razgrađivati. Ono što smo vidjeli u Skupštini zapravo je Vučićev optimum, njegov krajnji politički domet – smatra Trikoš.

Može li se Vučić vratiti?

Trikoš je uvjeren da Vučićev povratak na vlast nije realna mogućnost, prije svega zbog dubokih promjena u biračkom tijelu.

– Četrnaest godina na vlasti jednostavno je predugo. I ne govorim nužno o demokratskom sustavu, jer Srbija nije zadovoljavala kriterije funkcionalne demokracije, nego o izbornom sustavu. Za toliko vremena promijeni se čitavo biračko tijelo. Dolaze nove generacije koje u pravilu glasaju protiv establišmenta, a Vučić se oslonio na najstarije birače, bez mogućnosti da stvori novi rezervoar podrške.

Njegova je procjena da bivši predsjednik više nema prostora za politički rast.

– Vučić nije samo političar, on je brend. Simbolizira cijelo jedno razdoblje. A kada jednom izgubite, osobito s takvom razlikom, počinjete simbolizirati poraz. Najstariji birači prirodno se osipaju, mladi ga odbacuju kao simbol sustava, a srednju generaciju izgubio je kada su studenti pokazali da nije sposoban riješiti krizu. Čak su i ljudi koji se nisu slagali sa studentima počeli govoriti da je stanje postalo neodrživo.

Trikoš pritom povlači paralelu s padom Viktora Orbána u Mađarskoj.

– U završnici kampanje nastao je dojam da je većina na drugoj strani. Kada ljudi to shvate, počinje masovno priklanjanje pobjedničkoj strani. To smo vidjeli i u Mađarskoj. Vučić je dodatno sam sebi zatvorio prostor jer je svu pozornost i moć koncentrirao na sebe, a nije stvorio nasljednika.

Smatra da će se raspad naprednjačke potpore nakon gubitka vlasti samo ubrzavati.

– Moja je teza bila da je pad njihove podrške nezaustavljiv. Nakon izbora to više neće biti postupno osipanje, nego odron.

Iskustvo protiv mladosti

Upravo na pitanju sposobnosti nove većine pojavljuje se jedna od najzanimljivijih razlika između dvojice sugovornika.

Korać, koji je otvoreno i snažno podržavao smjenu Vučićeve vlasti i koji naglašava zahvalnost studentima jer su izgurali dvogodišnju borbu uz velike osobne žrtve, ne skriva zabrinutost zbog političkog neiskustva studentskih zastupnika.

– Danas ste mogli vidjeti što znači iskustvo nasuprot neiskustvu – kaže, upozoravajući da se pred novom većinom nalaze ozbiljni izazovi.

Trikoš smatra da se važnost političkog iskustva često preuveličava.

– Svi političari u nekom trenutku počinju bez političkog iskustva. Mislim da je cijela ta priča o iskustvu i političkoj verziranosti jedan prenapuhani balon. Sama činjenica da su studenti uspjeli pobijediti toliko govori o njihovim sposobnostima. Na njihovoj su listi mahom vrlo obrazovani ljudi i uvjeren sam da će brzo učiti.

Prema njegovu mišljenju, prvi skupštinski nastupi ne bi trebali biti mjerilo sposobnosti nove većine.

– Za nekoliko dana zaboravit će se i incidenti i prvi govori. Kada većina preuzme vođenje Skupštine, rasprava će dobiti sasvim drukčiji tok. Među tim ljudima postoji dovoljno obrazovanja, inteligencije i retoričkog potencijala da vrlo brzo ovladaju parlamentarnim radom.

Korać, međutim, ne vidi problem samo u neiskustvu, nego i u nekim konkretnim političkim odlukama.

Prva ozbiljna pogreška studenata?

Profesor Korać posebno je kritičan prema namjeri Studentske liste da sve vodeće položaje u Skupštini zadrži za sebe, bez ustupanja potpredsjedničkih mjesta i predsjedanja odborima oporbi.

– Razumijem nezadovoljstvo i ogorčenje ljudi, i sam ga osjećam. Ali načelo ne smije ovisiti o konkretnom slučaju. Mislim da je to prva ozbiljna pogreška Studentske liste. Predsjednik Skupštine pripada većini, ali mjesta potpredsjednika i predsjednika odbora ne bi smjela biti rezervirana samo za jednu političku stranu.

On upozorava da se time uspostavlja opasan presedan.

– Time se praktički vraćamo na ono što smo imali prije devedesetih, na jednopartijsku praksu. Kada sljedeći put budu izbori, netko će se pozvati upravo na taj presedan. U politici ne možete reći da netko ne zaslužuje predstavničku funkciju. Za tu je listu glasalo više od milijun ljudi.

To se, naglašava, odnosi i na zastupljenost manjinskih stranaka, čiji se izabrani predstavnici ne mogu jednostavno poistovjetiti s pripadnicima nacionalnih manjina koji su mandate osvojili na listi nove većine.

Trikoš na budućnost studentskog bloka gleda optimističnije, premda priznaje da njegova ideološka raznolikost predstavlja nepoznanicu.

– To je vrlo zanimljiva politička pojava. Imate pokret koji nalikuje revolucionarnoj snazi, a zapravo je izrazito legalistički, gotovo konzervativan u svojim temeljnim zahtjevima. Oni ne traže rušenje sustava, nego poštovanje zakona, vladavinu prava i podjelu vlasti.

Upravo bi ti ciljevi, smatra, mogli održati jedinstvo nove većine unatoč razlikama u političkim uvjerenjima njezinih članova.

– Dok postoji konsenzus da je prvi mandat posvećen uspostavi pravne države, to će održavati njihovu koheziju. Kasnije će se prirodno pojaviti ideološke razlike. Nije isključeno da iz cijelog tog pokreta nastane potpuno novi politički sustav, s centrom, ljevicom i desnicom.

Gdje je nova Vlada?

Za Koraća je ipak najveći problem što pobjednici izbora još nisu pokazali kako namjeravaju upravljati državom.

– Politiku prema Ustavu vodi Vlada, a ne Skupština. Mi sada imamo naznake tko će biti predsjednik Skupštine, znamo šefove zastupničkih klubova, ali ne znamo tko će biti premijer ni kako će izgledati Vlada.

Posebno ga je iznenadila najava da bi formiranje Vlade moglo potrajati do Nove godine, što je međutim tek polovica zakonskog roka od 90 dana.

– U njihovim su rukama i nož i pogača. Oni odlučuju kada će i kako formirati Vladu. Mislim da je loše ako se to odgađa. Postoji mnogo otvorenih problema, a potrebna je Vlada koja će voditi politiku zemlje.

Među najvažnijim izazovima ističe stanje u policiji i pravosuđu.

– Imamo ogromne probleme s korupcijom i vezama s kriminalom u vrhovima policije. Naglašavam, u vrhovima policije, ne u cijeloj policiji. Zato će mjesto ministra unutarnjih poslova biti izuzetno osjetljivo. Slično je i s pravosuđem, gdje će biti potrebne brze reforme i kadrovske promjene.

Prema njegovoj procjeni, sadašnja uhićenja i međusobni obračuni u redovima bivše vlasti tek su početak procesa koji bi mogao zahvatiti i nekadašnje ministre.

– Ovo što sada gledamo velikim su dijelom unutarnji obračuni u stranci koja je izgubila vlast. Vjerujem da bi neki bivši ministri mogli završiti u zatvoru ako pravosuđe počne raditi svoj posao.

Trikoš se slaže da će uspostava pravne države biti presudna za uspjeh nove vlasti, ali naglašava da upravo na tome počiva političko jedinstvo Studentske liste.

Europa će morati imati strpljenja

Dvojica sugovornika približavaju se i kada je riječ o europskoj budućnosti Srbije, premda tom pitanju pristupaju iz različitih perspektiva.

Korać pozitivno ocjenjuje odlazak studentske delegacije u Bruxelles i nastup profesora Aleksandra Baucala, čiji govor opisuje kao izrazito proeuropski.

– Dobro je što smo to čuli. Ali mi još ne znamo kakvu će politiku voditi Vlada. Čuo sam i ideju o referendumu o Europskoj uniji. Osobno sam protiv takvog referenduma. Nakon četrnaest godina trovanja javnosti trebat će vremena da se promijeni medijska slika i stvore uvjeti za drukčiju raspravu.

Trikoš upozorava na proturječnost u odnosu studentskog pokreta prema Europskoj uniji.

– Kod studenata sam primijetio snažan resentiman prema EU-u, zbog njezina dugogodišnjeg odnosa prema Vučiću i toleriranja očitih kršenja demokratskih načela. Istodobno, njihovi temeljni zahtjevi, vladavina prava, podjela vlasti i sloboda medija, upravo su ono na čemu počiva Europska unija.

Zbog toga smatra da bi Bruxelles morao pokazati razumijevanje za političke okolnosti u kojima je nastala nova srpska vlast.

– Bilo bi kontraproduktivno da EU sada počne držati lekcije i pritiskati novu vlast. Postoji geopolitička žurba da se Srbija približi Europskoj uniji, ali treba razumjeti da je uspostava pravne države sama po sebi duboko europski projekt.

Prema njegovoj procjeni, nova vlast mogla bi se postupno približavati europskim integracijama upravo kroz provođenje reformi koje su studenti postavili kao svoje temeljne ciljeve, čak i ako se među njima zasad ne može postići suglasnost o svim vanjskopolitičkim pitanjima.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
19. studeni 2026 17:19