Petar Radojčić, general-potpukovnik u mirovini, napao je Vučićevu vlast, navodeći da je ona kriva za ubojstva koja su se dogodila proteklih dana.
U svom autorskom tekstu koji prenosi Nova.rs kaže:
- Srbija je zavijena u crno! Krvlju plaća izostanak ili nedovoljnu primjenu preventivnih mjera, nemar nadležnih državnih organa i regulatornih tijela (poput REM-a koji nadzire emisije poput notorne Zadruge), negativnu selekciju kadra za rukovodeća mjesta – od republičkog do lokalnog nivoa, utjecaj cent(a)ra moći na zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast, prosvjetne ustanove, medije… Brojni i sve češći primjeri destruktivnog, agresivnog i sve brutalnijeg ponašanja u obiteljima i školama, na javnim mjestima…ukazuju da smo se svrstali među zemlje s poremećenim vrijednostima. Slika je svake godine, u usporedbi sa prethodnom, sve sumornija. I tome se, nažalost, kraj ne nazire - navodi general.
- Kako smo se, kao društvo, našli u ovoj situaciji? Što je ili tko je, uzrok? Čija je odgovornost? Za razliku od gradonačelnika Beograda, kojega nije bilo pred kamerama, niti se službeno oglasio, prilike da se obrati javnosti nije propustio predsjednik svega u državi, koji smatra da nadležni organi rade svoj posao, da omladina ne gleda televizijske programe… ali i da su ovo napadi na cijelu našu zemlju. Stoga, zalaže se za suprotstavljanje zlu, prvenstveno, represivnim mjerama. Predložio je, pored ostalog (vjerojatno po uzoru na Kinu), da starosna granica kaznene odgovornosti za teška kaznena djela snizi s 14 na 12 godina. Odlučan je u namjeri da razoruža Srbiju! Pri tom, ne reče koju Srbiju.
Očekivano, ostali smo uskraćeni za neka saznanja. Ovog puta – kako će nadležni dospjeti do nelegalnog oružja (poput arsenala koji je, post festum, pronađen kod punoljetnog ubojice)? Što je poduzeto nakon višestrukih ubojstava u Velikoj Ivanči (2013. g.), Kanjiži (2015. g.), Žitištu (2016. g.), Jabukovcu (2020.g.,po drugi put), Sjenici (2021. g.)?
Naravno, svi predsjednikovi (ad-hoc osmišljeni) prijedlozi rješenja nekih od ključnih problema našeg društva prihvaćeni su "preko noći", u što nismo ni sumnjali. I ovom prilikom dao je građanima do znanja da, pored njega, Srbiji izvršna vlast (Vlada) nije potrebna.
Sve i da je tako, da je obavljena (mimo Ustava i zakonskih rješenja) tranzicija iz parlamentarnog u (polu)predsjednički sustav, zar je trebalo proći 11 godina (apsolutne) vladavine i da se, mimo obračuna kriminalnih grupacija, dogode masovna krvoprolića i pogibije nedužnih da bi predsjednik shvatio da su neophodne promjene vrijednosnog sustava i načina ponašanja?
Zar do sada nije spoznao da represivne mjere ne donose rezultat na duži rok, da uređenost i snagu države čine funkcionalne institucije, njezini istaknuti pojedinci – radnici, intelektualci, sportaši,… ali i omladinski potencijal koji se identificira sa svojim uzorima?
Od njih ovisi kakvo će, u budućnosti, biti naše društvo!
A tko su danas uzori mladih u Srbiji? S kim se poistovjećuju, dok "pronalaze" sebe? Samo prije nekoliko tjedana (višestruko osuđivan) Kristijan Golubović, inače reality "zvijezda" i čest gost TV "Happy" i "Pink", snimio je spot u osnovnoj školi "Đura Jakšić" u Beogradu – "glumio" je omiljenog profesora(?). Djeca su se okupljala oko njega, slikala se s njim, tražili su mu autogram. Obećao im je da će ih, na sljedećem "satu" učiti kako pucati? Poražavajuće saznanje za roditelje, nastavnike, ministra prosvjete…
Iskušenja vrebaju sa svih strana, ne samo na internetu i društvenim mrežama. U potrazi za boljim i "sadržajnijim" životom, pažnju mladih (i ne samo njih), osim "junaka" doba zlog, zaokupljaju i agresivne reklame kladionica i brojnih igara na sreću, ali i alkoholnih pića (piva).
Nažalost, (ne)svjesni negativnih efekata, promotori su pojedini (nekadašnji i aktualni) sportaši, glumci, pjevači i druge javne ličnosti, ali i sportski savezi i klubovi.
Mnogo toga od navedenog ne bi bilo da bahatost i nasilje nisu institucionalizirani – od vrha vlasti do mjesnih zajednica. Mi, jednostavno, živimo u državi u kojoj se (verbalno, fizičko, pa i psihičko) nasilje njeguje, umjesto da se korigira i svede na razumnu mjeru. Dovoljno je navesti kao primjer Narodnu skupštinu Republike Srbije, odakle nam se prezentiraju vrlo ružne slike i poruke nedoličnih zastupnika. Ti i takvi ljudi ne mogu provesti nužne promjene vrijednosnog sustava i afirmiraju odgovornost i oblike društveno poželjnog ponašanja.
I – da zaključim. Osim predstavnika vlasti, cjelokupno društvo je dozvolilo da se ove tragedije dogode, ali nije spremno da se suoči s realnošću i odgovornošću. Uvijek nam je kriv netko drugi.
No, nije baš tako. I do nas je. Preveniranje općeg, pa i maloljetničkog kriminala je zadatak čitave zajednice. To je od nacionalnog značaja i prioritet, kako ove, tako i svake sljedeće vlasti, ali i opozicije.
Zato, što prije shvatimo, to bolje – za (sveopću) konsolidaciju države nužne su suštinske i obuhvatne promjene. One nisu zamislive, niti moguće, s kadrom koji nas je doveo u ovu situaciju.