StoryEditor
Regijaopasna igra

Foreign Policy: Vučić se s Kosovom igra malog Putina, iako ni sam nije siguran koliko mu Veliki brat čuva leđa... Ne smije se zaboraviti niti na ulogu Kine

Piše PSD
6. kolovoza 2022. - 17:15

Čini se kako su zadjevice s Kosovom, rukovanje s Moskvom i trvenje s Bruxellesom postali najnormalnija stvar za Beograd, ukazuje Foreign Policy u svojoj analizi, a prenosi Danas.hr.

Kada su prošlog tjedna porasle tenzije između Kosova i Srbije, strah od ozbiljnog nasilja potakao je snažan odgovor mirovne misije koju predvodi NATO u glavnom gradu Kosova, Prištini.

"Misija (Kosovskih snaga) predvođena NATO-om pažljivo prati i spremna je intervenirati ako stabilnost bude ugrožena", navedeno je u priopćenju.

Najnoviji spor između dvije zemlje, nastao je pojašnjava Foreign Policy, oko uzajamnih mjera koje je Kosovo najavilo u vezi sa registarskim tablicama i osobnim iskaznicama, potezi koje Srbija i etnički Srbi koji žive na Kosovu smatraju provokacijom jer ne priznaju suverenitet Kosova.

Predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću nije trebalo dugo, navodi se u tekstu, kako bi ispucao svoje standardne retoričke metke na kosovske lidere.

"Molit ćemo se za mir i tražiti mir, ali predaje neće biti, Srbija će pobijediti", rekao je on na konferenciji za novinare.

Situacija se smirila početkom tjedna nakon intervencije Jeffreyja Hoveniera, američkog veleposlanika na Kosovu, koji je uspješno lobirao da Priština odloži mjere za 30 dana kako bi se otklonili nesporazumi.

Ali incident je izazvao uzbunu u zapadnim prijestolnicama, koje su osjetljive na prijetnje regionalnim nasiljem nakon ruske invazije na susjednu Ukrajinu krajem veljače.

Oštar Vučićev razgovor također je, ukazuju, ponovo skrenuo pažnju na zanimljiv stav Srbije o ratu u Rusiji.

U svom obraćanju u nedjelju, srpski lider je optužio Kosovo da koristi tešku situaciju u Ukrajini da zadovolji svoje interese, uspoređujući sebe sa lažnom verzijom ruskog predsjednika Vladimira Putina i kosovskog lidera sa manjom verzijom ukrajinskog Vladimira Zelenskog.

"Od početka Putinove invazije, Vučić je gazio tanku liniju između podrške zapadnoj osudi vojne agresije Moskve u Ukrajini i čuvanja odnosa Srbije i Kremlja".

Srbija i Bjelorusija su jedine dvije europske zemlje koje nisu uvele sankcije Rusiji, ukazuje Foreign policy, dodajući kako je također i Mađarska dala sve od sebe ne bi li omete svaki odgovor Europske unije na rat Rusije u Ukrajini.

Pored toga, ističu, Beograd je udvostručio broj direktnih letova za Rusiju unatoč zabrani EU na ruske avione. Na gnijev zapadnih lidera, Vučić je u svibnju potpisao ugovor za još tri godine ruskog gasa, što je dogovor sklopljen preko telefona direktno sa Putinom. S druge strane, Beograd je istakao kako Srbija podržava suverenitet Ukrajine.

Vučić, kao i mađarski Viktor Orban, tvrdi kako je on lider male zemlje i da mora zadovoljiti potrebe srpskog naroda, uključujući i dalje oslanjanje na Rusiju za potrebne isporuke energije, upućuje časopis.

"Moramo preživjeti i moramo se ponašati racionalno", rekao je Vučić.

Ali dio odgovora Srbije je također ukorijenjen u povijesti, navodi Foreign Policy.

"Srbija je prije Prvog svetskog rata bila toliko u orbiti Moskve da je postala direktan uzrok rata između ruskog, austrougarskog i njemačkog carstva.

Tijekom Hladnog rata, Jugoslavija kojom je dominirala Srbija igrala je ogromnu geopolitičku ulogu – onu koja je nestala zajedno sa Jugoslavijom početkom 1990-ih. Ali sjećanja nisu".

Foreign Policy navodi izjavu Ivana Vejvode iz bečkog Instituta za napredne studije koji kaže: "Jugoslavija, u kojoj je Srbija činila najveći dio, igrala je iznad svoje težine tijekom Hladnog rata.

Krajem 1950-ih i početkom 1960-ih, dodaje Vejvoda, jugoslavenska vlada je suosnovala Pokret nesvrstanih, treći glas između Zapada i Istoka. Kako se išlo ka raspadu Jugoslavije neke zemlje su i dalje mislile da su donekle moćne", navodi Vejvoda za Foreign policy.

"U određenom smislu, Srbija ima sindrom nedostajućih ekstremiteta kada je u pitanju ravnoteža između Istoka i Zapada", zaključuje.

Srbija kaže kako još uvijek teži ka članstvu u EU, iako Beograd kada gleda na zapad, jug i istok svugdje vidi zamke. EU želi da Srbija prizna nezavisnost Kosova, što Beograd ne prihvaća.

Kada je njemački kancelar Olaf Scholz posjetio Srbiju u lipnju, Vučić ga je ismijavao zbog komentara o tome kako Srbija treba priznati Kosovo.

"Ne odgovaramo na pritiske", rekao je predsjednik Srbije.

Rusija bi trebala biti njen garant, ali i tu Beograd nalazi razlog za zabrinutost, posebno ruski veto na nezavisnost Kosova u Savjetu sigurnosti UN.

Pitanje Kosova dovelo je Srbe u neku vrstu neizvjesnosti od kada je prva ruska bomba zapalila ukrajinsko tlo.

Na sastanku sa generalnim sekretarom UN Antoniom Guteressom u travnju, Putin je uporedio ruske težnje na ukrajinski poluotok Krim (koje je nezakonito pripojila 2014.) sa potezima Kosovara za nezavisnost.

"Jedina razlika između ova dva slučaja bila je u tome što je na Kosovu ovu odluku o suverenitetu usvojio parlament, dok su je Krim i Sevastopolj donijeli na regionalnom referendumu", rekao je Putin.

Iako je ruski ambasador u Srbiji Aleksandar Bocan Harčenko kasnije povukao izjavu, rekavši da se stav Moskve po pitanju Kosova nije promijenio, izjava je uzdrmala srpske medije pod kontrolom države, koji su Putinove komentare nazvali udarcem s leđa.

Sada se čini da je Rusija ponovo angažirana. Moskva je u nedjelju zauzela tvrd stav prema regionalnim tenzijama, pozivajući Prištinu da "prestane sa provokacijama i poštuje prava Srba na Kosovu".

Aktualni lideri Rusije i Srbije dijele ne samo povijesni afinitet, već i viziju državnosti koja promovira snažne nacionalističke tendencije, rekla je Aleksandra Tomanić, izvršna direktorica Europskog fonda za Balkan.

"To je mnogo više od toga da je Srbija produžena ruka Rusije. Ono što mi zapravo imamo ovdje je da Srbija i Rusija imaju isti pogled na svijet", rekla je ona. "Za sadašnju vlast ulazak Srbije u EU je nešto poput prinudnog braka, a pozivi na uvođenje sankcija Rusiji i međusobno priznanje sa Kosovom nisu naišli na dobar prijem".

Sve vrijeme Kina vreba u pozadini. Srbija je najveći primalac kineskih investicija na Zapadnom Balkanu, s približno 61 aktivnim projektom u zemlji. Očekuje se da će "čelično prijateljstvo" između dvije zemlje donijeti sporazum o slobodnoj trgovini prije kraja ove godine, potez koji bi Srbiju učinio trećom europskom nacijom koja će osigurati takav sporazum sa Kinom, pored Švicarske i Islanda.

Pošto je Beograd pod pritiskom EU da stane u red iza sankcija i pod pritiskom Rusije da drži vrata otvorena, Peking postaje još važniji.

"Kina je zadnjih godina za Srbiju postala dominantni partner izvan zapadnog sveta. Zaista je zamijenila Rusiju kao partnera broj jedan na istoku", kaže za Foreign Policy Vuk Vuksanović iz Beogradskog centra za sigurnosnu politiku.

"Srbija ne želi stavljati jaja samo u jednu košaru, pa je sve ovo taktičko manevriranje, a Kina je bila dio ove jednadžbe, pogotovo što ne priznaje Kosovo".

Nedjeljni alarm je bio podsetnik Bruxellesa da srpsko priznanje Kosova ostaje daleka perspektiva i da crna ruka Rusije u regiji nije nestala. Također podvlači valoviti učinak ruske agresije jer razdvaja neposlušne države EU i one koje bi se pridružile njihovim redovima iz Briselskog konsenzusa.

"Ali kako Vučić pokušava hodati po diplomatskom konopcu, to služi i kao podsjetnik da se ponekad, ma koliko bio veliki stup za balansiranje, događaju padovi", zaključuje Foreign Policy, a prenosi Danas.hr.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
06. kolovoz 2022 17:26