Tijana i Vasilije su krasan par. Mladi, obrazovani i naočiti ljudi. Beograđani. Umjesto posla u struci, odmah nakon diplome izabrali su konobarenje u Splitu. Privukla ih je zarada, dobri uvjeti rada, ali i šarm, vrckavost Mediterana. Naš ih je grad po svemu sudeći osvojio. Kako im je palo na pamet da za mjesto rada odaberu Hrvatsku?
– Radim kao konobar već tri godine. Početkom ove godine na YouTubeu sam gledao gdje sve ljudi rade u sezoni. Neki su govorili o iskustvu rada u Crnoj Gori, drugi u Hrvatskoj, što me punukalo da pogledam oglase. Bilo je oglašeno tridesetak radnih mjesta, jednostavno smo se javili na natječaj i dogovorili – kaže Vasilije, koji, veli, cijeni činjenicu da radi baš u splitskoj povijesnoj jezgri, i to u ugostiteljskom objektu na dobrom glasu.
Ljetovanja u Dalmaciji
Tijana Dobrić vuče podrijetlo iz okolice Šibenika. Dolazila je već ranije na ljetovanja u Dalmaciju. Po srednjoškolskom obrazovanju je medicinska sestra, a oboje su završili fakultet za sanitarnog ekološkog inženjera.
– Mi smo praktički mjesec dana poslije diplome stigli u Split – kaže.
Nema posla u struci?
– Ima, ali su plaće jako male. Manje su nego da radiš kao konobar bilo gdje drugo – objašnjava Vasilije Krivokapić.
– Baš sam gledala oglase. I ono što su inženjera tražili, nije bio uvjet naš fakultet, nego šumarski. Iskreno, mene je on malo više nagovorao da odemo raditi u Split i upalilo je – kroz osmijeh će Tijana.
Vasilije je znao da su plaće u ugostiteljstvu u Hrvatskoj kudikamo bolje.
– Ti kao konobar u Srbiji možeš zaraditi 550 eura maksimalno. Čak i da imaš iskustvo od deset godina rada. Svakako se isplati više doći ovdje nego raditi u Srbiji – Vasilije će.
Što kažu o cijenama? Je li ih šokirao dozlaboga skupi, turistički Split?
– Ako ih uspoređujemo s onima u samom centru Beograda, cijene su slične, no u trgovinama je jeftinije. Naročito u privatnim dućanima koje rade po cijelu noć, a cijene su im povoljnije nego ovdje. Izvan toga skupo je kao i u Splitu. Kad bismo kupili ovdje i tamo iste proizvode u istom trgovačkom lancu, možda bi bilo pet eura jeftinije u Srbiji – objašnjavaju nam uglas.
Mladi su, obrazovani, vrijedni i očito im ništa nije teško kad su odmah nakon diplome krenuli u pečalbu. Znači li to da bi jednog dana mogli voditi svoj restoran, nešto što bi imalo prefiks - eko.
– Razgovaramo o tome svaki dan. Naravno da bismo voljeli imati nešto naše s ponudom koju bismo sami osmislili, a ne bi se puno razlikovala od ove koju tu poslužujemo. Svježe i domaće – veli Tijana. Je li im tko govorio pa kud ćete baš u Hrvatsku?
– Na početku su to roditelji rekli i meni i njoj, ali ja sam znao da nećemo imati problema. Ovdje su nas dočekali sve odreda normalni ljudi. Zapravo, svi smo mi manje-više isti: Srbi, Hrvati, Crnogorci... i dobro se međusobno razumijemo. Bolje ćemo se mi slagati jer nema jezične barijere nego da smo, recimo, među Šveđanima. I to je normalno – kaže Vasilije, koji se bavi košarkom i zna sve o velikim uspjesima Jugoplastike, makar se rodio puno poslije njih. Zapravo, odlično je informiran o Splitu. Potkovao se znanjem na internetu.
– Shvatio sam koliko se Split posljednjih godina promijenio nabolje baš zahvaljujući turizmu – veli i još jednom napominje da su svi prema njima iznimno prijateljski raspoloženi.
Tijana i Vasilije, nakon radnog vremena, imaju svoj kutak za opuštanje.
– Mi već govorimo: naši Kašjuni. Plaža je prelijepa. Divna. Uživamo. Našli smo neke stijene, osamu, more je čisto. Sve je odlično – kaže Tijana.
Ugostiteljstvo i košarka
Razmišljaju li o tome jesu li pogriješili profesiju? Puno su truda uložili u studiranje, međutim...
– Ako te netko negdje ne ubaci, nećeš dobro proći. E, sad, kod mene su ugostiteljstvo i košarka bili moja primarna preokupacija, a fakultet sam završio usporedo s tim obavezama. Bilo mi je interesantno imati diplomu, ali ne opterećujem se time da moram raditi u struci. Volio bih iskreno imati svoj restoran. Znam točno kako bih i što radio s hranom i pićem. Što se tiče Srbije, problem je što u Beogradu turizam ipak nije toliko snažan kao ovdje. On ne postoji u ovom smislu kao u Splitu. Ljudi dođu, popiju kavu, vide Beograd i odu. U neku ruku, zimi u ugostiteljstvu bude više posla nego ljeti kad ljudi uzimaju godišnje odmore i odlaze na more. Zato su mi i dostave zanimljive. Sve više ljudi želi da im se hrana donosi kući, ne vole po nju niti izlaziti. To je velika prilika za sve ugostitelje – pametno će Vasilije.
Žive u Solinu. I sviđa im se. Kako se snalaze na radnom mjestu?
– Ako se dobro vodi objekt, ako je ponuda vrhunska, kao što je ovdje gdje radimo, praktički se ne možete obraniti od gostiju. Ljudi jednostavno prepoznaju kvalitetu. Naročito kad je hrana u ovom našem balkanskom stilu: grill, variva... Odmah mi se svidjelo gdje ćemo raditi – konstatira Vasilije.
Dogodine šest mjeseci planiraju raditi ovdje.
– Doći ćemo ranije nego ove godine sigurno – obećava Tijana. Znači, vidimo se opet, dragi ljudi.