StoryEditor
PolitikaUnutarstranačka demonkracija

Što znamo o ‘virusu‘ koji nagriza Škorin Domovinski pokret: Tko je zbog najnovijeg raskola odahnuo na desnici, a evo i tko mašta o sličnom scenariju na ljevici...

Piše Hrvoje Prnjak
27. srpnja 2021. - 20:25

Još donedavno, Domovinski pokret odavao je dojam "male" stranke u velikom usponu. Ulazak Miroslava Škore u drugi krug izbora za zagrebačkog gradonačelnika bio im je svojevrsna besplatna reklama, i makar ni sami nisu previše vjerovali da mogu ugroziti Tomislava Tomaševića, iskoristili su svojih "pet minuta" nacionalne vidljivosti u medijima.

Ali, čini se da je već tada proklijala klica raskola kojemu svjedočimo ovih dana, prije svega na relaciji predsjednik Škoro - zamjenik predsjednika Mario Radić, ujedno i politički tajnik stranke, poznat i kao suvlasnik Pevexa.  

Iako se ni u HDZ-u neće buniti protiv takvog epiloga, sigurno su nakon vijesti o bratoubilačkom ratu u Domovinskom pokretu odahnuli i u Mostu, a mnoge su se želje tim povodom obnovile i u SDP-u. A zbog čega, pitate se?

Zašto se, unatoč teškim ljetnim sparinama, najednom lakše diše u Mostu nema potrebe posebno objašnjavati: Domovinski pokret im je izravna konkurencija koja im je počela "uzimati" desno biračko tijelo, kojem su se i sami počeli sve učestalije obraćati nakon što su napustili, pokazalo se, neodrživu poziciju svjetonazorski neutralnog prosvjednog, ili bolje, populističkog pokreta koji je ciljao na sve prosvjedne birače. Da bi se potom ipak okrenuli demokršćanima i konzervativcima, desnom centru, pri čemu nisu zaboravili niti na poruke namijenjeno krajnoj desnici (za tu je populaciju donedavno bio zadužen Miro Bulj, a vidjet ćemo kako će to izgledati s obzirom da je sada i na funkciji gradonačelnika Sinja).

Uostalom, najnoviji Crobarometar kaže da Domovinski pokret ima podršku 7,7 posto birača, dok im Most puše u vrat s osvojenih 7,6 posto. Reklo bi se, mala, ali frustrirajuća razlika za Grmoju & Comp.

Podsjetimo, početkom srpnja N1 televizija je objavila istraživanje koje je za njih provela agencija MASMI, Most je mogao računati na potpor 7,4 posto birača, a Domovinski pokret 8,4 posto...

image
Miroslav Škoro i Mario Radić - izgleda da su im se putovi razišli
Cropix

Ali, zapitat ćete se zdravorazumski, kakve veze imaju očekivanja SDP-ovaca s teškim raskolom u Domovinskom pokretu, koji se pred očima javnosti ovih dana raskoljuje otprilike onom žestinom kojom su se svojedobno raspadale pravaške opcije, trajno se tako osudivši na političku marginalizaciju, dok je koalicijski potencijal desnice gotovo ispario.

Naime, SDP, koji je ovih dana – opet svrnimo pogled na Crobarometar – nakon dugo vremena izgubio poziciju druge stranke u državi u raspadu Domovinskog pokreta može samo priželjkivati da se isti takav scenarij "preslika" i u još jednu novu, za njih posebno opasnu stranku. Naravno, u pitanju je Možemo! koji – pokazuje i recentno ispitivanje javnog mnijenja – kontinuirano raste već tri mjeseca, dok SDP i peti mjesec pada u očima anketiranih birača!

Zato zapravo i nije neka senzacija da je Možemo! u srpnju postao drugi izbor građana s pravom glasa: lijevo-zelena opcija u usponu bi ovih dana na izborima dobila 14,9 posto, a SDP 14,3 posto glasova.

Promjena Grbin umjesto Bernardića na čelu socijaldemokrata očito nije ozbiljnije dojmila birače, Tomislav Tomašević i ekipa su lijevo orijentiranim građanima RH očito simpatičniji i sve više – prvi odabir.

S obzirom da štreber umjesto štrebera na mjestu predsjednika SDP-a ne uspijeva mobilizirati lijeve birače, SDP-ovcima ostaje jedino nada – da se povijest ponavlja. I da će sve završiti onako kako je bilo nakon što ih je, a bilo je to u rujnu 2014. godine, sustigao i prestigao ORaH.

Tadašnji Crobarometar Ipsos Pulsa je pokazao, a Nova TV objavila, da je ORaH postao druga preferencija birača (prvi je, kao i sada, bio HDZ). ORaH-ovci su tada uživali podršku 17,9 posto birača, a SDP 17,3 posto.

Dakle, i tada je, kao i danas, zaostatak SDP-a bio unutar 0,6 posto, dakle, unutar statističke pogreške (kod istraživanja ovog tipa ona iznosi +/-3 posto), a još više ih je obodrilo sve što se kasnije dogodilo u ORaH-u. Iako je ta stranka puno obećavala, uostalom, kao i Domovinski pokret na desnom polu, brzo se raspala pod teretom taština čelnih ljudi na svim razinama, kadrovskih deficita, nepostojanja razvijene unutarstranačke logistike, ali i nezrelosti za bavljenje ozbiljnom politikom, što ne uključuje samo puko teoretiziranje u medijima i ugostiteljskim objektima različitih vrsta...

Istina, da smo na mjestu SDP-ovaca, ne bismo se previše uzdali u to da će se povijest ponoviti i da će Možemo! (p)ostati tek bljesak domaće stranačke scene; da će postati novi, danas gotovo nepostojeći ORaH. Ili možda novi Živi zid, koji je u prosincu 2018. po Crobarometru također pretekao SDP, ali "za dlaku": "živozidaši" su tada dobili 14,9, a SDP 14,8 posto podrške anketiranih...

image
Škoro osokoljen izbornim rezultatima u prvom krugu lokalnih izbora
Darko Tomas/Cropix

Iako je i ORaH imao aktivističku notu i zeleno "pakiranje" svojih primarno ipak lijevih politika, Možemo! zasad izgleda kao daleko ozbiljniji politički subjekt. Iskustvo iz aktivističkih dana čelnici Možemo! su potom tesali kroz aktivnosti u zagrebačkoj Skupštini, a iako je i pred njima tek ozbiljan posao širenje jednako kvalitetne mreže ogranaka – pri čemu su sami sebi postavili neka ograničenja, recimo u smislu onemogućavanja masovnog učlanjivanja bez prethodnog dokazivanja u nekim konkretnim aktivnostima – zasad ni po čemu ne odaju dojam stranke koja će se raspasti kad se suoči s prvim problemom ili da bi se čelni ljudi mogli međusobno "dohvatiti" kad stranka dođe do prvog većeg "plijena".

Uostalom, vlast u Zagrebu su preuzeli, i unatoč prvim greškama u koracima, tj. neprincipijelnostima u prvim kadroviranjima, Možemo! zasad sigurno brodi poziciji prve lijeve opcije, dok svi SDP-ovi pokušaji da se prikaže "pravom" lijevom strankom baš, kao što vidimo i po Crobarometu, nisu impresionirali birače.

I dok je SDP dovoljno velik da agonija raspadanja traje godinama, Domovinski pokret je to "odradio" kao kod ubrzanog premotavanja. Buknuli su neki osobni animoziteti i razlike u pravi skandal, pale su teške riječi (najbrutalnije u slučaju navodne prijetnje Vesne Vučemilović, ujedno saborske zastupnice DP-a i članice Predsjedništva stranke, PR-ovki Mateji Jozeljić, kojoj je nakon objave Škorine ostavke s broja njegove sestre stigla poruka: "Pošalji još jednom ovakvu poruku u grupu i osobno ću ti zakrenuti vratom").

Iako bi njihovi fanovi radije voljeli čuti da su žrtve, recimo, neke HDZ-ovske dugo planirane akcije uništavanja potencijalne konkurencije ili da ih, tko će ga znati, možda rastaču obavještajci nekadašnje Udbe ili pripadnici već nekih stranih obavještajnih službi, Domovinski pokret ustvari je obolio - od virusa. Naravno, nije u pitanju koronavirus, niti kibernetički rat, ruski hakeri ili netko iz svijeta predvidive mašte teoretičara zavjera.

U pitanju je virus unutarstranačke demonkracije. Koji nije zaobišao niti puno starije i veće stranke, ali dok se one znaju othrvati toj "opasnosti", manje i mlađe stranke u pravilu završe loše. I zato je Domovinski pokret na najboljem putu da od, ambiciozno planiranog pokreta preraste – u strančicu.

Još jednu malu stranku desnice kojoj HDZ i premijer Andrej Plenović nisu dovoljno "žestoki" (čitaj: antisrpski nastrojeni, prije svega), a rado bi se bez nekog povoda "pofajtali" i sa Europom, ako treba i SAD-om... Jer Orban im je baš cool, a potajno simpatiziraju i odlučnost Putina, samo to nije popularno kazati kad se izdaješ za desničara.

image
Zlatko Hasanbegović, još jedan HDZ-ov bivši kadar u Škorinom jatu
Dragan Matic/Cropix

Hoće li nekim čudom Domovinski pokret preživjeti aktualna trvenja izazvana objavom Škorinog demisioniranja s čela stranke, nemoguće je prognozirati, ali s obzirom na profil ekipe koju je okupio oko sebe, teško je očekivati da će od stranke koja se politološki može svrstati u tip predsjedničke stranke nastale kao rezultat tendencijske prezidencijalizacije stranačke strukture (ne zaboravimo, utemeljena je kao Domovinski pokret Miroslava Škore!), prerasti u uzor unutarstranačke demokracije i pluralističnosti. Sudeći po istupima članova koji ovih dana govore u javnosti, Domovinski pokret jednostavno ne pokazuje takav potencijal, takvu širinu.

Uostalom, Škorinim odlaskom dobili smo novi neobični "institut" unutar stranke – Škorinu sestru!

Kako god se rasplela sadašnja kriza u Domovinskom pokretu, i za koga još bude vrijedila ona "Ima izać!", teško je očekivati da će ta stranka predstavljati ozbiljniji potencijal na desnici. Štoviše, izglednije je da će se utopiti u moru manjih desnih stranaka, čak i ako se realizira neka od teorija koje spominju isturivanje imena kao što je ono Ivana Penave, pa čak i Brune Esih te još nekih desničara čiji su dosadašnji rezultati ostali ipak ispod iskazanih ambicija pa se ne bi trebalo čuditi i novim neobičnim kombinacijama, suradnjama i transferima.

Svađe u vrhu Domovinskog pokreta aktualiziraju i staru bolnu temu hrvatske unutarstanačke demokracije: to je prije svega pitanje participacije "običnih" članova u unutastranačkim procesima stvaranja politika, za koju otprije znamo da je, unatoč deklarativnim rješenjima, na niskoj razini; ali i pitanje postojanja različitih struja iliti frakcija u nekoj stranci.

Istina, i HDZ i SDP, kao najveće stranke, mogu se po tom pitanju pohvaliti sadržajnim iskoracima kod unutarstračkih izbora. Ali, ni u njima frakcije nisu nešto o čemu se rado priča. Sjetimo se, HDZ se u jednom trenutku suočio s rastom desnog, naglašeno konzervativnog krila, na čije je čelo bio isturen Davor Ivo Stier, a tu se negdje čitavo vrijeme gurao i Miro Kovač, ali ta je situacija "neutralizirana" nakon poznatog ishoda unutarstranačkih izbora, dok je u SDP-u posljednjih godina najozbiljniju frakcijsku inicijativu neuspješno bio pokrenuo Ranko Ostojić...

I dok se i najveće stranke diče unutarstanačkom demokracijom i inkluzivnošću članstva gotovo jedino pri periodičkim izborima vodstva, a ne toliko i kod kreiranja stranačkih politika, frakcije su posebno osjetljiva tema koje upućuju na krhkost unutarstranačke demokracije na našim prostorima.

image
Goran Mehkek/Cropix

Za razliku od izgrađenijih, stabilnih demokratskih sustava u kojima su one i legalizirane, kod nas se frakcije i dalje smatraju znakom slabosti, u osnovi im se pridaje pučistički predznak, a njihovo legaliziranje bi onda, po toj logici, bilo nešto kao znak slabosti. U svakom slučaju opasnost za oligarhijske strukture u strankama...

Slučaj Domovinskog pokreta tek je najnovija epizoda u razvoju unutastranačke demokracije u pluraliziranoj Hrvatskoj, sasvim sigurno ne i posljednja. Ipak je u pitanju - samo još jedna sapunica na desnici.

Jasno, za nadati se da u međuvremenu spomenute prijetnje ipak neće prerasti u nešto drastičnije. I da će sve ostati u okvirima poznatog žanra.

item - id = 1115781
related id = 0 -> 1136019
related id = 1 -> 1135683
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
19. listopad 2021 19:59