StoryEditor
PolitikaKOMENTAR: RH I UZORI

Nekad smo htjeli biti ‘mala Švicarska‘, a sad bi neki da budemo druga Mađarska i da se zbližimo s Bolivijom. Tko se tu pravi Orban?!

Piše Hrvoje Prnjak
29. lipnja 2020. - 10:36
Viktor Orban - njegove iliberalne i nedemokratske politike imaju i svoje simpatizere u HrvatskojAFP

Kako ide ona pjesma "prljavaca"... "Jednog dana kada ovaj rat se završi"... E da, tog smo dana navodno trebali postati "mala Švicarska".

Barem je tako u svitanje hrvatske državne samostalnosti najavljivao prvi predsjednik RH Franjo Tuđman.

Bilo je tu i neke logike: izlaskom iz SFRJ i prestankom rata, procvat svih hrvatskih potencijala je bila izglednija opcija od toga da vam je netko početkom devedesetih najavio da će hrvatsko skijanje za dva desetljeća drmati svjetskom scenom i u muškoj i u ženskoj konkurenciji.

Samo, Švicarska baš i ne pozna fenomen pretvorbe i privatizacije i sve što je obilježilo u ekonomskom smislu prve godine samostalne RH, jasno, uključujući i ratne štete.

Kad je prispodoba o Švicarskoj pomalo zaboravljena ili smo se počeli praviti da nikada nije niti izrečena – novi "kraj povijesti" trebao je biti označen ulaskom RH u Europsku uniju.

Na Nijemce smo se već prethodno ugledali prepisivanjem brojnih zakona. S tim da nam je teorija trajno ostala bolji dio od praktičnog.

Približavanjem ulasku u EU novu zemlju uzor dobili smo - u Poljskoj. Naime, otkrili smo da su upravo Poljaci, koji su također prošli tranziciju iz jednopartijskog režima u demokraciju, pa su nam i zato bili bliskiji od nekih zapadnoeuropskih uzora, svojevrsni "prvaci" u iskorištavanju europskih fondova, realizirajući čak 70 posto sredstava iz strukturnih fondova EU

"U korištenju novca EU uzor nam je Poljska", tvrdio je u svibnju 2012. tadašnji potpredsjednik SDP-ove Vlade i ministar regionalnog razvoja i EU fondova Branko Grčić.

Suradnja poljskih vojvodstava i hrvatskih županija započela je zapravo i ranije, kada je Jacek Protas, kao prvi čovjek mazovjeckog vojvodstva, prvi puta pozvao predstavnike hrvatskih županija kako bi razgovarali o kreiranju zajedničkih politika.

Organizirani su brojni skupovi, sjećam se da su iz Zapadno-pomeranske regije ovdašnje župane dolazili poučavati tamošnji stručnjaci, kao što su primjerice bili Marcin Szymt i Piotr Wolski, vrsni znalci u pripremi i upravljanju regionalnim operativnim programima...

Više godina kasnije, usporedba s Poljskom na planu uspješnosti povlačenja EU sredstava vrlo je klimava. Postoci ne lažu. U redu, možda ne i neumjesna kao ona sa Švicarskom i tamošnjim standardom, ali ipak – zaostatak je ostao velik.

image
Nemaju svi koji se zaklinju u Hrvatsku jednake ideale - neki kao moguće uzore vide i nedemokratske i autokratske vladare
Emica Elvedji/Ilustracija/HANZA MEDIA


Onda su jedno vrijeme u Hrvatskoj svi spominjali Estoniju. Zašto baš Estoniju? Pa zbog elektronskog glasovanja kojeg je ta bivša članica SSSR-a uvela još 2005. godine, istina kao dodatni sustav glasovanja.

Iz tog se razloga Estoniju spominjalo i u aktualnoj kampanji – masovni hakerski napadi na tamošnju infrastrukturu e-vlasti uoči izbora 2007. se, jasno, manje spominju – jer u uvjetima kad su mnogi pod mjerama obvezatne samoizolacije mogućnost glasovanja elektroničkim putem zaista lijepo zvuči.

Na izborima 2011. gotovo 24% glasača je iskoristilo svoje ustavno pravo putem nterneta, a 2019. na taj je način svoje političke preferencije izrazilo 43% estonskih birača... No, očito je da će kod nas taj način biranja još neko vrijeme pričekati. 

Vjerojatno ste već zaboravili s koliko je ushita bivša ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić spominjala – Francusku, točnije, Provansu kao ideal turističke perspektive dalmatinskog zaleđa, tj. Zagore. Štoviše, Pusić je gurala prekogranični projekt s BiH pod nazivom Jadranska Provansa i do adrese Europske investicijske banke (EIB)...

A onda smo dočekali prvu predsjednicu, Kolindu Grabar-Kitarević, koja je bila još glasnija u zagovaranju Inicijative triju mora (Jadran-Baltik-Crno more) i približavanju državama na toj "ruti".

No, to je u ovdašnjoj javnosti izazvalo reakcije u stilu – treba li nam Poljska biti ikakav uzor, a kamoli bliski saveznik?! Ne zbog EU fondova, štoviše, oni su tu odjednom prestali biti važni, nego zbog izrazito konzervativne vlasti u toj državi, na čelu s predsjednikom Andrzejem Dudom, kojeg su mnogi nazivali tek "kemijskom olovkom" PiS-a, odnosno, stranke Pravo i pravda Jarosława Kaczyńskog, koja stoji iza čitave "konzervativne revolucije" u Poljskoj.

Nova zemlja uzor, ako je suditi po istupima dijela političara u posljednjih nekoliko mjeseci, zove se Mađarska. Ova, Mađarska Viktora Orbana, koja je na (verbalnoj) ratnoj nozi s Bruxellesom zbog niza iliberalnih i samovoljnih poteza premijera naših sjevernih susjeda. Od dokidanja građanskih prava preko sputavanja slobode medija do otvorenog protivljenja EU na planu migrantske politike.

Naposljetku, Europska pučka stranka (EPP) odgovorila je najavom izbacivanja Orbanovog Fidesza iz redova svoje političke obitelji u Europskom parlamentu.

No, upravo je, eto, baš Orban, iako svojim autokratskim načinom vladavine na europskoj pozornici neumitno klizi iz sfere političkog spektra desnog centra prema ekstremnoj, populističkoj desnici, i iako otvoreno koketira sa sentimentom na velikomađarsku politiku koja prisvaja i dijelove Hrvatske, novi idol dijela političara kod nas!

Prisvajanje dijelova Hrvatske je pritom iz nekog čudnog razloga očito manje važno, pa tako s oduševljenjem o Orbanovoj Mađarskoj danas govore iz Desne lige (koju čine Hrvatska stranku prava, Neovisni za Hrvatsku i Generacija obnove).

Stanoviti Frano Čirko, inače predsjednik Generacije obnove, s neskrivenim zanosom govori o Mađarskoj kad kaže da im "zaštita državnih granica nije floskula, nego ona znači uvođenje potpune kontrole nad našim granicama po uzoru na susjednu Mađarsku, dakle, i fizičkim barijerima ako je potrebno". Što ti je moderno shvaćanje suvereniteta...

Orbanova Mađarska posebno imponira i Miroslavu Škori, prvom čovjeku Domovinskog pokreta. Kako i ne bi - pa upravo je Škoro, tada doduše kao HDZ-ovac, u toj državi od 1995. do 1997. godine obnašao dužnost generalnog konzula RH.

U programu njegova Domovinskog pokreta, Mađarska se spominje čak dva puta, tj. na dva mjesta, što je pravi "rekord" u odnosu na spominjanje drugih država u bilo kojem programu, ne računamo li BiH.

Pa tako u programskom dijelu u kojem obrazlažu svoju skepsu prema uvođenju eura Domovinski pokret kaže: "Važno je naglasiti kako države poput Švedske, Poljske, Mađarske i Češke također imaju obvezu uvođenja eura, ali se ne žure"... Njegovi politički protivnici će reći da upravo u posebnim simpatijama Škore prema Mađarskoj leži i njegovo protivljenje ponovnom hrvatskom preuzimanju Ine.

Za još egzotičnije primjere uzora iz svijeta pobrinula se Radnička fronta. Oni se, naime, u svom programu zalažu "za blisku suradnju RH s progresivnim vlastima u cijelom svijetu (npr. Portugalom, Bolivijom...) i progresivnim političkim vanparlamentarnim i neparlamentarnim opcijama u svijetu (npr. s rožavskim Kurdima u Siriji, europskom, južno i sjevernoameričkom te afričkom ljevicom itd.)".

Eto. Neš' ti Švicarske! Kao da nema, što u dalekom svijetu, što u neposrednom susjedstvu, i boljih uzora... Nema veze što tu i tamo, je li, imaju problema s demokratskim legitimitetom svojih poteza, i što smo se početkom devedesetih masovno zaklinjali baš u demokraciju kao jedan od ključnih razloga zbog kojih želimo napustiti dotadašnje društvo.

#MALA ŠVICARSKA#POLJSKA I EU FONDOVI

Izdvojeno

03. srpanj 2020 11:00