Europska sveučilišta jedno su od najinteresantnijih svjetskih odredišta za stjecanje fakultetske diplome. Prema izvješću Eurostata, na sveučilištima članica Europske unije 2023. godine ukupno je studirao oko 21 milijun studenata, od čega su oko 1,8 milijuna bili strani studenti, što čini 8,4 % ukupne studentske populacije. Promatrano apsolutno, na vrhu ljestvice su Njemačka s 470 tisuća, Francuska s 412 tisuća i Nizozemska s 122 tisuće stranih studenata. U relativnom pogledu lideri su Luksemburg s više od 50%, Malta s oko 30 % i Austrija s 20 % stranih studenata u ukupnom broju studenata.
U Eurostatovu izvješću se navodi da, od svih članica EU-a, Španjolska, Hrvatska i Grčka imaju najskromniji postotak stranih studenata. Španjolska s 4,3 % treća je od kraja ljestvice, Hrvatska se s 3,7 % stranih studenata navodi na pretposljednjem mjestu, dok je Grčka s 3 % na posljednjem mjestu u EU-u. Kada je riječ o Hrvatskoj, gotovo 90 posto stranih studenata dolazi iz Njemačke i Francuske, zatim iz Bosne i Hercegovine, Slovenije, Crne Gore i Srbije.
Na hrvatskim sveučilištima njemački i francuski studenti najčešće biraju studije na engleskom jeziku iz biomedicine i zdravstva, dok iz ostalih europskih zemalja studenti dolaze zbog geografske, jezične i kulturološke bliskosti, a pretežito se opredjeljuju za studije koji se izvode na hrvatskom jeziku. Da nije potonjih studenata, broj stranih studenata u Hrvatskoj bio bi još manji.
Zašto je broj stranih studenata tako skroman, posebice u odnosu na činjenicu da zemlje iz hrvatskog okruženja, kao što su Slovenija, a posebice Mađarska i Austrija koje nemaju jezično bliske susjede, imaju značajno veći broj stranih studenata?
Primjeri uspješne internacionalizacije
U Sloveniji studira oko 12 tisuća stranih studenata, što čini približno 14,5 % ukupne studentske populacije. Iako se velik dio tih studenata regrutira iz zemalja bivše Jugoslavije, Slovenija ima iznadprosječan postotak stranih studenata. To pokazuje kako i manja država, slična Hrvatskoj, može razviti relativno uspješan model privlačenja stranih studenata.
Mađarska predstavlja još izraženiji primjer uspješne internacionalizacije. Ondje studira između 30 i 35 tisuća stranih studenata, što čini oko 15 % do 17 % ukupnog broja studenata. Taj broj se u posljednjem desetljeću gotovo udvostručio. Razlozi takvog uspjeha leže u sustavnom pristupu, koji uključuje velik broj studijskih programa na engleskom jeziku, snažnu državnu strategiju internacionalizacije te programe stipendiranja, poput Stipendium Hungaricum, koji aktivno privlače studente iz cijeloga svijeta.
Najizraženiji primjer je Austrija, u kojoj studira oko 80 tisuća stranih studenata, što je gotovo trećina ukupne studentske populacije. Austrija se tako svrstava među najuspješnije europske zemlje po udjelu stranih studenata. Visoka razina internacionalizacije rezultat je dugogodišnje strategije koja uključuje kvalitetne studijske programe, relativno pristupačne školarine, dobru geografsku poziciju i snažnu međunarodnu reputaciju sveučilišta.
Ograničenja hrvatskog sustava
Premda hrvatska sveučilišta posljednjih godina nastoje povećati svoju međunarodnu vidljivost i konkurentnost kroz izvođenje studijskih programa na stranim jezicima, ponajprije na engleskom, svejedno su ti napori još uvijek ograničenog dosega. Posebice su nedovoljni u odnosu na broj stranih studenata koji se upisuju na neki od studija koji se izvode na stranom jeziku. Razlog vidim u činjenici da se na hrvatskim sveučilištima izvodi tek 20 studija na stranom jeziku, dok je prošlogodišnja upisna kvota za upis u prvu godinu studija bila tek nešto veća od tisuću mjesta, dok je popunjenost kvote bila ispod 50 posto.
Upisne brojke bile bi još skromnije da nije studija iz biomedicine i zdravstva, na koje se upisalo više od 60 posto svih studenata upisanih na neki od studija na stranom jeziku. Međutim, taj interes ne proizlazi nužno iz uspješne internacionalne strategije, već kao posljedica unutarnje potražnje, odnosno interesa hrvatskih studenata koji nisu uspjeli upisati medicinu na hrvatskom jeziku. Drugim riječima, studiji na engleskom jeziku u ovom slučaju djeluju kao alternativni kanal za domaće studente, a ne kao snažan magnet za strane studente.
Relativno mali broj studija na stranom jeziku, maksimalno koncentrirani unutar samo jednog znanstvenog područja, uvelike je odredio da je Hrvatska na začelju EU-a po broju stranih studenata. Koliko je to u ovom smislu moglo bilo presudno, može se zaključiti u usporedbi s praksom u drugim članicama EU-a. Brojna sveučilišta u zemljama poput Nizozemske, Njemačke, Danske ili Švedske nude desetke, pa i stotine studijskih programa na engleskom jeziku, pokrivajući širok spektar područja, od tehničkih i prirodnih znanosti do društvenih i humanističkih disciplina. Takva raznolikost omogućuje im privlačenje studenata iz cijeloga svijeta, čime ne samo da povećavaju svoje prihode, već i unapređuju ukupnu kvalitetu svojeg rada, a posebice nastavnog i znanstvenog.
Što bi trebala učiniti hrvatska sveučilišta? U prvom redu trebalo bi usvojiti sustavan strateški pristup internacionalizaciji visokog obrazovanja. To podrazumijeva povećanje broja studija na engleskom jeziku, njihovu kvalitetnu i tržišno relevantnu izradu, snažniju i koordiniranu promociju na globalnoj razini te unapređenje podrške stranim studentima. Samo takvim pristupom Hrvatska može postati prepoznatljiva i konkurentna destinacija za studiranje te u potpunosti iskoristiti potencijal koji internacionalizacija visokog obrazovanja donosi.
Tržišno relevantni studijski programi
Kada je riječ o broju studijskih programa na stranom jeziku, dugoročni zahtjev bi podrazumijevao da većina studija na hrvatskom jeziku ima i svoju inačicu na engleskom ili nekom drugom svjetskom jeziku. U kratkom roku svakako bi se trebalo usmjeriti na tržišno relevantne studijske programe, a prednost bi trebalo dati studijskim programima iz područja prirodnih, tehničkih i biotehničkih znanosti. To je potrebno kako bi se čak i našim maturantima pružila mogućnost da iz nekih svojih razloga izaberu studij koji se, primjerice, izvodi na engleskom jeziku.
To će se sigurno dogoditi i ove godine na studijima medicine, dentalne medicine, farmacije i veterinarske medicine na engleskom jeziku, ako ne iz nekih drugih razloga, tada samo zbog činjenice da se trenutno (27. 4. 2026.) na svim navedenim studijima koji se izvode na hrvatskom jeziku samo kandidata s prvim izborom javilo više nego što ima upisnih mjesta. Na nekim od tih studija na engleskom jeziku već ovog trenutka broj prijava za upis veći je od upisne kvote. Kao primjer navodim "engleski" studij dentalne medicine Stomatološkog fakulteta u Zagrebu, na koji se, na 24 upisna mjesta, prijavilo čak 76 kandidata, od čega je za njih 23 to studij prvog izbora.
Da bi studiji na stranom jeziku bili konkurentni na međunarodnom tržištu, moraju odgovarati globalnim trendovima i potrebama tržišta rada. To uključuje interdisciplinarne programe, suvremene kurikulume, praktičnu nastavu i suradnju s industrijom te jasne karijerne perspektive na međunarodnoj razini. Takvi bi studiji, uz pomoć sustavne promidžbe, već nakon nekoliko godina značajno povećali broj stranih studenata na hrvatskim sveučilištima.
Važan čimbenik je i administrativna i logistička podrška stranim studentima. Proces prijave, dobivanja vize, pronalaska smještaja i prilagodbe novoj sredini mora biti jednostavan i transparentan. U mnogim slučajevima upravo složena birokracija ili nedostatak informacija mogu odvratiti potencijalne studente, bez obzira na kvalitetu samog studija. Sveučilišta koja uspješno privlače strane studente obično imaju razvijene međunarodne urede koji pružaju sveobuhvatnu podršku tijekom cijelog procesa.
Također, reputacija i međunarodna prepoznatljivost sveučilišta igraju ključnu ulogu. Iako hrvatska sveučilišta imaju kvalitetne programe i stručan kadar, njihova vidljivost na globalnim rang-listama i u akademskim mrežama relativno je ograničena. Strani studenti često se oslanjaju na takve pokazatelje pri odabiru studija, pa slabija prisutnost u međunarodnom prostoru može negativno utjecati na odluku o dolasku u Hrvatsku.
Zaključno, može se reći da hrvatska sveučilišta zaostaju za europskim institucijama u pogledu broja i raznolikosti studija na stranom jeziku, kao i u sposobnosti privlačenja stranih studenata. Iako postoje pozitivni pomaci, poput uvođenja pojedinih programa na engleskom jeziku, oni još uvijek nisu dovoljni za značajniji iskorak. Ključni problemi uključuju ograničenu ponudu studijskih programa, njihovu nedovoljnu usmjerenost na potrebe međunarodnog tržišta te skromnu promociju u inozemstvu i brojne administrativne prepreke.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....