"Već godinama pozivamo na male otpore, a ove godine glasno na štrajk, i u kuhinji, i na ulici. Inflacija jede ne samo naše plaće, nego i minuse i rate, obrazovni i zdravstveni sustav su već pukli, žene nemaju sigurnost ni u svojem domu, ni na cesti, ni na radnim mjestima jer nam ugovori koje imamo ne omogućavaju da riješimo naša stambena pitanja. Mi živimo u stalnoj krizi u društvu koje klizi u regresiju i pozivamo sve da se odupru", poručila je Svjetlana Knežević za Dnevnik.hr te je posebno upozorila na neplaćeni kućanski rad i na nejednake plaće, a žene su gurnute u ‘skrbiteljske poslove‘ koji su i manje vrednovani.
Prema popisu iz 2021., žena je 2 milijuna, što je 51,8 posto stanovništva. U prosjeku imaju 46 godina, a životni vijek procijenjen je na 79 godina, prenosi Jutarnji list.
Žene roditeljski dom u prosjeku napuštaju s 31,8 godina, čime je Hrvatska u vrhu EU. Djevojčica i dječaka podjednako je na nižim razinama obrazovanja, ali više žena diplomira. Najveći broj žena radi u trgovini - 115 tisuća. Ako pak promatramo po udjelima, najviše ih je u obrazovanju 79,2 posto.
Prosječna neto plaća za žene u pravnim osobama u 2021. iznosila je 911 eura, a to je 66 eura manje nego što su plaćeni muškarci. Mirovine su im niže za 20 posto. U upravama ih je tek 16,6 posto, a u nadzornim odborima 25,7 posto.
O neravnopravnosti govore i podaci pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Višnje Ljubičić: broj kaznenih djela nasilja među bliskim osobama u sedam godina se gotovo utrostručio, a 79 posto posto žrtava čine žene, što upućuje na rodnu utemeljenost te vrste nasilja. Eskalirao je i broj ubojstava žena pa je lani život izgubilo 13 žena, piše N1.
Oko 18 sati počelo je okupljanje na Trgu žrtava fašizma. Noćni marš su došle podržati mnoge osobe iz javnog života poput Maje Sever, Rade Borić, Sandre Benčić, Domagoja Hajdukovića, pjevačice Sare Renar i brojnih drugih.
Slogan ovogodišnjeg Noćnog marša je ‘Štrajk u kuhinji, štrajk na ulici.‘ Organizatori su Feministički kolektiv fAKTIV koji su uputili sljedeći poziv:
"Naše su prethodnice, bez moljakanja i bez uglađenog čekanja, svjesne da im država neće sama od sebe osigurati prava koja im pripadaju, na ulicama i u tvornicama izborile opće pravo glasa, pravo na rad, pravo na radničko organiziranje.
Danas, desetljećima kasnije, i mi smo bolno svjesne da država nije tu za nas. Inflacija divlja, zdravstveni i obrazovni sustavi pucaju po šavovima. Nasilje raste, a prvi su na udaru oni za koji društvo najmanje brine. Za žene kriza nije samo udarac na novčanik i materijalnu egzistenciju, već dodatni okidač nasilja, kojemu su ionako svakodnevno izložene. Ta svakodnevica koju živimo, odnosno preživljavamo, govori nam da druge opcije osim štrajka nema.
Zato vas pozivamo da marširate s nama za društvo u kojem naše zdravlje ne ovisi o stanju na tekućem računu, koje ne čini bogate bogatijima, a siromašne siromašnijima. Želimo živjeti od svog rada, a ne preživljavati. Želimo društvo u kojem penzionerke ne kopaju po smeću, migrantkinje se ne prebija na granicama i baca natrag u rijeke, trans osobama ne ugrožavaju životi – ni u Saboru ni na ulici ni online. Naš rad, naše zdravlje, naši domovi i naši životi politička su pitanja, a odgovornost da živimo bez straha uzimamo u svoje ruke.
Svakim danom sve više žena diže glas, staje uz drugarice i bore se zajedno. Svaki 8. mart brojimo novi marš i znamo da su pred nama godine borbe i sati rada, ali feministički štrajk te je borbe vrijedan.
Zato izađimo na ulice i marširajmo prema ženskom štrajku, makar i malim koracima.
Živio feminizam! Živio 8. mart!".
