Ne znam koliko bi čovjek zapravo trebao biti snažan da podnese ono što je Tomislava Rubića zadesilo toga 18. prosinca 2006., ali znam da to nikako nije teret za još ipak nejaka ramena jednog 16-godišnjaka, koliko je junak ove priče tada imao.
Naime, Rubić je u zadnjim satima poslijepodnevne smjene u trogirskoj srednjoj školi, gdje je pohađao hotelijersko-turistički smjer, osjetio prvo jaku glavobolju, pa nemoć u rukama, zbog koje nakon nastave nije mogao ni podići čašu sa stola, da bi još iste večeri završio u splitskoj bolnici kao - potpuno nepokretan. Nepunih sedam godina kasnije, Tomislav je u kolicima sa statusom stopostotnog invalida i s dijagnozom autoimune bolesti transverzalni mijelitis.
A kao da mu i to nije dovoljna nedaća, tu je i tetrapareza, uz niz drugih t...