Stručnjaci razočarani: Vlada se odriče novih 20.000 radnih mjesta!

U Hrvatskoj je donesena politička odluka da se U Hrvatskoj “ubiju” obnovljivi izvori energije. Riječi su to Vjerana Piršića iz Udruge “Eko Kvarner”, jednog od entuzijasta, kako sam kaže, koji U Hrvatskoj lobiraju za solarnu energiju, te jednog od osnivača prve Energetske zadruge U Hrvatskoj, na Krku, osnovane kako bi zainteresirani lakše i jeftinije došli do vlastitih solarnih elektrana.

Svoju prilično oštru tvrdnju Piršić temelji na dokumentu Ministarstva gospodarstva – prijedlogu Nacionalnog akcijskog plana za obnovljive izvore energije iz srpnja ove godine. U “Eko Kvarneru” kažu da je iz tog „skandaloznog dokumenta“ vidljivo kako postoji „jasna namjera da se onemogući daljnji razvoj korištenja obnovljivih izvora energije U Hrvatskoj, prvenstveno sunca i vjetra“.

Iz Ministarstva gospodarstva, pak, kažu kako taj tehnički dokument „ne mijenja energetsku strategiju ili Program korištenja OIE-a U Hrvatskoj, već se odnosi na dinamiku u skladu s potrebama, financijskim i tehničkim mogućnostima”.

Destimulativna politika

Piršić drži da su iz tog dokumenta ključne dvije brojke – smanjenje kvote vjetroenergije s 1200 na 400 MW i zadržavanje solarne energije na 52 MW do 2020. godine, a „da je to smiješno, ilustrira i samo jedan podatak – Danci su prošle godine stavili 260 MW solara, a oni u usporedbi s nama i nemaju sunca!“

U “Eko Kvarneru” upozoravaju da bi tako destimulativna politika prema OIE-u imala višestruko loše posljedice: ljudi zainteresirani za ugradnju solarnih elektrana do 10 kilovata, od kojih bi mogli ubirati prihod, neće moći potpisivati ugovore o povlaštenom otkupu, neće biti kvota; blokirale bi se akcije udruživanja i priprema građana oko ugradnje solarne energije; Hrvatska ne bi ispunila obaveze preuzete od EU-a, zbog čega bismo za par godina plaćali penale. Uza sve, propala bi mogućnost da se škverani koji gube posao u “Kraljevici”, “3. Maju” i drugdje, serviseri klimatizacijskih uređaja i centralnoga grijanja, te nezaposleni srodnih struka, preorijentiraju i obuče za poslove instalatera i servisera solarnih sustava.

Upravo bi se na tim poslovima, prema procjenama prof. dr. Ljubomira Majdandžića, predsjednika Hrvatske stručne udruge za sunčevu energiju, do 2020. godine moglo otvoriti i više od 20.000 radnih mjesta.

Ante Gotovac, upravitelj Energetske zadruge Kaštela, također upozorava na loše efekte promjena u energetskoj politici kad su obnovljivi izvori u pitanju. On ne vjeruje da će feed in (poticajna) tarifa biti ukinuta, no vjeruje da će biti smanjena jer je najveća u regiji, a to će, opet, smanjiti interes za ugradnju fotonaponskih sustava, te posljedično loše djelovati na zadruge i poslovanje tvrtki koje se bave solarima. Gotovac je odnosom države prema “solarima” razočaran, držeći da bi, s obzirom na područje i podneblje u kojem živimo, kvote za solarnu energiju trebale biti 500, a ne 52 MW do 2020. godine. Država se, kaže, ponaša kao da će Sunce proglasiti svojim, i naplaćivati nam ga.

- Prijedlog Nacionalnog akcijskog plana za obnovljive izvore energije prema mojim je saznanjima još uvijek radna verzija koja se raspravlja u državnim institucijama. S obzirom na to da se predlažu neka značajna odstupanja u odnosu na Energetsku strategiju RH, pretpostavljam da će ići i na javnu raspravu. U prijedlogu se praktički potpuno ukida daljnji razvoj i izgradnja vjetroelektrana, a solar se u dijelu fotonaponskih sustava također značajno ograničava – kaže doc. dr. sc. Ranko Goić, predavač sa splitskog FESB-a i jedan od osnivača specijalizirane tvrtke “Fractal”.

Na pitanje “ubija” li se doista U Hrvatskoj OIE, dr. Goić kaže da bi se „moglo tako reći, primarno za vjetroelektrane i fotonaponske sustave“.

Prof. dr. Ljubomir Majdandžić: Dalmacija ima prirodnu prednost po pitanju solarne energije

- Naravno, postoje objektivni financijski razlozi za smanjenje vrlo ambicioznog plana za vjetroelektrane u ovim kriznim vremenim, ali mislim da nikako nije dobro da se potpuno „ubije“ taj sektor. Protekle i ove godine je u Dalmaciji, u ovom antiinvesticijskom vremenu, izgrađeno ili je u izgradnji oko 200 MW vjetroelektrana, investicijske vrijednosti 300 milijuna eura, što vjerojatno nadmašuje sve ostale investicije u Dalmaciji. Što se tiče solarnih sustava, prema razgovorima koje sam imao u nadležnom Ministarstvu, ipak se čini da postoji dobra volja da se taj sektor podrži, naravno na način da se ne ostvaruju ekstra profiti i da se ne ide s previsokim godišnjim kvotama, jer to onda nije dugoročno održivo.

O eventualnom ukidanju statusa povlaštenog proizvođača i poticajne tarife kaže da tek treba vidjeti s kakvim će konačnim planom ići Ministarstvo gospodarstva, a o tome je li 20 posto udjela energije iz obnovljivih izvora energije, koliko bi Hrvatska trebala osigurati u idućih sedam godina premalo, dr. Goić navodi da tih 20 posto jest neupitan cilj, no da više od toga do 2020. godine u trenutnim uvjetima nije realno ni očekivati ni planirati, osim u slučaju da se značajno promijene odnosi tržišnih cijena proizvodnje električne energije.

- Puno je važnije da se osiguraju zakonodavni i regulatorni preduvjeti da se takav cilj ostvari u praksi, a ne samo u planovima, što je moguće jer nismo predaleko od takvog postotka. Od ključnog značaja je i optimiranje raspoloživih financijskih sredstava za poticanje obnovljivih izvora energije, tehnologija koje zahtjevaju što manje poticaje, kao i realnih i ostvarivih projekata uz razumno vrijeme povrata investicije. Što se tiče Dalmacije, ona ima prirodnu prednost po pitanju soalrne energije jer ima značajno veći energetski prinos u odnosu na sjeverne krajeve RH, a o postocima je vrlo teško govoriti na regionalnoj bazi - iznosi dr. Goić.

Stav je prof.dr.sc. Ljubomira Majdandžića, kako nema smisla kvotom ograničavati proizvodnju električne energije iz fotonaponskih sustava dok god Hrvatska uvozi energiju.

- Zar nije izvrsno to što postoji interes građana za ugradnjom integriranih sunčanih elektrana, osobito ovih manjih, do 10 kW? Upravo bi male sustave, snage do 30 kW, trebalo hitno izdvojiti iz kvote, a svima koji ih žele imati omogućiti priključak na mrežu i ugovor o otkupu. Dalmacija je iznimno bogata Sunčevom energijom, stoga bi ugradnja solarnih toplinskih i fotonaponskih sustava morala biti prioritet u opskrbi energijom - kaže dr. Majdandžić.

LIDIJA GNJIDIĆ

Majdandžić: Bit ćemo zadnji u EU-u Govoreći o detaljima iz Nacionalnog akcijskog plana o obnovljivim izvorima energije, prof. dr. Majdandžić kaže kako bi sunčeve toplinske sustave za pripremu tople vode do 2020. godine trebalo sa 0,225 metra četvorna, kako je navedeno u dokumentu, trebalo povećati na metar četvorni po stanovniku, ‘u protivnom ćemo 2020. godine biti uvjerljivo na zadnjem mjestu zemalja EU-a po korištenju solarnih toplinsklih sustava’. ‘A da ne bismo 2020. bili na uvjerljivo zadnjem mjestu zemalja EU-a po dobivanju električne energije iz fotonaponskih sustava, kvotu od 52 MW trebalo bi povećati na 0,1 kW po stanovniku’, iznosi prof. dr. Majdandžić.

Razlike u sustavima U našim krajevima već se duže vrijeme na krovove postavljaju solarni kolektori koji se koriste za dobivanje toplinske energije, najčešće korištene za zagrijavanje vode. Kolektore treba razlikovati od fotonaponskih sustava koji se koriste za proizvodnju električne energije, malih elektrana koje mogu biti integrirane u elektroenergetski sustav i prodavati mu struju po uvjetima ugovorenim s državom, a mogu biti i ‘otoci’ izvan sustava, što je znatno skuplja varijanta.

Naknada od pola lipe Povlašteni proizvođači struju proizvedenu u fotonaponskom sustavu (solarnoj elektrani) u elektroenergetski sustav prodaju po poticajnoj cijeni od 2,63 kune (3,16 kuna ako je uključen i toplinski sustav), koju proizvođačima isplaćuje HROTE (Hrvatski operator tržišta energije), i to sredstvima iz naknada za poticanje proizvodnje iz obnovljivih izvora energije, stavke koju na računima imaju svi korisnici električne energije. Kako ta naknada iznosi svega pola lipe po kilovatsatu, novca za isplatu poticaja sve je manje, pa iz HROTE-a predlažu da se iznos naknade podigne. U ministarstvu gospodarstva saznajemo da se o tom prijedlogu ‘još razgovara, no naknada mora biti dovoljna za pokriće troškova proizvodnje. Podsjećamo da je u samo godinu dana utrostručena instalirana snaga i bilježi se bitno povećanje OIE iz postrojenja kojima su dodijeljene feed-in tarife’. Iz toga se da iščitati da će naknada svakako biti veća, no ne zna se još koliko.