Godina i pol pandemije je za nama. Ne možemo reći da smo u tom razdoblju dovoljno naučili o ponašanju koronavirusa, ali smo zato odista puno, i to iz prve ruke, mogli naučiti o ponašanju ljudi koji nas okružuju.
Kao i u svakoj drugoj situaciji masovne ugroze, ljudi se uglavnom dijele na tri temeljne skupine. Imamo one empatične, svjesne da su dio puno šireg društvenog i biološkog organizma, spremne uvažiti stručne i činjenične preporuke, kao i nužnost minimalnoga samožrtvovanja u svrhu kolektivnog izlaska iz pogibelji. Tu su istodobno i oni kojima strah mijenja percepciju života: paničari, teoretičari urota i histerični sebičnjaci, uvjereni da je čitava globalna kriza kreirana isključivo da se njima napakosti. I da će se sve obnoć vratiti na staro samo budemo...