Ne bi se štel mešat, ilitiga - nisam se oglašavao zbog ozbiljnosti situacije, nisam htio utjecati na tijek istrage. Na isto mu dođe, ovo prvo, i drugo i treće. Jer sve je to u razgovoru za Hrvatsku televiziju, čitajući već pripremljene odgovore s papira, izrekao ministar Oleg Butković. Bez da je trepnuo okom.
Onaj ministar na čelu resora u kojem se dogodila tragedija na Lošinju. Ministar resora u kojem su poginula tri čovjeka, a tri obitelji obukle crninu. A dvojica su na liječenju u bolnici. Ministar resora u kojem bespomoćni trajekti plutaju Jadranom, rampe se ruše, brodovi ne mogu pristati u luku...
Dva dana nakon nesreće, Butković je odlučio stati pred javnost, u strogo kontroliranim uvjetima. Ne pred hrpom novinara, ne pred hrpom kamera, ne, bila je dovoljna jedna kamera u riječkom studiju i jedan stol prepun papira s unaprijed pripremljenim i napisanim odgovorima. Vjerojatno je i pitanja sam napisao. U razgovoru ionako nije bilo potpitanja koja bi ga mogla zbuniti...
Provest ćemo "potpuno neovisnu istragu", pročitao je Butković sa šalabahtera kao nespreman učenik pred učiteljicom koja je najavila ispitivanje. Morao je to čitati jer vjerojatno ni sam ne bi vjerovao šta govori. Neovisna istraga? U Hrvatskoj? Mo‘š mislit.
"Ovo je nezapamćenja tragedija", "Ovo je preozbiljna situacija"... - čita opet velike fraze i zamuckuje učenik Butković. Učiteljica razredne nastave bila bi ponosna, čitanje je savladao.
Kakvo je stanje flote?, nastavlja s pitanjima djelatnica HTV-a. Žmirkajući i tražeći papir na kojem je odgovor broj 7 Butković priča o svemu, samo ne o stanju flote. A flota pluta. Bez pogona. Bez ministra.
Što se dogodilo s Oliverom? Nema odgovora, kao što nema niti potpitanja jesu li bili ugroženi životi putnika na tom brodu koji je satima vrludao kako vitar puše, i što bi se dogodilo da je u tom trenutku na moru bila nevera. Pa da je dični Oliver završio karijeru udarom u kraj? Je, istina je, kvar se može dogoditi i na najnovijem brodu, ali kupnjom starih mogućnost kvara je svakako izglednije. U svakom slučaju, ministra nigdje.
Hoćete li zatražiti ostavku prvog čovjeka Jadrolinije? Opet bez odgovora i bez potpitanja. Ako bude odgovornosti (zamislite tu konstataciju - ako bude!) netko će odgovarati. A ključno pitanje - hoćete li i vi dati ostavku? E to pitanje novinarke/voditeljice HRT-a nismo dočekali. Vjerojatno zato što Butković nije imao pripremljeni odgovor na takvo pitanje, pa se onda takva pitanja i ne postavljaju.
Jer HRT je javni medij koji svi plaćamo i imamo pravo kritizirati kada se ne radi u interesu javnosti, nego u interesu ministra u čijem su resoru na tako brutalan način poginula trojica radnika. Jer gdje su potpitanja, gdje je traženje ministrove odgovornosti, gdje je... Nitko ga o tome nije pitao!
Uvijek se u ovakvim prilikama dobro prisjetiti nekadašnje ministrice zdravstva koja je zbog afere Baxter odmah predala ostavku. Zbog zapovjedne odgovornosti, pa nije ona osobno kupovala medicinski materijal koji je doveo do tragedije. Ali ona je bila ministrica u resoru u kojem se dogodila tragedija s ljudskim žrtvama. "Kriva sam", za ministricu nije bilo dileme. Za Butkovića? Ah, sumnja je tu, ako bude odgovornosti, ako se utvrdi odgovornost, ako jednog dana u bliskoj budućnosti, e onda ću ja...
A nije valjda da se trajekti kupuju na dnevnoj bazi, po tri-četiri komada svaki dan, pa da prvi čovjek Jadrolinije i ministar o tome nemaju niti pojma, niti se time bave. Niti ih itko obavještava. Alo, kupili smo danas sedam trajekata, ali nema veze, ajte vi na ručak, bit će sve u redu.
Bilo je to, da zaključimo, sramotnih 7 minuta i 40 sekundi u kojima je Butković pokušao, nakon što se dva dana krio od javnosti (valjda se bavio svojom kravicom), sanirati štetu. Ali nema tog fejk razgovora koji može prekriti svu štetu koja se događa u njegovom resoru.
I za kraj - zanimljivo kako je u tih nešto manje od 8 minuta riječ koju je Butković najviše puta ponovio, zapravo pročitao, bila - odgovornost. Odlično, neka ministar počne od sebe. Bio bi to častan i očekivan potez.
► Video Butkovićevog nastupa pogledajte OVDJE.