StoryEditor
Hrvatskanovo nenormalno

Prije točno godinu dana, svi restorani i kafići bili su otvoreni, nitko nije ni slutio što nas čeka, a onda je došla vijest: ‘Imamo prvog zaraženog‘

24. veljače 2021. - 15:49
Marko Todorov/Cropix

Na današnji dan prije točno godinu dana, živjeli smo normalno. Bili smo u svojim uredima, od kuće su radili samo rijetki. Restorani, kafići i terase su bili otvoreni, navijači su kupovali karte za nedjelji derbi, Andrej Plenković bio je u utrci za predsjednika HDZ-a, a u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog svirao je Orkestar Minhenskog radija. Očekivanja od godine su bila velika, najavljivao se rast gospodarstva i rekordna turistička sezona makar su vijesti iz daleke Kine, ali i susjedne Italije govorile kako je tamo život stao.

Činilo se još to sve daleko od nas, a onda je svanuo 25. veljače. Sa izvanredne konferencije za novinare stigla je i „The Vijest“. 

Premijer Andrej Plenković obavijestio je javnost kako je u Hrvatskoj potvrđen prvi slučaj zaraženog koronavirusom, a ministar zdravstva kojeg tada nitko nije poznavao, Vili Beroš otkrio da je nulti pacijent mladić, koji je boravio u Milanu od 19. do 21. veljače te da ima blaže simptome bolesti.

Riječ je bila o Viboru Vidiću, mladom inženjeru iz Ericssona koji se vratio s nogometne utakmice iz Italije. Sutradan je pozitivan test imao i njegov brat blizanac Igor. Braća su dovezena u bolnicu kolima Hitne pomoći, a Zagrepčani su prvi put uživo na ulici vidjeli kako izgledaju ljudi u bijelim skafanderima. Obojica pacijenata imali su slabe simptome i po današnjim mjerilima ne bi bili ni hospitalizirani. No, onda se o bolesti nije znalo gotovo ništa pa su mladići tri tjedna proveli potpuno izolirani, prvo u maloj bolničkoj sobi na Infektivnoj klinici te još dva u kućnoj izolaciji. Bolesnička soba u kojoj su boravili bila je zaključana i u nju nitko nije ulazio. Sami su mjerili temperaturu, razinu kisika u krvi i puls, a također su bili 24 sata pokriveni videokamerom. S liječnicima su razgovarali preko interfona ili mobitelom.

Osoblje u zaštitnim skafanderima donosilo im je hranu. Otključali bi vrata, ostavili porcije i udaljili se. Posebne naputke imali su za toalet. Prije korištenja WC-a trebalo je uliti posebno sredstvo, a nakon nužde čekati deset minuta prije puštanja vode. To su bile mjere sigurnosti da virus ne uđe u kanalizaciju.

 „Sa psihičke strane je bilo dosta teško, prvih tjedan dana nisam znao koga ću ugroziti, nisam znao koga ću zaraziti. Fizički je bilo kao gripa, temperatura, njuh i okus nisam imao tjedan dana, opća slabost, malaksalost, respiratornih problema nisam imao', ispričao je kasnije novinarima Vibor Vidić.

image
Darko Tomaš/Cropix

Nakon prvih slučajeva, panika se zakotrljala, a police u trgovinama ispraznile. Grabio se toaletni papir, ulje, brašno, a dezinfekcijska sredstva planula su u sat vremena. Zaštitnih maski nije bilo ni za lijek.

Prvog ožujka imali smo već sedam zaraženih. U Italiji se zatvaraju škole, kina i kazališta te zabranjuju svi javni događaji. I druge zemlje uvode epidemiološke mjere, otkazuju se sajmovi širom Europe, poput najvećeg turističkog sajma u Berlinu.

Istarska županija prva uvodi epidemiološke mjere 14. ožujka, a potpredsjednik Vlade Davor Božinović najavljuje posebni režim za hrvatske vozače kamiona koji dovoze robu u Hrvatsku. Četiri dana kasnije, 18. ožujka premijer Plenković predstavlja Saboru paket mjera pomoći gospodarstvu, a nekoliko sati nakon toga, stupaju na snagu posebne mjere koje su život na kakav smo naviknuli promijenile iz temelja.

Stožer zatvara gotovo sve - kafiće, noćne klubove, teretane, muzeje, bazene, frizerske salone. Otkazuju svi javni događaji i okupljanja, obustavlja se rad za sve uslužne djelatnosti koje nisu prijeko potrebne, zatvaraju se sve trgovine, osim prehrambenih, dostave hrane, pekarni i ljekarni.

Članovi Nacionalnog Stožera koji danas uživaju slabašno povjerenja građana, postaju nacionalni heroji, a njihova jutarnja obraćanja gleda cijela nacija. Krajem ožujka ispred bolnice u Dubravi vojska postavlja šatore, a kreveti u zagrebačkoj Areni nikoga ne ostavljaju ravnodušnima.

Krivulja oboljelih stalno raste - ukida se međugradski i javni prijevoz, zabranjuje se okupljanje više od petero ljudi, a stožer na novinarska pitanja odgovara pred zaštitom od pleksiglasa. Poruke Stožera o tome tko se gdje smije kretati zbunjuju građane.

Prvog travnja broj oboljelih raste na 96, a policija zvučnim sirenama rastjeruje sve odreda uključujući i usamljene prolaznike koji šetaju pse. Dio neposlušnih svećenika i dalje održava mise, a istovremeno masnu novčanu kaznu, od čak osam tisuća kuna, policija naplaćuje seljaku nedaleko Varaždina koji je u samoizolaciji, zatvoren u kabini svojeg traktora išao odvesti gnoj na njivu. Govori se o zabavama iza zatamljenih stakala, spominje se bioterorizam, a članovi Stožera sve češće odgovaraju na pitanja o tome testiramo li premalo ljudi. Dio liječnika žali se da nema zaštitne opreme.

"Mi znamo da u svakom ratu postoji peta kolona. Tako želim jasno poručiti svima da radimo maksimalno na dobavi zaštitne opreme", odgovara im ministar 25. ožujka.

Koncem travnja počinje lagano popuštanje mjera i otvoreno politiziranje Stožera koji zabranjuje rad nedjeljom, a političke stranke počinju pripreme za ljetne parlamentarne izbore.

Prvi put nakon 76 dana, 23. svibnja, u Hrvatskoj nema novooboljelih od koronavirusa. U srpnju broj nanovo raste, a različita mjerila Stožera nastavljaju se i nakon što je ukinut strogi lockdown. Zabranjuju se dječji rođendani, vjenčanja i uredska druženja s jedne strane, a dozvoljava hvarska procesija Za križem, hodočašće Gospi Sinjskoj i vukovarska Kolona sjećanja.

Drugi val sustiže nas na jesen.

Hrvatska izbija na vrh ljestvice zemalja pogođenih virusom, po 14-dnevnoj stopi incidencije po broju zaraženih i umrlih postajemo najgora zemlja u Europi. Svi silni grafikoni, tablice i matematičke predikcije ne mogu tako plastično ljudskom mozgu dočarati koliko su bile strašne zimske  posljedice korone dok to sebi ne predočimo slikovito. A u prosincu je broj dnevno umrlih bio takav kao da se svaki dan u provaliju strmoglavio ne jedan, nego skoro dva autobusa krcata putnika i da nitko od njih nije preživio. Dnevno je umiralo oko 80 ljudi, a najgore je bilo 16. prosinca kad su preminule čak 92 osobe. Potpuno se raspao i sustav praćenja osoba u izolaciji. I u takvim uvjetima duhovna okrijepa bila je ponekad važnija od borbe protiv epidemije, pa se tako i Božić morao obilježiti misama na kojima će biti više od 25 ljudi.

Od 25. veljače 2020., kada je zabilježen prvi slučaj zaraze u Hrvatskoj, do 31. prosinca ukupno je evidentirano 210.837 osoba zaraženih koronavirusom, od kojih je 3920 preminulo.

Sredinom siječnja situacija ide na bolje, nalazimo se među europskim zemljama s najmanjom incidencijom zaraze i smrtnosti, no zadnji tjedan kola opet lagano kreću nizbrdo. U prva tri dana ovog tjedna imamo 30-postotni porast zaraženih.  

Šef Stožera Davor Božinović kaže kako se intenziviraju razgovori oko odluke stožera o mjerama nakon 1. ožujka te da će se uzeti u obzir 30-postotni porast u prva tri dana ovoga tjedna.

"Mi smo po incidenciji i dalje na visokom mjestu u EU. Pogrešno je ako itko pomisli da je najgore prošlo i da više nema opasnosti od virusa. Situacija se pogoršava u našem istočnom susjedstvu. Najviše je pogođena Dubrovačko neretvanska županija i Splitsko-dalmatinska - kazao je Božinović. Ako će se ići u neka popuštanja, dodao je, ona će morati biti popraćena sa striktnim epidemiološkim pravilima koja će možda opet izazvati negodovanje.    

Otkad je virus među nama, COVID-om se ukupno zarazilo 241.048 osoba u Hrvatskoj, a preminulo ih je 5.477, što predstavlja mjesto veličine Vrgorca.

image
Ante Čizmić/Ilustracija/Cropix
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
16. travanj 2021 19:22