StoryEditor
HrvatskaIŽBENIKA

Predsjedniče, mislite li još da je Knin nebitan?

9. kolovoza 2020. - 18:29
Nikša Stipaničev/HANZA MEDIA

Za razliku od Zorana Milanovića, koji je u uvertiri proslave 25. godišnjice "Oluje" kazao kako je Knin "ništa", jedan "nevažan grad" kojem se daje "prevelik značaj", jer nije to "ni Berlin ni Moskva", čime je samo ponovio ono što je rekao prije osam mjeseci kada je izabran – "Knin je malo kolodvorsko sjecište u Dalmatinskoj zagori, bez novca, bez ljudi, bez snage i težine, a mi slavimo to u Kninu kao da je to Berlin", Andrej Plenković je u Kninu za 25. godišnjicu "Oluje" govorio nešto sasvim drugo.

Nešto potpuno suprotno – "Uvijek je lijep osjećaj govoriti iz Knina, iz grada u kojem su u kasnom srednjem vijeku stolovali i herceg i ban, gdje je zasjedao banski sud, kojim su vladali velikaši i grada koji je simbol pobjede u Domovinskom ratu, a to najbolje simbolizira slika Franje Tuđmana koji nakon oslobođenja ljubi trobojnicu na kninskoj tvrđavi. To i danas u svima nama budi jake emocije, jer je značilo da se rat završio i da su se stotine tisuća prognanih mogli vratiti."

S posrednicima i bez njih

Samo tjedan dana bilo je dovoljno da vidimo tko je bio u pravu. I je li Knin bitan ili nebitan. Što bi, da je proslava bila u Zagrebu, kao što je predsjednik predlagao, značilo pojavljivanje na njoj, potpredsjednika Vlade Borisa Miloševića? Recimo, na Trgu bana Jelačića. Ništa, ili gotovo ništa. Ali, pojava Borisa Miloševića, Srbina i potpredsjednika hrvatske Vlade u Kninu, bila je sama po sebi dovoljna da izazove tektonske poremećaje kakve u Zagrebu ne bi izazvao ni potres, jači od onog u ožujku.

Sve su rekli naslovi – "Srpski mediji podivljali zbog Miloševića u Kninu: 'Ništa mu nije sveto! Odlazi na mjesto pogroma Srba!'". Službeni je Beograd to shvatio kao javnu pljusku, na koju je recimo Ivica Dačić, srbijanski ministar vanjskih poslova, reagirao vrlo nervozno, što je na koncu dovelo i do polemike, odnosno TV obračuna između njega i vođe hrvatskih Srba, predsjednika SDSS-a Milorada Pupovca. Koji je, kao možda nikada prije, vrlo jasno i izravno, pokazao Dačiću zube, kazavši mu kako ne prihvaća ni diktat ni patroniziranje iz Beograda. Jer, glavnog partnera i oslonac ima u Zagrebu, u Plenkoviću.

Koji je vrlo spremno stao iza razgoropađenog Pupovca, dajući mu potporu na način da je ovih dana, kao slučajno, potvrdio kako će se i osobno pojaviti na komemoraciji u Varivodama. Ako su u početku u cijelu ovu priču i jedan i drugi gurnuli svoje izaslanike – Pupovac Borisa Miloševića u Knin, a Plenković generala Tomu Medveda u Grubore – sada su i jedan i drugi procijenili da je vrijeme da u nju uđu i sami, osobno, bez posrednika.

Oš monolog, oš recitaciju

Teško da bi ičeg ovog bilo bez Knina, koji je bio katalizator cijelog procesa. Za koji mu nije trebao ni kolodvor, ni askerija, ni tvornice šarafa, ništa što ima ili nema, osim onog jednog i najvažnijeg – simboličkog značaja u odnosima Hrvata i Srba. U politici se važe i znači svaka riječ, a Milanović tako rado i odoka sipa i sije oš monolog oš recitaciju. Pa tko što uhvati! Ne uvaljujući samo sebe u gabulu, nego i druge. Eto, brojni "zdesna" ovih dana spočitavaju Borisu Miloševiću, za krimen, da je rekao da "ima želudac" doći u Knin, kao da je to njegov konstrukt. A nije. Nego je samo odgovorio na Milanovićevo pitanje – "Bilo bi dobro da Milošević dođe u Knin, ali ne znam imaju li kolege iz SDSS-a želudac za to?". I čovjek je odgovorio da "ima želudac", odnosno da hoće doći, ali se pitanje izgubilo, odgovor ostao, pa je ispalo da je mislio tko zna šta...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

20. rujan 2020 08:10