Za početak, da utvrdimo činjenice. Keglevićeva straža je povijesna postrojba iz Hrvatskog zagorja. Marijan Pavliček je gradonačelnik Vukovara. Željko Kolar je krapinsko-zagorski župan i nadzapovjednik Keglevićeve straže. Petokraka je globalni simbol međunarodnog radničkog pokreta – i simbol antifašističke borbe te partizanskog i komunističkog pokreta – pod kojim je 1991. razaran Vukovar. Tito je povijesna ličnost kojeg neki drže zločincem, a neki najvećim Hrvatom u povijesti.
A sada da utvrdimo veze između činjenica. Pavliček je pripadnicima Keglevićeve straže poručio da ove godine nisu dobrodošli u vukovarsku kolonu na Dan sjećanja 18. studenoga, zato što su u svibnju, na poziv svoga nadzapovjednika Kolara, sudjelovali u službenom protokolu kao počasna straža uz Titovu bistu u Kumrovcu. Pavliček smatra neprimjerenim i licemjernim da ista postrojba odaje počast Titu i komemorira žrtve Vukovara, ističući da je crvena petokraka bila simbol JNA pod kojom je grad razaran.
Valja reći da je Pavliček ostao pri tom stavu čak i nakon što je upozoren da među 150 pripadnika Keglevićeve straže ima i 40-ak hrvatskih branitelja, od kojih su neki branili i Vukovar.
U obranu Keglevićeve straže stali su župan Kolar – koji je podsjetio da je Titova bista u eri Franje Tuđmana stajala i na Pantovčaku – i predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić, kao i mnogi građani Hrvatske na društvenim mrežama. Pritom je uočljiva jedna zanimljivost: dok vukovarski gradonačelnik Pavliček proziva Keglevićevu stažu za licemjerje, mnogi korisnici društvenih mreža za licemjerje optužuju – Pavličeka.
Što ćemo s alkarima?
Tako jedan građanin to Pavličekovo licemjerje stavlja u kontekst drugih hrvatskih povijesnih postrojbi: "Jel smiju sinjski alkari odati počast žrtvama u Vukovaru? Alka se trčala i za Tita, i za kralja Jugoslavije. Očekujem brzi odgovor od ovih domoljuba koji naplaćuju svoje domoljublje i mjere tuđe."
A drugi sarkastično poručuje vukovarskom gradonačelniku: "Onda po tome svi koji su bili u pionirima nisu poželjni u Vukovaru."
Najveći broj korisnika koji su komentirali Pavličekov istup smatra kako je nedopustivo da prvi čovjek Vukovara dijeli građane Hrvatske na podobne i nepodobne za dolazak u Kolonu sjećanja.
"Kakvo pravo ima gradonačelnik Vukovara da razvrstava na poželjne i nepoželjne, da brani nekima dolazak u Vukovar?" piše jedan korisnik. "Mislio sam da je kolona sjećanja otvorena svima koji se žele pokloniti žrtvi Vukovara. No očito si netko daje za pravo mjeriti tuđe domoljublje. I nije to prvi put", kaže drugi. "Taj Pavliček je nepismeni rušitelj svega što je pozitivno i što većina građana podržava i koja gleda u budućnost", piše treći. "Prvi čovjek Vukovara je ograničen kao balkon", rezimira četvrti.
Dio korisnika iz Hrvatskog zagorja našao se i osobno uvrijeđen Pavličekovim prozivanjem Zagoraca iz Keglevićeve straže kao "manjkavih Hrvata". Iz njihovih objava možemo iščitati svojevrsno "regionalno ogorčenje".
"A pasal vam je Kumrovec kada ste ga trebali da smjestite prognanike iz Vukovara", kaže jedan. "Znam dosta Vukovaraca koji su se igrali skrivača po Zagorju dok su Zagorci bili u Vukovaru", domeće drugi. "Više je Zagoraca branilo Slavoniju nego Slavonaca", veli treći.
A dio građana duboko je rezigniran Pavličekovim istupom, držeći da gradonačelnik Vukovara obesmišljava Kolonu sjećanja.
"Nekako imam osjećaj da treba tu kolonu ukinuti, jer svake godine ista priča, tko koga, tko s kim, mi nismo njegovi, on je naš i ta sranja, treba spomendan obilježiti dostojanstveno, a ne raditi političke promocije i samopromocije", piše jedan korisnik. "Koje shizofreno društvo, jadna ta naša djeca", zaključuje drugi.
Četnici se odrekli Tita
Vukovar je 1991. zaista razaran pod petokrakom. Iako se u tom času već bila okrenula protiv vlastitog naroda – čime je prestala biti i "jugoslavenska" i "narodna" – zločinačka JNA tih je mjeseci još uvijek koristila petokraku kao službeni simbol. Ali, zar je to jedini put u povijesti da je netko zloupotrijebio neki simbol? Koliko je milijuna ljudi ubijeno u ime križa, i prije i poslije križarskih ratova, sve do danas: zar ćemo zato proganjati ljude koji se klanjaju križu?
"Žalosno je s čime se mi danas bavimo, nije petokraka, križ niti krunica činila zločine, već zvijeri koje su se krile iza njih", piše u tom smislu jedan korisnik.
Uostalom, i sama JNA je još tijekom opsade Vukovara shvatila da je izdala Titovo poslanje i značenje petokrake, odnosno odbacila je i Tita i petokraku, zamijenivši je četničkim simbolima. Službenu naredbu o promjeni simbola i utvrđivanju novog znaka oružanih snaga tadašnje krnje Predsjedništvo SFRJ donijelo je još 16. listopada, više od mjesec dana prije pada Vukovara.
Sedam dana kasnije, 23. listopada 1991., vojni tjednik "Narodna armija" službeno je objavio izgled novih obilježja JNA. Umjesto petokrake, uvedena je kokarda s ukrštenim mačevima, a istom su odlukom iz vojnih ureda i objekata maknute Titove slike i biste. Upravo se ta novokomponirana četnička vojska još u listopadu 1991. formalno ponijela prema Titu onako kako se prema Titu danas odnosi Pavliček i svi hrvatski pavličeci. Znali su četnici tko ih je porazio u Drugom svjetskom ratu.
Istina, praksa je vremenski ponešto zaostajala za formalnom odlukom. Iako je petokraka službeno ukinuta u listopadu 1991., na terenu je njezina zamjena kokardom trajala neko vrijeme, te su pojedine jedinice i tehnika JNA zadržale petokraku sve do konačnog nestanka te vojske u svibnju 1992. godine, kada je JNA formalno transformirana u Vojsku (krnje) Jugoslavije.
Borovo, Vuteks, VUPIK
Ostaje pitanje odnosa Tita i Vukovara. Bizarno je za stradanje Vukovara okrivljavati Tita, ne samo zato što je tada bio mrtav već više od 11 godina, nego i zato što su Vukovar razarali upravo oni koji su se odrekli Tita i zloupotrijebili Titovu petokraku, na kraju je zamijenivši četničkom kokardom, protiv koje se upravo Tito u Drugom svjetskom ratu borio i izborio.
Odnos Tita prema Vukovaru može se vidjeti po tome što je Vukovar za vrijeme Titove Jugoslavije postao najbogatiji grad u Hrvatskoj i jedan od najbogatijih u čitavoj Jugoslaviji. Prema službenim statističkim podacima iz 1991. godine, vukovarski BDP po stanovniku iznosio je 9300 dolara, znatno iznad tadašnjeg hrvatskog prosjeka od 8155 dolara, čime je Vukovar bio gospodarski najjači grad u SR Hrvatskoj. Na razini Jugoslavije, ispred Vukovara bio je samo slovenski Maribor.
Općina Vukovar imala je krajem 80-ih oko 29.000 zaposlenih, više nego što Vukovar danas ima stanovnika. Gospodarska snaga Vukovara počivala je na vrlo snažnom industrijskom sektoru: samo je kombinat "Borovo" zapošljavao 22.000 ljudi, a Vukovar je u Titovo doba imao i tekstilni kombinat "Vuteks", prehrambenu industriju "PIK Vukovar", građevinski kombinat "VUPIK" i najveću riječnu luku u Hrvatskoj.
Čak i na hrvatskoj Wikipediji – koju godinama prate primjedbe o nacionalističkoj pristranosti njezinih urednika – priznaje se da od 1945. "u vukovarskom kraju dolazi do brze industrijalizacije, iznad prosjeka u odnosu na ostale dijelove Hrvatske".
Vukovar je za Tita imao i posebnu sentimentalnu vrijednost, jer je u Vukovaru faktički zasnovana Komunistička partija Jugoslavije, nakon što je na Vukovarskom kongresu u lipnju 1920. lijeva frakcija pobijedila socijaldemokratsku. Otuda Tito ni u jednoj alternativnoj verziji povijesti nije mogao biti čovjek koji će razarati Vukovar, jer to bi značilo da razara svoj vlastiti život, odnosno ono što mu je u životu bilo najsvetije. Vukovar je razorio Slobodan Milošević, lažni komunist koji bi za Titova vakta završio na Golom otoku.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....