Crna demografija i smanjenje broja stanovnika za gotovo 397 tisuća podignut će nam standard, štednju i kompletnu financijsku imovinu. BDP po stanovniku mogao bi lako skočiti s preklanjskih 12.410 na 14.140 eura.
Na papiru će nam biti bolje, ali u stvarnosti se rijetki mogu osmjehivati od uha do uha. Stvarnost je takva da je u jednom desetljeću Hrvatska ostala bez devet posto stanovništva, svaki jedanaesti stanovnik države odlučio ju je napustiti u proteklom desetljeću. A iz dobra se ne ide u lošije, nego obratno.
Svaki pokazatelj koji se veže uz broj stanovnika promijenit će posljednji popis stanovnika kojim se broj ljudi koji žive u Hrvatskoj spustio s 4,28 milijuna stanovnika na 3,88 milijuna. Na primjer, jedan od najvažnijih pokazatelja kojim se mjeri razvijenost neke zemlje je bruto domaći proizvod po stanovniku. BDP pokazuje vrijednost svih roba i usluga koje se proizvedu u jednoj državi u cijeloj godini. BDP po stanovniku dobiva se tako da se kompletni BDP neke zemlje podijeli s brojem stanovnika. Zato različit broj stanovnika na jednaku svotu BDP-a pokazuje različite rezultate.
BDP u Hrvatskoj je preklani iznosio 378 milijardi kuna što je bilo 93.483 kune ili 12.410 eura po stanovniku. Sve da u prošloj godini BDP ne poraste ni milimetra i ostane jednak onom preklanjskom, BDP po stanovniku porast će na 97.299 kuna ili 12.973 eura jer će se računati na 3,88 milijuna stanovnika. Uz pretpostavljeni rast BDP-a od devet posto, kompletni prošlogodišnji BDP bi mogao narasti na 412 milijardi kuna, što je 106.056 kuna ili 14.140 eura po stanovniku.
Manje stanovnika povećat će prosječno "bogatstvo" stanovništva. Tako su prema podacima Hrvatske narodne banke krajem studenoga prošle godine u bankama građani imali gotovo 244 milijarde kuna, od čega 77 milijardi na tekućim, žiro i a-vista računima, a ostalih 167 milijardi kuna na štednji. Da nije bilo popisa stanovništva, vjerojatno bi se broj stanovnika procjenjivao na oko četiri milijuna, što je po svakom 40.750 kuna štednje u bankama. Kad se štednja podijeli na 3,88 milijuna stanovnika, ispada po svakom 42.950 kuna.
Tako će oni koji vjeruju da se u Hrvatskoj ima i zarađuje naveliko u sivoj ekonomiji, reći da se ima i može, samo se stalno plače i kuka. No mnogi bi štediše bili sretni da vide tolike svote na svojim računima, jer je jedno istraživanje središnje banke iz 2014. pokazalo da najveći broj ljudi u Hrvatskoj štedi malene svote od prosječnih 10 tisuća kuna, a takvih je 87 posto od ukupno tri milijuna štediša u Hrvatskoj, dok manje od dva posto štediša drži 43 posto ukupne štednje u zemlji i prosječno ima po 1,5 milijuna kuna na štednji.
Naravno, ima ova priča sa smanjenim brojem stanovništva i utjecajem na statistiku i drukčije lice. Tako manji broj stanovnika pojačava zaduženost po stanovniku, kreditnu zaduženost u bankama i slično. Hrvatska trenutačno ima 44 milijarde eura inozemnog zaduženja svih sektora što je na četiri milijuna stanovnika 11 tisuća eura inoduga po svakom stanovniku, a na 3,88 milijuna stanovnika po svakom taj dug raste za 315 eura. Javni dug, a to je domaći i inozemni dug države na svim njezinim razinama, od središnje preko županija do gradova i općina, krajem rujna prošle godine iznosio je 344,7 milijardi kuna.
Da nas ima ukupno četiri milijuna po svakom bi to bilo 86.185 kuna, a ovako je prema novom popisu 88.646 kuna zaduženja po svakom stanovniku.
Građani u Hrvatskoj tako žive super, plaća samo što nije uhvatila tisuću eura, neto iznosi 7333 kune, a bruto 9915 kuna. Ta prosječna bruto plaća od 1322 eura je manja od bruto minimalca u Francuskoj, Njemačkoj, Belgiji, Nizozemskoj, Irskoj i Luksemburgu. Minimalna bruto plaća u Njemačkoj iznosi 1621 euro, a u Irskoj 1775 eura.
Broj po broj, stižemo do još jednog podatka: krajem 2022. godine trebali bismo dostići ili tek blago prestići razinu BDP-a iz 2019. godine, u kojoj smo uspjeli prestići razinu ukupne gospodarske aktivnosti iz 2008. godine. To znači da zaostajemo nekih trinaest godina, pa i ne čudi što nas nijedna statistika ne uspijeva odlijepiti od dna europske ljestvice standarda stanovništva.
Još 2008. godine po standardu su iza nas još uvijek bile Letonija, Bugarska, Poljska i Rumunjska, a za Hrvatskom su zaostajale Mađarska i Litva. Trenutačno je Hrvatska na istoj razini kao i onda, ali je bolja samo od Bugarske, a sve ostale zemlje su je prestigle.