StoryEditorOCM
Hrvatskaneotkriveni umjetnički talenti

Nevjerojatna petorica braće Pavletić: Naš krilati Pegaz navija za Hajduka

10. rujna 2017. - 21:35
pegaz 1.JPG

Iz kojih ste ono vi novina...

- Slobodne Dalmacije.

- Joj, "Slobodna"! Onda morate napisati da smo hajdukovci!

- Evo, pišemo. Hajdukovci iz Slavonskog Broda. Nego, kako se zovete.

- Najstariji brat je Zdravko, njemu su četrdeset i dvije, Zoran ima četrdeset...

Znao sam, Mamići! - uleti fotorepoter Jure, a braća se raspadnu od smijeha.

- Pavletić! Mi smo Pavletići! - kliču Zdenko(39) i Marinko (29), a Danijel (38), peti brat, gore na ulazu u park za štandom prodaje raznorazne drvene rukotvorine.

Petorica braće Pavletić, jedan drugome do uha, neotkriveni su umjetnički talenti kakve rijetko gdje možete susresti. Njih petorica zajednički stvaraju takve drvene skulpture da vam pamet stane!

Reći ćete da opet pretjerujemo, ali to stvarno vrijedi vidjeti svojim očima. Propeti konj, krilati Pegaz, kentaur s lukom i strijelom, dalmatinski magarac, istarski boškarin, oniks antilopa... Kao da je netko sliku životinje u pokretu na trenutak zamrznuo i potom je izveo od stotina trsova vinove loze. Figure velike četiri-pet metara toliko su vješto napravljene i izgledaju skroz realno da imate osjećaj kako će svaki čas neka od njih pored vas protrčati ili proletjeti...

- Bio nam je u posjetu poznati i priznati hrvatski kipar Ante Guberina iz Šibenika. Kad je vidio naše skulpture, ostao je paf! Nije mogao vjerovati da nitko od nas nema ni dana umjetničke škole. A tek kada smo mu rekli da se ovim bavimo zadnje dvije godine, stvarno nije mogao doći sebi - priča nam Zdenko.

- Svojim radovima želimo povezati Slavoniju i more, ali i cijelu Hrvatsku. Prvi u svijetu radimo umjetnička djela od trsova vinove loze. Ali radimo i skulpture i druge predmete od masline. Maslina i loza biblijsko su drvo. Koristimo isključivo odbačeno ili osušeno drvo i ugrađujemo ga u naše umjetničke radove. Na taj način odbačenom drvu koje bi negdje istrunulo udahnjujemo novi život u našim prelijepim skulpturama - pripovijeda najmlađi Marinko.

Ostali smo dužni objasniti: park skulptura braće Pavletić pronašli smo sasvim slučajno, u jednom velikom masliniku uz cestu na ulazu u grad Krk. Maslinik im je na korištenje ustupio Vojislav Ragužin iz Punta, a na otoku Krku su već drugu godinu. Prošle godine bili su na drugoj lokaciji, nešto daljoj od samoga grada, no ove su se godine više približili gradu pa očekuju i bolju posjećenost.

Na moru godišnje provedu četiri do pet mjeseci, a onda se opet vraćaju u Slavoniju, gdje tijekom zime izrađuju nove sklulpture od drvenih ostataka, neupotrebljivih trupaca ili riječnih naplavina, od kojih su baš izradili jednu nevjerojatnu oniks antilopu. Dinamizam koji su uspjeli prikazati u tijelu životinje uistinu je fascinantan. A sve rade slaganjem odbačenih komada drva uz minimalnu mehaničku obradu.

Nekada su to dlijeto i čekić, ponekad i motorna pila, a učvršćuju ih metalnim vidama i čavlima. U svakom slučaju, skulpture izgledaju spektakularno!

- Zoran, naš najstariji brat, on je glavni. On je predsjednik naše udruge "Arteco", naš vođa i glavni kreativac. Mi ostali kreativno doprinosimo onoliko koliko popijemo bevande, ha, ha, ha - zafrkantski će Zdenko.

Najstariju braću, Zdravka i Zorana, nismo zatekli u parku. Oni su, kako nam je objasnio Marinko, bili zauzeti nekim drugim poslovima na otoku. Sada u parku imaju devet velikih skulptura i desetak manjih, a dvije veće, jelena i košutu, vratili su kući u Slavonski Brod.

Među većim radovima vrijedi još spomenuti skulpturu dupina izrađenu od velikog hrastova trupca zaostalog od one katastrofalne poplave prije tri godine i prikaz snažnog slavonskog konja kako spuštene glave kopitom potkopava zemlju. Od manjih radova pažnju nam privlače bradati portreti izdubljeni u kori starih maslina. Inspirani su "Pričama iz davnine" Ivane Brlić Mažuranić, iako neki u njima prepoznaju Gandalfa - govori Zdenko, dobrog čarobnjaka iz "Gospodara prstenova".

- Planovi? Imamo ih koliko hoćete. Ideja nam je napraviti Noinu arku.

Za to nam treba dosta materijala i sponzora, ponajprije u samom materijalu, drvu. Naime, mi ne siječemo drvo za naše skulpture, koristimo isključivo odbačeno, zato smo i ekološka udruga. Evo, pa i ovi trupci zaostali nakon brojnih požara u Dalmaciji ovoga ljeta dobro bi nam došli. Samo da nije svježe drvo - ponavlja Mirko i pokazuje nekoliko "totema", u zemlju zabijenih trupaca od hrastovine, na kojima posjetitelji mogu iskušati svoje stolarske vještine urezivanjem imena.

Među svojim dugoročnim planovima braća navode namjeru da izložbu učinu pokretnom, da je sele od mjesta do mjesta. Možda ne odmah, ali za koju godinu, kada park bude brojao dvadesetak skulptura. Njihovim radovima divi se svatko tko ih vidi, nedavo je sam papinski nuncij u Hrvatskoj obišao park i blagoslovio ga. Veliku popularnost uživaju i u rodnoj Slavniji.

Uz njihova propetog konja samo prošle godine fotografiralo se, kažu, petnaest tisuća ljudi. Zato planiraju i u Slavoniji otvoriti park skulptura koji bi radio od listopada do travnja, a ostalo vrijeme bili bi negdje na moru.

- Cijeli život radimo nešto vezano uz umjetnost, a zadnje četiri godine ovome smo se baš posvetili. Sve je počelo kad je naš bratić u Slavonskom Brodu Josip Pocrnić odlučio povaditi vinograd graševine. Pitali smo se što ćemo s trsovima, bilo nam je žao spaliti ih. I onda se Zdravko sjetio. Ostalo je legenda – šali se Zdenko.

- A što ćete sljedeće raditi? - pitamo ih na odlasku.

- Možda nešto na temu Hajduka? - opet se ubaci Jure.

- A da napravite Mamića? – podbada novinar.

- Mamića?! Njega bi nam odmah zapalili...
 

 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
29. studeni 2022 16:23