StoryEditor
Hrvatskapsihočistka - ispovijed šokiranog radnika

Ne znate čime se hrani koala? Čeka vas - burza!

Piše PSD.
21. srpnja 2012. - 00:38
Samo su nam jednoga dana rekli da idemo na testiranje. Trajalo je to oko dva i pol sata. Test inteligencije bio je nešto kao onaj na vozačkom ispitu, krugovi, trokuti...

Podijelili su nas u skupine i posjeli, a s nama su bili i psiholozi. Shvatio sam to više kao šalu, nekakvu rutinsku provjeru. Nije nam bilo na kraj pameti da nam o tome ovisi karijera. Psiholozi su nam rekli da se nemamo čega bojati i da nam se ništa loše neće desiti bez obzira kako riješili test.

Međutim, sada zbog tog testa čekam novi ugovor koji će biti manji za 1400 kuna, što je za mene veliki novac. Najgore je što nam nitko ništa ne govori. Još ne mogu vjerovati da se tako žele riješiti ljudi i uštedjeti na plaćama. To je neka veća mućka.

Ne mogu vjerovati da jedan psiho test znači više nego moja diploma i 20 godina radnog staža, požalio se novinarima Kruno Gregurović, voditelj u glavnoj zgradi Hrvatske pošte u Zagrebu, nakon što je u tom javnom poduzeću degradirano oko 600 šefova jer nisu prošli na testu inteligencije.

Na pitanja, tipa, “čime se hrani koala” ili “tko je selektor američke bejzbol reprezentacije”, mnogi tada nisu znali odgovore, što ih je u konačnici dovelo do razgovora s predstavnicima Uprave koji su ih izvijestili da su prekobrojni i ponudili im otpremnine.

Vatanje u đir

Stručnjak za radno zakonodavstvo iz SSSH-a Zoran Kačić, kaže da nikakvi rezultati testa inteligencije ne mogu zamijeniti dugogodišnje radno iskustvo i(li) diplomu.

- Pitanja koja se tiču opće kulture nisu mjerodavna za to da se nekoga degradira ili mu se da otkaz. Ja osobno takvom testiranju ne bih pristupio. Mislim da je to samo način na koji poslodavac vrši pritisak na radnike ne bi li ih prestrašio ili ponukao da razmisle o odlasku ili prihvate niže rangirano radno mjesto - jasan je Kačić.

Zanimljivo je da se radnika na neki način ‘vata u đir’, jer nakon loših rezultata testa slijede razgovori sa psiholozima po sistemu ‘loš i dobar policajac’.

I dok se prvi od njih ‘iščuđava’ kako niste uspjeli odgovoriti na tako jednostavna pitanja, drugi psiholog ‘tješi’ radnika i uvjerava ga da zbog toga neće snositi nikakve posljedice. Potom slijedi sastanak s direktorom ili članovima Uprave, pa sve u krug, dok radnik ne izludi i upusti se u razgovore o otpremnini ili slabije plaćenom radnom mjestu.

Predsjednik Hrvatskog psihologijskog društva mr. Josip Lopižić, kaže da testovi inteligencije nisu moda koju su naši poslodavci uvezli iz zemalja Europske unije ili Amerike. Dapače, ističe Lopižić, oni se u Hrvatskoj primjenjuju od daleke 1932. godine, pa nije neobično što se koriste i kad je u pitanju i restrukturiranje velikih tvrtki.

- I vi biste se tako ponašali da imate poduzeće jer želite angažirati najbolji kadar, što je sasvim logično i legitimno. Poslodavac nekada zna točno kakve sposobnosti očekuje od onih koji pristupe ispunjavanju testova inteligencije i opće kulture. Testiranje je, naravno, dobrovoljno, nitko vas na to ne može prisiliti, kao što vas, recimo, ne može prisiliti ni na liječenje, a na poslodavcu je na koncu hoće li i prihvatiti preporuke psihologa nakon provedenog ispitivanja - kaže Lopižić i objašnjava da su ‘neobična’ pitanja, kao što su gore navedena o ‘koali i bejzbolu’, nešto poput faktora iznenađenja.

- Na njih će vam odgovoriti točno dva od tisuću ispitanika, ali i to na kraju nešto pokazuje - ističe Lopižić.

Pomoć otpuštenome

Interesantno je da kad radnik, za kojeg Uprava ocijeni da je tehnološki višak, završi na burzi, to ne mora značiti da ga se tvrtka, koja ga je tamo uputila, u potpunosti i odrekla.

- Nakon što takvi radnici prođu zakonski propisanu proceduru i nađu se na Zavodu za zapošljavanje, nastupamo mi. Naime, nas njihov bivši poslodavac angažira da pomognemo njegovim bivšim kolegama u pronalaženju novoga posla kroz tri, pet ili najviše dvanaest mjeseci - kaže Livija Reljić iz zagrebačke ‘Smart Groupe’ koja se bavi poslovima savjetovanja.

- Mi te ljude pripremamo za tržište rada i kontaktiramo njihove potencijalne poslodavce, a njihova bivša tvrtka, koja nas za to plaća, na taj im način posredno pomaže pronaći novi posao - objašnjava Reljić i naglašava da nikomu nije drago otpuštati, ali ako već do toga i dođe, poslodavci koji angažiraju ‘Smart Group’ da pomogne njihovim bivšim djelatnicima pokazuju određenu vrstu senzibiliteta prema nekadašnjim kolegama.

- Bitno im je da ljudi pronađu novi posao koji će im osigurati egzistenciju, kao i to da ne ostane gorčina zbog otkaza i da se ljudi što prije snađu. Taj proces traje najviše godinu dana, jer ako u tom vremenu otpušteni radnik ne uspije pronaći posao, njegove su šanse za novo zapošljavanje bitno manje - kaže Reljić.

SAŠA LJUBIČIĆ

Izdvojeno

28. svibanj 2020 09:50