StoryEditor
HrvatskaKARTA KANTA

Nastava vjeronauka: od lošeg prema gorem

16. rujna 2020. - 18:00
Boris Kovačev/Cropix

Mislim da je u financijskom smislu Hrvatska u takvoj krizi u kakvoj više ne može servisirati obveze preuzete Vatikanskim ugovorima. Treba pristupiti izmjenama tih ugovora, ne samo što se tiče materijalnih davanja, nego i svekolikog utjecaja koji

Crkva ima na državu i hrvatsko društvo. Crkva je apsolutno privilegirana u odnosu na druge institucije.

Ova izjava zvuči svježe, no još ju je prije osam godina dao danas pokojni don Ivan Grubišić, saborski zastupnik, sociolog i svećenik kojeg je Crkva zbog njegova političkog angažmana višekratno i oštro prozivala, pa i kažnjavala. Njegova izjava bila je odgovor na prijedlog tadašnjeg ministra obrazovanja Željka Jovanovića da se vjeronauk stavi na početak ili na kraj rasporeda sati. Od te inicijative bivšeg ministra, dakle, prošlo je osam godina, čitav jedan školski život, a stvari se nisu maknule s mrtve točke.

Dapače, u uvjetima provedbe aktualnih epidemioloških mjera, na nastavi vjeronauka sada sjede i učenici, manjina od 15 do 20 posto svih đaka, koja taj predmet nije izabrala. Umjesto da ih, kao dosad, puštaju da sat vremena usred školskog dana lutaju bez cilja hodnicima, dvorištima, parkovima ili da osamljeno čuče na igralištu, sad ih se, čini se učestalo, "za njihovo dobro" prisiljava da ostanu u razredu i slušaju sadržaje koje nisu izabrali ni oni niti njihovi roditelji. Od lošeg ka gorem!

No, ni polovini njihovih vršnjaka koji su upisali vjeronauk taj predmet nije izbor srca, nego prisila obitelji ili društva, a to potvrđuje i upravo objavljeno istraživanje zadarske Nadbiskupije. Čak i oni srednjoškolci koji pohađaju vjeronauk uopće ne prihvaćaju temeljne postulate gradiva toga predmeta pa ispada da polovica njih prolaznu, dobru ili odličnu ocjenu iz vjeronauka zapravo dobije za – lažno svjedočenje. Za ocjenu će tako djeca hladnokrvno izrecitirati sve o onome u što ne vjeruju, svjedočeći tako pogubnu praksu njegovanja licemjerja u koje su ih gurnuli odrasli kojima je svih ovih godina, a nije tu riječ samo o vjeronauku, važnija forma od sadržaja. Odgajanje novih i novih licemjera, oportunista i lažnih kršćana postalo je – i ostalo! – okosnica doktrinarnog hrvatstva koje poželjnu glazuru dobiva upravo prijetvornim svjedočenjem i vjere i patriotizma.

U međuvremenu, ovih je dana skupina roditelja pokrenula peticiju kojom od novog ministra obrazovanja Radovana Fuchsa traže da se vjeronauk kao izborni predmet stavi na početak ili na kraj nastave, a ne u sredinu rasporeda. Peticiju je do sada potpisalo nekoliko tisuća roditelja koji, među ostalim, traže da škole od sada pa nadalje omoguće djeci koja ne idu na vjeronauk da to vrijeme provedu drugdje, ali pod školskim nadzorom, te da se za sljedeću školsku godinu djeci koja ne idu na vjeronauk pruži alternativni izborni predmet.

Drugim riječima, nakon čitavih osam godina, a slobodno možemo reći i dulje, roditelji od Fuchsa traže minimum, isti minimum koji ni Jovanović nije znao, nije htio ili se nije usudio provesti, a to je trivijalna organizacija školskog rasporeda sati koja bi djeci, svoj djeci, barem zajamčila pravo na stvarni, a ne licemjeran izbor. No, i taj minimum očito je nedostižni maksimum.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

18. rujan 2020 18:09