Trebamo li konačno priznati istinu sami sebi ili se i dalje izvlačiti kako ni u drugih nije ništa bolje? Hrvatsko obrazovanje ponovno je dobilo ozbiljnu pljusku na rezultatima najnovijeg PISA istraživanja 2025. godine, međunarodnog testiranja prirodoslovne, čitalačke i matematičke pismenosti, te najnovije domene – računalnog rješavanja problema, koje se provodi među učenicima u dobi od 15 godina u zemljama OECD-a i izvan njih. Prošle godine proveden je deveti ciklus istraživanja u ukupno 91 zemlji, a iz hrvatske je ispitivano ukupno oko 6500 učenika u dobi od 15 godina. U tom je ciklusu glavna ispitivana domena bila prirodoslovna pismenost.
Treba li čuditi: hrvatski su 15-godišnjaci u svim domenama bili ispod OECD-ova prosjeka. U odnosu na prethodni ciklus istraživanja 2022. godine nazadovali smo u čitalačkoj i matematičkoj pismenosti, dok su u prirodoslovlju rezultati pokazali stagnaciju. Ono što je također iznimno zabrinjavajuće jest da su u odnosu na ciklus 2018. godine najnoviji rezultati u matematici bili znatno slabiji, a još je frapantniji podatak da su u čitalačkoj pismenosti naši učenici prema rezultatima 2025. godine bili najgori otkad sudjelujemo u PISA istraživanju.
Ako pogledamo još dalje, jasno je da je silazna putanja ispitivanih znanja i vještina prisutna već dulje vrijeme: primjerice, u usporedbi s 2015. godinom, udio učenika s najnižim rezultatima u nas – dakle ispod razine 2, odnosno ispod osnovne razine znanja, povećan je za 4 posto u matematici te čak 12 posto u čitalačkoj pismenosti, dok se nije značajnije promijenio u prirodoslovnoj pismenosti. Iako smo nominalno na najnovijoj ljestvici zemalja 2025. godine ostvarili određeni pomak, tomu je više razlog to što su druge zemlje nazadovale, nego što smo mi ostvarili bolji rezultat.
Tako smo u glavnoj domeni, prirodoslovnoj pismenosti, zauzeli 33. mjesto među ispitivanim zemljama (2022. godine bili smo 36.), no ostvareni broj bodova (476) manji je za šest u odnosu na tu godinu i isto toliko bodova niži od OECD-ova prosjeka. Još je gore u čitalačkoj pismenosti: iako smo zauzeli 29. mjesto i ostali otprilike na sličnoj poziciji kao 2022. godine, naši su učenici u najnovijem istraživanju nazadovali za čak 22 boda u odnosu na 2022. godinu. To je, prema OECD-ovim standardima, ekvivalentno nešto više od jednoj godini učenja. Ili u prijevodu – ispitivana generacija naših učenika 2025. godine u znanjima i vještinama u čitalačkoj pismenosti, sposobnosti pretraživanja teksta, razumijevanju i analizi pročitanog te vrednovanju i promišljanju sadržaja zaostaje godinu dana za svojim vršnjacima koji su sudjelovali u PISA istraživanju 2022. godine. Još je šokantniji podatak da svaka peta djevojčica u Hrvatskoj (21 posto) i čak 42,4 posto dječaka ne postiže niti osnovnu razinu (razinu 2) čitalačke pismenosti.
Ništa manje nije zabrinjavajuće ni stanje u matematici – više od trećine ispitivanih 15-godišnjih učenica (34,4 posto) te 38 posto dječaka te dobi ostvarilo je rezultat ispod osnovne razine matematičke pismenosti. To znači da ti učenici nisu u stanju, bez izravnih uputa, interpretirati i prepoznati kako se jednostavna situacija može matematički prikazati (npr. ne znaju pretvoriti cijene u drugu valutu). U prirodoslovlju je nešto bolje, ispod osnovne razine pismenosti je svaka peta djevojčica i 30 posto dječaka. Ali, njihovo znanje je ispod prosjeka na svim skalama, od znanstvenog objašnjavanja pojava, osmišljavanja i vrednovanja znanstvenih istraživanja do vrednovanja znanstvenih informacija za donošenje odluka.
S druge strane, udio naših učenika koji se nalaze na najvišim razinama izvrsnosti (5. i 6.) vrlo je skroman i u svim domenama ispod prosjeka: u prirodoslovlju je takvih učenika 5 posto (OECD prosjek 7 posto), u matematičkoj pismenosti 5 posto (OECD prosjek 8 posto) a u čitalačkoj pismenosti svega 3 posto u nas (OECD prosjek 6 posto). Dodajmo i kako su, geografski gledano, najbolje rezultate na PISA istraživanju 2025. postigli učenici iz Grada Zagreba te sjeverne i zapadne Hrvatske, oni iz južne Hrvatske su u sredini dok su najlošiji bili učenici iz istočne i središnje Hrvatske.
Hrvatskoj ne može biti izgovor to što su u najnovijem istraživanju PISA 2025., generalno gledano, pali rezultati učenika na globalnoj razini: kako navode autori izvješća za 2025. godinu, uspjeh učenika u zemljama OECD-a nastavio je opadati, dosegnuvši najniži prosjek ikad zabilježen u matematičkoj i čitalačkoj pismenosti. Također, diljem zemalja OECD-a, jedan od pet 15-godišnjih učenika sada postiže slabe rezultate u prirodoslovlju, matematici i čitanju, u odnosu na 16 posto u 2022. godini. Međutim, dok su na vrhu prema rezultatima PISA istraživanja tradicionalno azijske zemlje i regije poput Kine, Singapura, Makaa, Kineskog Tajpeha, Japana, Južne Koreje, a u Europi Estonije, Ujedinjenog Kraljevstva, Finske i ostalih, znakovito je da se u istraživanju pohvaljuje i nekoliko zemalja čiji su obrazovni sustavi ostvarili napredak i poboljšali rezultate u istraživanju od 2015. do 2025. godine. Među tim zemljama su, primjerice, iz Europe Slovačka, Litva, Turska te, iako po rezultatima još uvijek iza nas, i – Crna Gora.
Ali ne i mi, pa pitamo jednoga od najvećih domaćih stručnjaka za obrazovni sustav prof. dr. sc. Josipa Burušića sa zagrebačkog Instituta društvenih znanosti „Ivo Pilar“ – zašto je tome tako?
- Prosječni PISA rezultati 2025. su stagnirali ili se smanjili u mnogim zemljama u sve tri pismenosti, najviše u čitalačkoj, što je slučaj i s Hrvatskom. Razumjeti i objasniti promjene u PISA rezultatima uvijek je složeno. Osobno bih izdvojio dvije važne stvari. Kada je riječ o hrvatskim 15-godišnjacima, oni kada dođu do te školske dobi kada se provodi PISA, imaju skoro 3000 sati manje strukturirane nastave u odnosu na svoje vršnjake u razvijenim zemljama. Kako brojne studije ukazuju, 20 bodova na PISA testiranju otprilike je ekvivalentno godini napretka u učenju u bilo kojem od ovih triju pismenosti. Ako ćemo tako gledati, pravo je čudo da hrvatski učenici postižu i ove rezultate – ocjenjuje prof. dr. Josip Burušić. Također navodi:
- Drugo što bih izdvojio, značajan pad u prosječnim rezultatima čitanja, demonostrira ono što znamo - sve veći broj djece nije u stanju pročitati i razumjeti i najjednostavniji tekst. Vjerojatno time plaćamo cijenu prevelike i nekritične digitalizacije škola, uvođenja tableta i u osnovnu školu, smanjenja satnice hrvatskog jezika i odsustva zahtjeva u kurikulima svih školskih predmeta da djeca trebaju čitati određeni dio aktivnosti – jasno ukazuje domaći znanstvenik.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....