StoryEditor
Hrvatska‘Štimanje‘ izbora

Namještaju li se natječaji za imenovanje sudaca? Otkrivamo pet slučajeva čudnog odabira kandidata nakon što su razgovorali s članovima DSV-a

20. prosinca 2020. - 18:53

Namještaju li se natječaji za imenovanje sudaca? Manipulira li Državno sudbeno vijeće (DSV) bodovima kako bi favoriziranoga kandidata progurali na listu prvenstva za suca?

Državno sudbeno vijeće: Odabir kandidata nije čudan. Vodili smo računa o nizu okolnosti, a ne isključivo o bodovima na završnom ispitu

Primjer prvi: na natječaju za suca Općinskog suda u Čakovcu javilo se osam kandidata. Kad su zbrojene ocjene kandidata u Državnoj pravosudnoj školi i one dobivene nakon strukturiranog razgovora s članovima DSV-a, najbolji kandidat N.M. imao je 299,57 bodova, drugoplasirani M.M. 292,43, a treći N.Š. 292. To, međutim, ne znači da će N.M. postati sudac. Naime, važeći pravilnik daje za pravo DSV-u da za suca imenuje bilo kojeg od deset kandidata s najvećim brojem bodova, s tim da razlika između odabranog i onog s najviše bodova ne smije biti veća od deset bodova. Dakle, mogu izabrati bilo kojeg kandidata, bez obzira koje mjesto zauzimao na listi, ako je razlika između njega i najboljeg manja od deset bodova.

Kandidati najviše bodova ostvaruju u pravosudnoj školi, a DSV im, nakon razgovora, može dati još maksimalno 15 bodova. I što se događa: kandidat koji ima više školskih bodova – podatak koji govori kakvo je čije znanje – ispada iz igre jer je na razgovoru dobio manju ocjenu. Konkretno, M.M. koji je ostvario 278 bodova u školi, popeo se na drugo mjesto jer je na razgovoru s DSV-om dobio 14,43 boda – ukupno 292,43. Dovoljno da pretekne N.Š. koji je u školi ostvario 282 boda, ali je na razgovoru dobio samo 10 bodova – ukupno 292. Razliku u bodovima iz škole "posušili" su bodovi iz razgovora i "vrlo dobar" đak pravosudne škole pretekao je "odličnog" za svega 0,43 boda! Kako se uopće nekoga može ocijeniti s 14,43 boda, a da ta 0,43 boda postanu ključna? Kako to da kandidat koji je bolji u školi, što je puno stresnija situacija, bude toliko lošiji na razgovoru s DSV-om?

Primjer drugi: lista prvenstava kandidata za suce Općinskog suda u Puli. Kandidat L.B. s uvjerljivo najviše bodova iz pravosudne škole (283) nakon razgovora s DSV-om završio je na trećem mjestu jer je dobio 7,44 boda. Nakon intervjua, pretekla su ga dva kandidata s dosta manjim brojem bodova (277 i 278). Školski odlikaš L.B. na razgovoru je dobio najmanje bodova od svih deset kandidata.

Primjer treći: traži se dvoje sudaca Općinskog suda u Starom Gradu na Hvaru. Dva kandidata s naviše bodova iz škole na razgovoru dobivaju najmanje bodova, 3,11 i 4,11. No, na razgovoru je zabljesnuo kandidat I.S. Iako je bio najslabiji u školi (236), na intervjuu s DSV-om dobio je gotovo maksimalnu ocjenu, 14,78 bodova, što ga je, među šest kandidata, izdiglo na treće mjesto. Nedovoljno za prolazak ili se to samo laicima može činiti?

Primjer četvrti: od 18 kandidata za dvoje sudaca Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, J.B., inače sin suca Trgovačkog suda u Splitu, koji je po broju bodova iz pravosudne škole bio šesti, na razgovoru blista i osvaja 14,78 od maksimalnih 15 bodova i zauzima treće mjesto. J.D., koji je u školi bio daleko ispred J.B., na razgovoru jedva osvaja 4,22 boda i ostaje na drugom mjestu. No, to ne znači da će biti izabran. Naime, 12. studenoga DSV poziva po dvoje kandidata za sud u Starom Gradu i Supetru na psihološko testiranje, ali ne poziva kandidate koji su zauzeli prva i druga mjesta, nego kandidate koji su zauzeli prvo i treće mjesto. Zašto su preskočeni kandidati pod rednim brojem dva? Jednostavno, citirani pravilnik s početka teksta to im daje za pravo. Ako se baš ne može namjestiti, ispada da članovi DSV-a svog favorita mogu izabrati direktno!

Primjer peti: nedavno je među 22 pretendenta DSV birao dvoje zadarskih sudaca, a kandidati su morali prenijeti svoje sudačko iskustvo za svega – 3,21 minutu vremena! Vrijeme od 9.30 do 10.15 bilo je rezervirano za 14 kandidata, a od 10.15 na rasporedu je bilo još osam kandidata. Na javni natječaj Ministarstva pravosuđa za dva suca Općinskog suda u Zadru, objavljen u siječnju, javila su se čak 22 kandidata. Kako u 45 minuta ispitati 14 kandidata?! Ima li to smisla ili se sve unaprijed zna... Na koncu je prvo mjesto na listi prvenstva zauzela Neva Lukin, sutkinja Općinskog suda u Dubrovniku, a druga je Ana Santini, viša sudska savjetnica Općinskog suda u Zagrebu. Pritom je bizarno da je Lukin na razgovoru dobila 1, a Santini 2 boda, ali zato su obje imale dovoljno bodova iz pravosudne škole, 291 Lukin, odnosno 290 Santini.

– Razgovor u DSV-u traje možda desetak minuta. Prilično je neformalan, a najviša ocjena je 15 bodova. Ako uz to imate visoku ocjenu iz Državne škole, teško je to nadmašiti, posebno ako je osoba koja se natječe "bliže oltaru", odnosno Zagrebu i njihovim pravosudnim krugovima. Onda je teško uspjeti – kaže jedan od prijašnjih kandidata, navodeći kako o imenovanju novih sudaca odlučuje jedan krajnje dvojben i duboko subjektivan ispit.

– Ispada da kandidati koji bolje poznaju pravo pate od socijalne disfunkcije. Kako objasniti da je jedan kandidat, primjerice, dobio samo 7,44 boda na razgovoru, puno manje od svih ostalih, a imao je najveći broj bodova na završnom ispitu u Državnoj školi. Isti se princip može vidjeti i na izborima za suce u Gospiću, Puli, Čakovcu, u Splitu – požalio se.

– Ne smatram da su statistički podaci o radu sudaca bez važnosti, ali smatram da je sadašnji sustav pretjerano "matematiziran". Za izbor suca mjerodavna je prije svega njegova sposobnost autonomnog, kvalitetnog rada na predmetima, za više sudove naročito sposobnost samostalnog rješavanja složenih predmeta, a takva sposobnost pojedinaca izmiče mogućnosti ocjenjivanja brojevima. Za ovakve sposobnosti statistički podaci su samo daleka indikacija – kaže Željko Šarić, sudac Vrhovnog suda i bivši predsjednik DSV-a, komentirajući način izbora sudaca koje bira DSV, sastavljen od 11 članova: sedam sudaca, dva sveučilišna profesora prava i dva saborska zastupnika, od kojih jedan iz oporbe. "Naštimavaju" li se bodovi na razgovoru s kandidatima kako bi se u zbroju postigla željena lista kandidata?

Iako smatra da se ovako normativno uređenim načinom imenovanja sudaca u velikoj mjeri postiže mogućnost kvalitetnog odlučivanja, Šarić drži da je posljednjim izmjenama propisa koji uređuju postupke imenovanja sudaca iz 2018. učinjen – korak unatrag.

– Naime, iluzijom da je kvalitetnu valorizaciju kandidata moguće postići u dominantnoj mjeri na temelju statističkih podataka i numeričkim ocjenjivanjem postiže se prividna objektivnost kojom se sužava područje autonomije DSV-a. To ponekad dovodi do prikrivene diskriminacije ne uvažavajući objektivne okolnosti koje se odnose na pojedinoga kandidata (opterećenost, uvjeti rada, vrsta predmeta i njihova složenost itd.). Ignorira se i to da je kalkuliranjem u radu (npr. rad na lakšim predmetima) moguće postići neutemeljen dojam o kvaliteti kandidata – smatra Šarić.

Zauzima se za način imenovanja sudaca kakav je bio prije izmjena propisa, kada je povećana važnost intervjua. Prema njegovu mišljenju, kvaliteta rada DSV-a u najvećoj mjeri ovisi o osobnom integritetu članova, njihovoj sposobnosti da ne dopuste ugrožavanje svoje autonomije, te o njihovoj sposobnosti da kompetentno prosuđuju općeljudski i stručni status kandidata.

– Važnost strukturiranih razgovora povećana je nakon normativnih promjena iz 2018. godine jer se između izjednačenih kandidata konačni rasplet odvija često ovisno o bodovima koje kandidati postižu razgovarajući s članovima DSV-a. Vrijeme trajanja tog razgovora nije propisano. Općenito, kratko vrijeme dovoljno je za one kandidate koji u tom kratkom vremenu pokažu neki znatni deficit ili iznimnu prednost, odnosno, ako su otprije poznati članovima DSV-a. Smatram da bi ti razgovori trebali trajati dulje nego što je praksa – kaže Šarić.

Navodi kako ne drži puno do bodova, pa tako ni do onih postignutih u školi. Zagovara promjenu sustava tako da imperativni učinak statističkih i ostalih numeričkih pokazatelja bude smanjen, s tim da istodobno budu učinjene promjene u postupcima izbora članova DSV-a i da u većoj mjeri bude postignut kvalitetniji rad.

– Za mojeg vremena u DSV-u, predmet razgovora s kandidatima bile su teme iz pravne teorije i sudske prakse na kojima je bilo moguće proširiti znanje o inteligenciji, pravnoj i životnoj logici kandidata, o njihovu razumijevanju osnovnih pravnih pojmova i osnovnih pojmova pojedinih grana prava, o njihovoj komunikativnosti, elokvenciji...

Dio sudske javnosti takav način razgovaranja smatra ponižavajućim za kandidata ocjenjujući da se tako neopravdano dovode u pitanje kompetencije kandidata. Međutim, ja smatram da je takav pristup strukturiranim razgovorima najprimjereniji. Općenito, bodovi iz razgovora postižu se na temelju dojma koji kandidati ostavljaju, a taj dojam i tako postignuti bodovi ne moraju biti proporcionalni bodovima iz drugih mjerila – kaže ovaj sudac Vrhovnog suda.

Navodi kako se mogućnost zloupotrebe dužnosti od strane članova DSV-a sprječava prije svega izborom kvalitetnih osoba u DSV.

– Smatram da sucima koji se kandidiraju za DSV treba omogućiti prezentaciju svom biračkom tijelu. To sada nije propisano, vjerojatno zbog neosnovane bojazni da bi se suci tako estradizirali, međutim, smatram poželjnim da, ako za određene sudove svi suci u RH biraju jednog ili dva člana DSV-a, da ti suci budu upoznati s kandidatima koji ne dolaze iz njihove sredine. Na primjer, postavlja se pitanje kako suci iz Dubrovnika ili Osijeka biraju kandidate iz Zagreba ili Pule, valjda je poželjno da se kandidat suoči sa svojom izbornom bazom i prezentira se tako da suci koji biraju znaju nešto o tome tko i kakav je kandidat.

Ponekad se, kaže, u javnosti insinuira da su neke odluke DSV-a rezultat pritisaka pojedinaca iz izvršne ili zakonodavne vlasti, ili iz nekih drugih sredina, ali za vrijeme njegova djelovanja u DSV-u s takvim problemima nije se suočio.

– Ponekad sam, međutim, znao biti zatečen stavovima koje su u određenim slučajevima zauzimali pojedini članovi vijeća, ali nije mi bilo moguće doznati jesu li njihovi stavovi posljedica neprihvatljivih zakulisnih zbivanja ili njihova poštenog uvjerenja koje ne mora biti identično mojim shvaćanjima. Nadam se da se radilo o sasvim legalnim razmimoilaženjima u mišljenju, dakako, moguće je i da moja razmišljanja o spornim pitanjima nisu bila uvijek najprihvatljivija – kaže Šarić, uz zanimljivu opasku na kraju:

– Međutim, moram naglasiti, u psihodramama koje proživljavaju visoko motivirani kandidati u postupcima imenovanja sudaca, sposobnosti kandidata da realno kontekstualiziraju svoj položaj i odnos prema drugim kandidatima su suženi, a takvi kandidati sa svojim podupirateljima i simpatizerima su ponekad u mogućnosti da površnom i fragmentarnom prezentacijom animiraju medije pokušavajući, često uspješno, postići dojam o svojoj diskriminiranosti. Zbog toga, tko se upušta u kritički pristup pojedinih slučajeva, treba to poduzimati odgovorno i s potrebnim oprezom.

DSV: Najviše bodova nose ocjene iz škole

Sudac Vrhovnog suda i predsjednik Državnog sudbenog vijeća Darko Milković navodi kako nije točna informacija da su razgovori s članovima DSV-a ključni u određivanju ukupnog broja bodova, pa tako i mjesta na natječaju za suce općinskih sudova.

– Kada DSV za suca općinskog, trgovačkog ili upravnog suda imenuje kandidate koji su završili Državnu školu za pravosudne dužnosnike, izbor mora biti utemeljen na završnoj ocjeni koju su kandidati ostvarili u školi i ostvarenim bodovima na razgovoru s kandidatima. Na temelju završnih školskih ocjena, Vijeće utvrđuje redoslijed kandidata koji se objavljuje na internetskim stranicama Vijeća, te se pozivaju na razgovor. Vijeće će imenovati suce između najviše 10 kandidata koji su ostvarili najveći broj bodova, s tim da razlika između izabranog kandidata i kandidata s najvećim brojem bodova ne smije biti veća od deset bodova – pojašnjava.

– Iz toga je jasno da su za izbor suca odlučujuće ocjene u Državnoj školi jer se pokraj kandidata s najvećim brojem bodova nikako ne mogu izabrati kandidati koji od njih imaju manje od 20 bodova. Na izbor najviše utječu ocjene iz škole. To je uvedeno novim Zakonom o DSV-u kojim je ograničena njegova ovlast – kaže Milković.

Pojašnjava kako je razgovor s kandidatima za suce Općinskog suda u Zadru trajao od 9 do 13 sati.

– Vijeće postavlja pitanja koja se odnose na njihov dosadašnji rad i aktivnosti, a na temelju kojih se razmatra i vrednuje njihov osjećaj za pravdu, sposobnost primjerenog i odgovornog obnašanja dužnosti, te njihova motiviranost za obnašanje dužnosti na sudačkom mjestu. Svaki kandidat ima jednako vrijeme na raspolaganju na razgovoru i na pitanja istovrsne prirode – kaže predsjednik DSV-a.

Radi i SOA

Zbrajanjem broja bodova ostvarenog završnom ocjenom, odnosno ocjenom obnašanja dužnosti i na razgovoru, Vijeće utvrđuje redoslijed kandidata koji se objavljuje na internetskim stranicama Vijeća. Prije donošenja odluke o imenovanju, Vijeće najviše 10 kandidata koji su ostvarili najveći broj bodova upućuje na psihološko testiranje radi utvrđenja sposobnosti za obnašanje sudačke dužnosti. Za suca se ne može imenovati kandidat koji ne zadovolji na psihološkom testiranju.

Također, za kandidate s najvećim brojem bodova Vijeće SOA-i podnosi zahtjev za provedbu temeljne sigurnosne provjere. Zahtjev se podnosi za onoliko kandidata koliko se sudaca imenuje, a na temelju izvješća o rezultatu provjere Vijeće donosi ocjenu o postojanju sigurnosnih zapreka, a onda i odluku o imenovanju – pojašnjava Milković.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
23. svibanj 2022 04:28