StoryEditor
HrvatskaGRADONAČELNICA ZDENKA BULJAN U POVODU DANA SJEĆANJA GOVORI ZA NAŠ LIST:

Nakon 17 godina: "Svaki treći Vukovarac nema posla" (FOTOGALERIJA)

Piše PSD.
17. studenog 2008. - 23:31
Nekadašnje divove poput Borova, Vupika, Vuteksa i drugih tvrtki, od kojih su neke zapošljavale i po 20 tisuća ljudi, nije moguće obnoviti...

Prvi dojam, sedamnaest godina nakon strašnog rata, koji se stječe posjetom Vukovaru ipak je ohrabrujući. Iako su ratni ožiljci nazočni kud god se okreneš, život se polako i sigurno normalizira. O tome najbolje govori tempo povratka, o kojemu nam gradonačelnica Zdenka Buljan, s kojom smo razgovarali u povodu sedamnaeste godišnijce pada Vukovara i Dana sjećanja na žrtve, kaže:

- S prostora grada Vukvara registriran je 22 061 prognanik koji su čekali povratak u više od petsto mjesta Hrvatske, te u inozemstvu. Povratak je započeo 1997. godine i tekao je različitom dinamikom, ubrzano do 2001, a nakon toga stagnira. Povratak je vezan uz obnovu stanova i kuća, te uz zapošljavanje. Stambeno je, brigom države, grada i županije, zbrinuto više od šest tisuća obitelji.

Povratak, ipak, kao da ide brže od gospodarske obnove, s obzirom na podatke o velikom broju nezaposlenih?

- Nakon procesa mirne reintegracije otpočelo se sa organiziranom obnovom stambenih objekata od strane države, dok je u obnovu gospodarstva uloženo malo. Obnova gospodarstva prepuštena je upravama poduzeća, ali bez značajne potpore države nije se moglo puno učiniti. Vukovarsko gospodarstvo još uvijek se mora sagledavati u okvirima ratnih i poslijeratnih posljedica. Velik broj poduzeća otišao je u stečaj zbog neprovedene privatizacije, te tehnološke i tehničke zastarjelosti postrojenja. Posljedice rata javljaju se u vidu uništenih pogona, izgubljenih tržišta, mnogih prekinutih prodajnih kanala, neprivlačnosti za kapital. Značajan problem predstavlja teška ekonomska situacija tvrtki koje su bile prijeratni nositelji razvoja Vukovara. Nekadašnje gigante poput Borova, Vupika, Vuteksa i drugih vukovarskih tvrtki, od kojih su neke zapošljavale i po dvadesetak tisuća ljudi, više nije moguće obnoviti u prijeratnom obliku, niti o tome treba razmišljati,ali činjenica jest da stopa nezaposlenosti iznosi visokih 33 posto...

Zdenka Buljan                                                                                            Foto: Damir Glibušić

Izazov za investicije

Gledajući položaj ovoga grada, njegovu industrijsku tradiciju, poljoprivredno zemljište i druge prednosti, nije teško zamisliti življi razvoj?

- Pozitivni gospodarski pomaci vidljivi su u sve većoj izgradnji gospodarskih objekata, te puno ljepšoj slici Vukovara u odnosu na protekle godine, no ono što nedostaje, jest proizvodnja, jer su usluga i trgovina, kao i u ostalim dijelovima države, prisutni u dovoljnoj mjeri. Vukovar pripada području posebne državne skrbi, te ima puno povlastica koje nude zakoni. Upravo zbog tih povlastica grad predstavlja gospodarski izazov za privlačenje investitora. Radna snaga postoji, a spomenute porezne olakšice i jeftiniji poslovni prostor omogućuje veću produktivnost i rentabilnost proizvoda i usluga. Vukovar svoj gospodarski razvitak očekuje kroz početak djelovanja tri već formirane i u velikoj mjeri opremljene gospodarske zone.

Početak korištenja zona, uvjet je brze obnove i razvitka gospodarstva Grada Vukovara. Geostrateški položaj grada kao centralnog mjesta u okviru regije srednje i istočne Europe, koji leži na Dunavu koji je plovan 365 dana u godini, brojne, te već spomenute poticajne mjere i povlastice za pokretanje poslova morali bi rezultirati većim ulaganjima i bržim sveukupnim razvojem.

Luka-Vukovar je tijekom Domovinskog rata doživjela velika razaranja i štete, te iz tog razloga nije bila spremna za javni promet neposredno nakon mirne reintegracije ovog prostora u pravni i gospodarski poredak Republike Hrvatske. Nakon sanacije nastalih šteta od strane države, Luka danas dostiže zavidan promet od preko devedeset tisuća ukrcaja, odnosno iskrcaja godišnje, koji iz godine u godinu sve više raste.

Arhiv / CROPIX

Incidenata sve manje

Nezaobilazno je pitanje o međunacionalnim odnosima. Rat i stradanja nije lako zaboraviti, pogotovo što dopiru vijesti o manjim ili većim incidentima koji nas podsjete na to ratno razdoblje?

- S obzirom da se u svim gradskim strukturama, ustanovama, tvrtkama zapošljavaju pripadnici nacionalnih manjina kao i pripadnici hrvatskoga naroda, komunikacija i usmjerenost jednih na druge je neizbježna, ali i prihvaćena. Jača povezanost između većinskoga naroda i pripadnika nacionalnih manjina se ostvaruje na razini pojedinca i plod je dobre volje, a ne zakonske uvjetovanosti ili prisile. Ne treba zatvoriti oči ni pred rijetkim incidentima kao što su razbijanje prozora na Domu učenika, o čemu su izvijestili svi mediji.

Sve su se nacionalne manjine u gradu Vukovaru organizirale u raznim udrugama u kojima njeguju kulturu i običaje vlastitoga naroda, održavaju manifestacije i priredbe vezane uz njima važne datume, a prijavom na natječaj za financiranje javnih potreba u gradu Vukovaru, ostvaruju pravo na novčanu potporu za svoj rad. 

Poseban su problem školski programi i nastava, zajednička ili odvojena?

- Sve su osnovne i srednje škole ostale u nadležnosti Županije. Na području grada djeluje šest osnovnih, jedna škola za djecu s posebnim potrebama te četiri srednje škole. Na zahtjev Srpske zajednice, a u skladu sa Zakonom o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina, nastava je za srpsku nacionalnu manjinu organizirana tako da se nastava u cijelosti održava na srpskom jeziku uz obvezna četiri sata hrvatskoga jezika. Dakle, njihovo odvajanje nisu tražili učenici ili roditelji djece većinskoga hrvatskoga naroda. Sve su vukovarske škole jedinstvene, a odjele na srpskom jeziku imaju tri osnovne škole i sve srednje škole. Jedan gradski vrtić radi na hrvatskom, a drugi na srpskom jeziku, a u oba je moguće upisati djecu svih nacionalnosti.

Očekivanja su većinskoga hrvatskoga naroda i gradskih vlasti da sva djeca polaze zajednički školski program na hrvatskom jeziku, a sati srpskoga jezika, povijesti i kulture budu organizirana kao izborni predmeti. No, takvu odluku moraju donijeti pripadnici srpske manjine, kao što su to prihvatile druge manjine u gradu Vukovaru, a i sve veći broj roditelja srpske nacionalnosti svoju djecu upisuje u škole i vrtiće koji rade na hrvatskom jeziku.

Zločinci nisu kažnjeni

Prema odluci Sabora, 18. studenoga obilježava se kao Dan sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine. Te ratne godine u Vukovaru je broj poginulih, branitelja i civila premašio 2000, prognano je bilo 22.000 stanovnika grada, a u srpske konclogore odvedeno oko 7000 zarobljenih. Sudbina još 350 Vukovaraca s popisa nestalih do danas je nerazjašnjenja.

- U Vukovaru je tada bilo oko 4000 branitelja na fronti dužoj od deset kilometara, među njima grad su branile i 403 žene, te oko 600 branitelja koji su iz drugih krajeva došli pomoći Vukovarcima - kaže vukovarski branitelj i logoraš Danijel Rehak. Iz Centra za istraživanje ratnih zločina, kojemu je Rehak na čelu, podignute su kaznene prijave protiv više od 900 osoba koje sumnjiče da su ‘91. činile ratne zločine nad Vukovarcima. - Nekažnjavanje krivaca za zločine glavni je razlog našeg nezadovoljstva. Ni u Haagu se “vukovarskoj trojci” ništa nije dogodilo - dodaje Rehak čije mišljenje o presporom oporavku Vukovara dijele i mnogi drugi branitelji iako je, kako kaže, obnova vidljiva 17 godina nakon što je grad bio razoren. S. Butigan/EPEHA

 

Osobna iskaznica

STANOVNIŠTVO: 1991. godine 46.543 stanovnika, 2001. godine 31.670 stanovnika, gubitak 14.873

ZAPOŠLJAVANJE: 1991. godine 27.624 zaposlena, 2007. 6749 zaposlenih, stopa nezaposlenosti 33 posto

POVRATAK: 22.061 prognanik, vratilo se 12.558 prognanika, čeka povratak 549, trajno se odselilo 8954

OPĆINSKO VIJEĆE: 25 članova, HDZ 44 posto, SDSS 32 posto, SDP 8 posto, HSS 8 posto , HSP 4 posto, nezavisni 4 posto 

POGLAVARSTVO: 9 članova, HDZ 56 posto, SDSS 33 posto, HSP 11 posto

 

U koloni prognanih

Zdenka Buljan, aktualna vukovarska gradonačelnica, zajedno sa suprugom, hrvatskim braniteljem, dočekala je okupaciju u gradu. Nakon toga se našla u kolonama zarobljenih i prognanih. Od 1991.-1994. bila je ravnateljicom Muzeja grada u izgnanstvu.

 

750 mališana ima danas na vukovarskim ulicama

4000 učenika pohađa osnovne i srednje škole

900 studenata upisano je na Veleučilištu ‘Lavoslav Ružička’

22 tisuće prognanika registrirano je s prostora grada Vukovara

 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
19. listopad 2021 10:26