Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović stigao je u Tursku, gdje će sudjelovati na 36. samitu čelnika NATO-a u Ankari. Na aerodromu ga je dočekao turski ministar trgovine Ömer Bolat. Hrvatsku će u Ankari, osim predsjednika, predstavljati ministar obrane Ivan Anušić i ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman. Ministri su otišli redovnom avionskom linijom, a predsjednik Vladinim avionom. U Milanovićevu je "timu" i načelnik Glavnog stožera, general Tihomir Kundid, glasila je agencijska vijest. U zrakoplovu ima dovoljno mjesta za sve. I viška! No, ili Milanović nije dopustio da se voze s njim ili oni nisu htjeli s predsjednikom. Ili im je netko rekao da ne idu s njim. Svejedno, sramotno razbacivanje državnog novca, posebice kad se zna koliko dođe sat leta.
Ali krenimo redom...
– Neće se valjda predsjednik voziti na magarcu – s tim je opravdanjem Hrvatska početkom 90-ih kupila dva zrakoplova za predsjednika Tuđmana. Onaj stariji, model 601, prodan je 2001., a od tada je u službi ovaj kojim je predsjednik Zoran Milanović odletio na NATO-ov samit u Ankaru, dok su (spomenimo još jednom) ministar obrane Ivan Anušić i ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman putovali redovnom avionskom linijom. Oznaka modela je 604, a registracijska mu je oznaka 9A-CRO, pri čemu je 9A međunarodna oznaka za Hrvatsku u pomorstvu, zrakoplovstvu i telegrafiji.
Ivica Račan izbjegavao je koristiti "Tuđmanov" avion, smatrajući da su redovne avionske linije bolje rješenje. Miomir Žužul vozio se uvijek u papučama. Ivo Sanader bio je 2u1, premijer i stvarni ministar vanjskih poslova u jednom, pa je znao letjeti i pet puta na dan, a Jadranka Kosor bifteke je, na radost posade, zamijenila skromnim sendvičima sa sirom Buco. Vladin avion spasio je i brojne živote s dubrovačkog područja, jer kad nije bilo druge, zvalo se njega.
LUKSUZNI AVION
Challenger je premium brend u kategoriji poslovnih zrakoplova. Ovaj hrvatski još je i skroman, ali plafon leta od 12.400 metara i dolet od 6400 km pri brzini od 850 km na sat čini ga sasvim solidnim za potrebe naših najviših dužnosnika. Bez puno gnjavaže njime mogu odletjeti i u Ameriku, ako ih tko pozove. Umjesto redova stolica na kakve smo navikli u putničkim zrakoplovima, ovaj ima fotelje i namještaj furniran trešnjinim drvom. Za naše vrhovnike samo najbolje.
Predsjednici i premijeri u pravilu sjede na dva prednja sjedala, onda ide dugi ulašteni stol oko kojeg su još četiri sjedala. Ostatak zrakoplova, koji je od tog prostora odijeljen zastorom, namijenjen je šefovima protokola, tjelohraniteljima i inim službenicima, ponekad se posreći i nekom novinaru, ako je bio "dobar".
Sve u svemu, u Challengeru 604 ima 14 mjesta za putnike i članove posade, ali ne i za hrvatske ministre ako u avionu sjedi predsjednik države. Rogovi u "vreći" koja leti na desetak tisuća metara sigurnosni su rizik. Što ako se Milanović, skakač s Patrije, sukobi s kineziologom Anušićem? Dok Grlić Radman njima dvojici objasni da nije lijepo tući se na tim visinama, ode i Challenger i stjuardesa... Loša je vijest u tome što niti jedan avion nije zauvijek ostao u zraku, pa bi se i njih trojica, kako-tako, spustila na zemlju.
A zapravo bi bio red da ih prizemljimo dok su još ovdje. Da se dio hrvatskog izaslanstva širi po praznom Challengeru, a ostali putuju redovnom linijom, naprosto je arčenje našeg novca. Da su hrvatski ministri u sukobu s hrvatskim predsjednikom, to znamo. Nismo ih ni izabrali da budu ljubavnici. Ali nismo ih izabrali ni da se bahate na naš račun, da troše naš novac kao da sutra nikad neće doći.
3000 EURA
Izabrali smo ih da jedan drugome budu korektiv, da usuglase odluke u interesu hrvatskoga naroda i da nas, među inim, predstavljaju u svijetu. Iako im zbog toga nos para nebo i bez aviona pod stražnjicom – dosta širokom, kad smo već kod toga – izabrali smo ih da sve svoje nesuglasice ostave na zemlji kad nas predstavljaju negdje u svijetu. Da još dok su na Pantovčaku i u Banskim dvorima pronađu zajednički nazivnik u ključnim stvarima i da se, kao staro dubrovačko plemstvo, vode onom "Obliti privatorum, publica curate" – zaboravite osobno, brinite se o javnom. Ponašajte se pristojno kad vas nekamo šaljemo u goste i ne sramotite nas. Manje od toga od Milanovića, Anušića i Grlića Radmana jednostavno ne možemo očekivati.
Sat leta Vladina zrakoplova stoji oko 3000 eura, bez troška posade i održavanja. Nije nam ih žao, ali kad ova trojica nisu u stanju pokazati minimum poštovanja prema novcu poreznih obveznika, trebalo bi ih natjerati da se iz Ankare vrate pješice. Dok stignu, udarit će im valjda iz donje u gornju...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....