Šest i pol godina od teške prometne nesreće na pružnom prijelazu u Brdovcu, kada je u automobilu na koji je naletio vlak život izgubila medicinska sestra iz KB-a Sveti Duh Anita B. (26), na Općinskom sudu u Novom Zagrebu nedavno je izrečena nepravomoćna presuda njezinoj prijateljici Dalmi Č. (32), inače djelatnici druge zagrebačke bolnice na dječjoj onkologiji.
Sudsko vijeće osudilo ju je zbog izazivanja prometne nesreće iz nehaja sa smrtnim ishodom na 18 mjeseci bezuvjetnog zatvora, a izrečena joj je i trogodišnja sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima, koja počinje teći nakon što odsluži kaznu. Morat će podmiriti i više od 4000 eura sudskih troškova, piše Jutarnji.
Riječ je o nesreći koja se dogodila 26. travnja 2020. godine oko 20.20 sati na pružnom prijelazu koji je vozilom, prema optužbi, Dalma Č. prelazila neoprezno. Od početka je, kako smo već tada pisali, pokušavala sa sebe skinuti odgovornost tvrdeći da je preko pruge krenula jer nije bila upaljena zvučna i svjetlosna signalizacija, no vještačenja su pokazala da je ipak sve funkcioniralo.
I na suđenju je odmah na početku odbacila krivnju. Prisjetila se da je tog dana s prijateljicom i sestrom sjela u automobil te su došle do spornog pružnog prijelaza.
- Usporila sam vožnju, pogledala lijevo i desno. Ne sjećam se je li signalizacija radila prije same prometne nesreće. Nakon što je došlo do naleta vlaka, došli su neki ljudi i govorili kako signalizacija nije radila. Što se tiče mojih ozljeda, sumnjali su na izljev krvi u mozak pa sam bila neko vrijeme u bolnici. A pretrpjela sam i određene fizičke ozljede. Što se tiče psihičkih, išla sam kod psihijatra zbog svega, a povremeno i dalje odlazim - rekla je u svoju obranu optužena.
Suca je potom zanimalo je li prilikom provjere dok je prelazila prugu vidjela dolazak vlaka, na što je odgovorila da nije. Odgovarajući na daljnja pitanja, rekla je i da se ne sjeća jesu li njih tri neposredno prije udarca razgovarale u autu i jesu li možda slušale glazbu ili, pak, pričale na telefon. No, naglasila je da je prilikom prelaska pruge sigurno provjerila lijevo i desno.
- Užasno mi je žao zbog svega. Vozački sam položila pet godina prije te nesreće i godišnje sigurno prođem oko 30.000 kilometara. Oprezna sam u prometu i ne vozim brzo te slijedim prometna pravila. Posljedice tog događaja i dalje me jako pogađaju. Razmišljam o tome i kada se budim i kada idem leći. Kontaktirala sam nakon svega Anitinu obitelj i odlazila joj na groblje. Svi su oni dobri prema meni, a njezin suprug mi je rekao da mi oprašta - pojasnila je još optužena. Na pitanje tužiteljice potom je odgovorila i da navedenim prijelazom često prolazi te da zna da postoje znakovi Stop i Andrijin križ.
Njezina sestra, koja se nalazila u vozilu, iako je u tužiteljstvu odlučila koristiti blagodat nesvjedočenja, na sudu je ispričala da su tu večer prijateljicu, koja je sjedila na stražnjem sjedištu, vozile kući.
- Do dolaska na pružni prijelaz nisam uočila upaljenu signalizaciju niti se čuo ikakav zvuk. U autu nije bila glasna glazba niti smo razgovarale toga trenutka. Ja sam pratila prometnu situaciju. Ne sjećam se jesam li ja uočila nailazak vlaka niti se sjećam da bi bilo tko u autu komentirao nailazak vlaka.
Nakon što sam izašla iz auta, više se ničega nisam sjećala. Nisam bila svjesna što se dogodilo. Bili su neki ljudi tamo. Ne sjećam se ni jesam li vidjela ovog svjedoka od danas u sudnici, a ne sjećam se ni je li itko od prisutnih komentirao rad signalizacije - opisala je sestra optužene, otkrivši da obje teško podnose cjelokupnu situaciju i odlaze psihijatru.
- Vozio sam lokomotivu bez vagona na relaciji Dobova - Zagreb Zapadni kolodvor. Prošavši Savski Marof išao sam redovitom brzinom od 55 km/h, a po izlasku s kolodvora 60 km/h. Izlazni signal iz kolodvora pokazivao je slobodno kao i onaj prostorni, što je značilo i da je naredni odsjek prostora slobodan.
Sjećam se da je tih trenutaka zalazilo sunce, vidljivost je bila dobra, na lokomotivi sam imao upaljene sve farove. Dolaskom 20 metara blizu cestovnog prijelaza u Brdovcu uočio sam s desne strane Mercedes A klase, srebrni, kako prilazi pruzi bez usporavanja i zaustavljanja. Uočio sam vozačicu koja je držala volan s obje ruke i gledala ravno. Zgrabio sam objema rukama dvije kočnice.
Kako sam potezao kočnice i tijelo mi je išlo naprijed, nisam imao vremena potrubiti na nožnu pedalu. I doslovno u sljedećem trenutku je došlo do udara lokomotive u lijevi dio auta - ispričao je strojovođa HŽ-a, otkrivši da se kočioni put protegnuo na oko 150 metara od trenutka kada je počeo kočiti.
Sporni prijelaz bio je bez branika i polubranika, ali je označen znakom Stop i Andrijinim križem te je opremljen zvučnim i svjetlosnim signalima koji signaliziraju prolazak vlaka. Strojovođa je odmah izašao van te zatekao vozačicu i putnicu u totalnom šoku. Rekle su mu da je u vozilu još jedna osoba. Zatim je zvao 112 i dispečera u HŽ-u kako bi zaustavio prometovanje vlakova.
Jedan od muškaraca koji stanuje u blizini nesreće ispričao je da mu se "prizor nesreće toliko urezao u sjećanje da ga i dan-danas živo vidi". Sa sinom se igrao kod kuće kad je čuo silovitu buku. Pogledao je prema pružnom prijelazu i primijetio da signalizacija ne radi, ali nije uočio ni vlak ni automobil. Onda je ugledao neke djevojke, kako kaže, i pogledao malo bolje prema pruzi pa je uočio vršak auta.
- Izašao sam van nakon toga i shvatio da je vlak naletio na auto. Zvuk signalizacije kad je upaljen čuje se i kad su zatvoreni prozori. Ali toga dana nisam čuo zvuk. U to sam sto posto siguran. I policajcima sam davao izjavu i govorio da signalizacija nije radila. Bili su prisutni i novinari tamo.
Znalo se događati da u večernjim satima signalizacija ne radi, a vlak prolazi polako. O tome sam porazgovarao i s djelatnicima HŽ-a koji rade na prijelazu pa su mi pojašnjavali da se senzori gase tek nakon što vlak prođe. Međutim, ja sam osobno viđao da vlak prolazi dok signalizacija nije uključena. A nekad se znalo događati da signalizacija zvoni po sat i pol iako vlaka nema. Do auta sam došao prije strojovođe koji je, kada je došao, bio u velikom šoku - odgovorio je svjedok na niz pitanja.
Njegov susjed, koji također živi uz sam pružni prijelaz, prisjetio se jakog udarca koji je čuo, a onda vidio i hrpu prašine te automobil na pruzi. Nakon toga je zavladala tišina, kaže.
- Otišao sam do unesrećenih. Došao je i susjed vatrogasac koji je rukom opipao bilo unesrećenoj djevojci. Mislim da mu je preminula na rukama. Iz auta su izašle dvije djevojke u šoku. Derale su se i nešto raspravljale. Taj prijelaz je frekventan i danas je na njemu rampa, a tada su bili svjetlosni i zvučni znakovi.
Semafor tada nije radio. I to sam osobno vidio. Nisam čuo zvučni signal tu večer, a ranije sam znao zvati policiju da prijavim kvar signalizacije - rekao je drugi svjedok, pojasnivši da se nije uvjerio prije prometne nesreće da signalizacija ne radi, nego tek nakon dolaska na mjesto nesreće. No ističe i da on svjetlosni znak iz svoje kuće vidi i po danu i po noći.
Prometni vještak u svom je nalazu i mišljenju naveo da se nesreća mogla izbjeći da je vozačica stala na poprečnoj punoj crti zaustavljanja i propustila lokomotivu, ali i da su joj prometni znakovi Stop i Andrijin križ bili vidljivi s 50 metara udaljenosti. Iz izvješća istražnog povjerenstva razvidno je da je vlak u vrijeme nesreće bio ispravan, da su prometno-upravljački i signalno-sigurnosni podsustavi ispravno radili.
Strojovođa nije mogao zaustaviti vlak, a nesretna putnica na stražnjem sjedištu podlegla je stravičnim ozljedama. Odgovarajući na pitanja, vještak je još rekao da sustav uvijek javlja potencijalne kvarove i smetnje, o kojima obavijest stiže u bazu u Savskom Marofu, odakle se dalje šalje strojovođi. Također je utvrdio da je od 10. siječnja do 20. travnja 2020. godine na tom željezničkom prijelazu bilo 15 smetnji, ali ne i kvarova. Pojasnio je i da je razlika u ta dva pojma u tome što kod smetnje uređaj i dalje funkcionira.
- Možda je ovaj događaj doprinio da se postave polubranici, dakle rampe, kao dodatna zaštita zvučnoj i svjetlosnoj signalizaciji. Moguće je da se signalizacija uključi iako vlak ne dolazi, uslijed visokog elektriciteta, vremenskih prilika ili nailaska životinja. I u tom se slučaju registrira kvar jer postoje brojači osovina.
A u trenutku nesreće nije bio evidentiran kvar u bazi. To je jedan zatvoreni sustav na koji se ne može utjecati, previd ili namjera da se na njega utječe nije moguć. U slučaju kvara vlak sam stane 150 metara prije pružnog prijelaza - zaključio je, među ostalim, vještak.
Sud je vozačicu proglasio krivom, a vijeće je zaključilo da je u svojoj obrani, kad se analiziraju sve okolnosti kojih se sjeća i kojih se ne sjeća, "neizravno i nesvjesno djelomično priznala svoju krivnju".
- U obrani je navela da često prolazi tim prijelazom i da zna za postojanje prometnih znakova. Kao i da je prošavši pokraj njih usporila vožnju i pogledala lijevo i desno preko pruge. Unatoč zakonskoj obvezi, nije se zaustavila ispred znaka Stop već je samo vožnju, kako navodi, usporila.
Unatoč tome što se ne sjeća je li signalizacija radila, vještak za željeznički promet je utvrdio da je ista bila uključena i ispravna. A taj zaključak je i u korelaciji s iskazom strojovođe. Iskazi dvojice svjedoka su, pak, iznijeli potpuno nerealno i neosnovano viđenje ove nesreće, njihovi iskazi su nevjerodostojni i nelogični - rekao je obrazlažući presudu sudac za kojeg je i iskaz sestre osumnjičene bio pristran te kontradiktoran sam sebi i svim materijalnim dokazima.
Odvjetnik Mislav Matić, koji zastupa optuženu, rekao je za Jutarnji da je ovih dana, odmah nakon zaprimanja pisanog otpravka presude, na nju uložio žalbu. Žalio se, pojašnjava, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i odluke o kazneno-pravnoj sankciji, piše Jutarnji.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....