StoryEditor
HrvatskaJučer, danas, malo sutra

Ivica Ivanišević: Londonci biraju Sadiqa, a kad ćemo mi Svetislava ili Mirzu? Možete li uopće zamisliti da najveće šanse u utrci za poteštata imaju Srbin i Bošnjak?

23. travnja 2021. - 20:21
Sadiq Khan može proći u Londonu, u Hrvatskoj nema šanse  Niklas Halle‘n/AFP

Televizijska serija „Luther“ jedna je od popularnijih u niši britanskih krimića u zadnjih desetak godina. Do sada je snimljeno i emitirano pet sezona, sve epizode imale su vrlo visoku gledanost i dočekane su aklamacijama kritike.

O kakvome je uspjehu riječ, dovoljno govori podatak da je serijal adaptiran (ili se na prilagodbi upravo radi) za cijeli niz različitih tržišta; njegove inačice pripremaju se na širokome potezu od Francuske preko Rusije i SAD-a sve do Južne Koreje. Male su, međutim, šanse da će ljubitelji izvornika dočekati šestu sezonu. Razlog?

Gospodin koji na BBC-u obnaša dužnost chief diversity officera ima ozbiljnih primjedbi na taj uspješni, dugovječni projekt. A što dotični glavni referent za raznovrsnost, kako bismo mogli prevesti njegovu funkciju na hrvatski jezik, konkretno zamjera detektivu Johnu Lutheru kojega glumi Idris Elba? U najkraćem, da je premalo crn, jer se uglavnom druži s bijelcima i ne jede karipsku hranu.

Nije to Midsommer

Prije nego što se pozabavimo referentovim zaključkom, ajmo prije svega raščistiti koji je smisao toga, očito, važnog radnog mjesta. Čovjek koji obnaša tu funkciju trebao bi se starati za ravnomjernu, poštenu zastupljenost svih kategorija građana u dramskome programu BBC-a. Dakle, da se ne dogodi ono što se dugi niz godina događalo sa serijom „Umorstva u Midsommeru“. Naime, prvih četrnaest sezona, sve dok je seriju potpisivao producent Brian-True May, tamo ste svijećom trebali tražiti čeljade koje nije blijede puti, a kad bi se konačno dogodilo i to čudo, pa pred kamere iskoračio netko afričkog ili azijskog porijekla, gibirala bi ga tek uloga epizodista.

Kako je Velika Britanija već odavno rasno potpuno izmiješano društvo, ova je hiperpopularna kriminalistička serija zapanjujuće dugo krivotvorila pravu sliku tamošnjih prilika, i to s predumišljajem koji ne smrdi, nego pravo zaudara na rasizam. Chief diversity officeri i njima subordinirani niži činovnici za raznovrsnost pušteni su s lanca da bi dramski program BBC-a konačno počeo zrcaliti pravo stanje stvari i da bi u njemu svi zainteresirani profesionalci mogli sudjelovati s jednakim šansama bez obzira na to koje su rase, nacionalnosti, spola ili seksualnog opredjeljenja.

No, ta plemenita težnja brzo je doživjela tragični karambol, o čemu zorno svjedoči slučaj Luthera. Čovjek koji bi trebao biti jamac uključivosti, policijskom je detektivu upravo i zamjerio uključenost. Junak kojeg je tumačio Idris Elba trebao je, valjda, ostati u rezervatu zajednice kojoj svojim porijeklom pripada, družiti se samo s ljudima tamne boje kože i prežderavati se piletinom u jerk marinadi e da bi ostao na visini činovnikovih očekivanja.

Referent za raznolikost na koncu je postupio kao da je ustvari plaćen za cementiranje predrasuda i šalovanje međurasnih zidova.

Kao i puno puta prije, birokracija je, pogonjena histerijom političke korektnosti, načinila puni krug i, makar i nehotice, vratila britansku televiziju na izvorne „tvorničke postavke“, iznova situirajući sve ljude koji nisu heteroseksualni bijeli kršćani na marginu.

I još navija za Liverpool

A opet, tko im smije zamjeriti što se tako grčevito, koji put i s grotesknim posljedicama, kao u slučaju Luthera, trude raširiti i učvrstiti uvjerenje da svi moraju uživati jednaka prava bez obzira na to što su svojim porijeklom ili izborom?

Hrvati to sigurno ne bi smjeli činiti. I mi i Britanci uskoro ćemo na lokalne izbore. U slučaju Londona, najveća će se borba voditi između dva kandidata, dosadašnjeg gradonačelnika, laburista Sadiqa Khana, i torijevca Shauna Baileya. Khan je porijeklom Pakistanac, praktični je musliman

i ne na navija ni za jedan od pet londonskih klubova u Premier ligi, nego za Liverpool. Bailey je, pak, crnoputi Jamajčanin.

Sad pokušajte zamisliti da najveće šanse u utrci za mjesto zagrebačkog ili splitskog poteštata imaju jedan, da izvinete, Srbin i, recimo, Bošnjak. Čak i gospoda s najrazigranijom maštom teško mogu zamisliti takav rasplet.

Ma ni halucinogeni poguranac u obličju stanovitih poticajnih kemijskih supstanci ne bi nam bio od koristi želimo li se zbilja ufurati u budućnost u kojoj ćemo, umjesto između Tomislava i Miroslava, birati između Svetislava i Mirze.

Konačno, ili prije svega, o Khanu i Baileyu Londončani ne govore kao o pripadnicima ove ili one manjinske zajednice, oni su za njih naprosto građani, u svemu ravnopravni bilo kome drugom. U Hrvatskoj bi pak, prvo bili manjinci (i to višestruki), a tek potom sve ostalo.

Ako bi za „sve ostalo“ više itko imao volje i vremena. Pa kako se poslije svega rugati Englezima na referentima za raznolikost?

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. lipanj 2021 07:28