StoryEditor
HrvatskaIŽBENIKA

Kad vidim Vilija, strah me za Malenicu

13. rujna 2020. - 18:00
Ivan MalenicaRonald Goršić/Arhiv/Cropix

Kažu da je čovjek s brodom dva puta sretan – prvi put kad ga kupi, drugi put kad ga proda. Tako je izgleda i s hrvatskom politikom, i u njoj si samo dvaput sretan – prvi put kad te imenuju ministrom, drugi put kad ti kažu da to više nisi. Pa se opet možeš vratiti u anonimnost. I ne zanimati nikoga.

Tko danas zna gdje je, što radi i čime se uopće bavi, recimo, Lovro Kuščević. Bili su ga puni portali, novine, radio i televizija, Otvoreno i Zatvoreno, njega i njegovih nekretnina, zemljišnoknjižnih izvadaka i uložaka, legalizacija, namjena i prenamjena, PUP-ova i GUP-ova... a danas samo godinu dana nakon što je otišao, smijenjen, maknut ili je dao ostavku, odnosno natjeran na nju, nitko se više i ne sjeća čega je bio ministar. Show must go on. Sada su drugi u điru...

Uopće, ništa u nas ne traje tako kratko kao ministar. Nema kvarljivije robe, ne traju niti šest mjeseci. Teško i prezimit mogu, iz kratkih u duge rukave uskočit. Evo, naš ministar zdravstva, Vili Beroš, ne piše mu se dobro. Hrvati su ga, najprije, bez ikakvog suvislog razloga, u samrtnom strahu od korone, u ožujku digli u nebesa, gledali u njega na TV-u ko u blaženo ufanje, ko Drnišani u Svetog Roka.

"Blaženi naš Vili. Sam Bog nam ga je poslao. Da je ostao onaj Kujundžić, bilo bi mrtvih na tisuće, ko u Wuhanu, ili u Italiji, ležali bi po ulicama" – pisali su ushićeni komentatori na društvenim mrežama, kao u transu.

"Moj prijatelj Vili" crtala su ga i pisala mu djeca, a mladim je glumicama dolazio u snove, kao seks-simbol – "Sinoć sam sanjala da smo se Vili Beroš i ja zaljubili. Govorila sam mu da je uživo puno zgodniji nego na TV-u, tako je krenulo...". Imao je u travnju najveći rast rejtinga u povijesti, s nula na trideset posto.

A onda je već u svibnju, čim je strah od COVID-19 malo popustio, čim je narod vidio da se od toga ne umire baš tako lako i masovno rejting mu se prepolovio – na 15 posto. Ali, dobro, bilo je i to dosta da na izborima u 10. izbornoj jedinici, Dalmatinci preko noći zaborave Krstičevića i Vili Beroš osvoji 35.607 preferencijskih glasova, najviše od svih, više i od premijera Plenkovića u 1. izbornoj jedinici.

A sada je već stigla i jesen, možda ne kalendarski, ali prva kiša nakon Velike Gospe je pala, i djeca su krenula u školu. Od koronavirusa ne strahuje više nitko, sve su glasniji oni koji tvrde kako je to sve prijevara, bilo je i nešto turističke sezone, pa je i potpora našem prijatelju Viliju s 30 pala na 3 posto. Ne deset posto, nego deset puta!

Zašto? A tko će tu dat racionalan odgovor, kad racionalnog odgovora zašto je prije toga trideset puta narastao isto nema. Jednostavno, Hrvatima je dosadio. Istina, dogodila se u međuvremenu i aferica sa snimkom njega i zamjenice ravnatelja Dijanom Zadravec, ali nema to puno veze. Kako je Mate Baturina rekao za golove – dikod uđe, dikod ne uđe.

Tako je i Viliju dosad sve ulazilo, a sad mu sve izlazi. Sad ga se optužuje i da je ponizio policajca na ulazu u Vladu, nakon performansa Ivana Vilibora Sinčića – "Beroš naredio da mu nosi lubenicu!" – "Što si umišlja?" - "Znači, ovom napuhanom wanabe Napoleonu policijski službenik služi da bi mu čuvao lubenicu" – pjene se društvene mreže i Fejsbuk komentatori.

Zato me sve nešto strah i za našeg šibenskog ministra Malenicu. Mlad je, bez repova, hvale ga, želi smanjiti i broj općina, zamjenika (grado)načelnika. Ne piše mu se dobro...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

13. rujan 2020 18:03