Hrvatska20 godina od smrti

Je li ovo Tuđmanova Hrvatska? 'On ne bi dopustio koketiranje s ustaštvom. Odmah bi reagirao da je netko od dužnosnika 'Za dom spremni' nazvao starim hrvatskim pozdravom'

Piše Marina Karlović-Sabolić

Dvadeset godina nakon smrti Franje Tuđmana, o prvom hrvatskom predsjedniku se, manje-više, sve zna. I da je bio na čelu države u vrijeme kada je ona izborila samostalnost. I da je vodio vojsku koja je Hrvatsku obranila od velikosrpske agresije. I da je udario temelje hrvatskoj pretvorbi i privatizaciji. I da je na prilično osebujan način shvaćao demokraciju. I da ga zbog svega ovoga jedni zovu Ocem domovine, a drugi Ocem hrvatske korupcije.

Ono što, međutim, ne možemo sa sigurnošću znati jest što bi prvi hrvatski predsjednik rekao da može vidjeti zemlju koju je stvorio. U kojoj se mjeri realizirala njegova vizija Hrvatske. Što od Tuđmanove političke ostavštine živi i danas, a čega su se njegovi nasljednici odrekli. I kako bi se on suočio sa izazovima koji su zemlju dočekali od 2000. godine do danas.

Otklon od ustaštva

Oko nekih stvari bivša hrvatska premijerka Jadranka Kosor nema dileme.

- Da je netko u njegovo vrijeme stavio ploču u Jasenovcu, ona bi bila sklonjena i prije nego bi se oni koji su je postavili zaputili svojim kućama. Predsjednik Tuđman odmah bi reagirao i da je netko od visokih državnih dužnosnika "Za dom spremni“ nazvao starim hrvatskim pozdravom, ili da ga je relativizirao tvrdnjom da je on protuustavan, ali da se ipak iznimno smije upotrebljavati. Jasno bi im i precizno objasnio da je takvo što za modernu Hrvatsku potpuno neprihvatljivo - tvrdi Jadranka Kosor.

- Osobno sam svjedočila sastancima Predsjedništva na kojima je Tuđman jasno tumačio da HDZ ne može ni na koji način koketirati sa ustaštvom. Tuđman je osobno antifašizam upisao u izvorišne osnove hrvatskog Ustava. Za njega bi, primjerice, bilo nezamislivo da svoje ministre pošalje na ispraćaj posmrtnih ostataka ustaških vojnika ili na Thompsonov koncert koji počinje sa "Za dom spremni“ – uvjerena je Jadranka Kosor.

Tuđman, prema njezinim riječima, u politici nije podnosio licemjerje i laganje. Ne bi danas govorio jedno, sutra drugo. S njim su birači na izborima jasno znali što dobivaju.

- Za njega bi ova estradizacija politike i urušavanje predsjedničke institucije bila apsolutno šokantna. Danas se mnogi lažno pozivaju na Tuđmana, a ne poštuju ono najbolje što je on bio - ističe bivša hrvatska premijerka. Nikada, procjenjuje ona, ne bi dozvolio da HDZ koalira za HNS-om. Za njega bi bilo nepodnošljivo i bilo kakvo održavanje Vlade s prebjezima iz SDP-a koji su prevarili svoje birače.

-To bi sigurno smatrao ponižavajućim za HDZ - ističe ona.

A bi li koalirao sa SDSS-om?

- Tuđman je prije završetka mirne reintegracije u jednoj tajnoj misiji otišao u Vukovar i tamo razgovarao sa pobunjenim Srbima. Kasnije je javno izgovorio rečenicu da smo mi u ratu pobijedili, i da pobjednik koji ne zna praštati sije klicu novog zla - podsjeća Jadranka Kosor. Teško je, naravno, s ove distancije reći bi li Tuđman jednog dana bio spreman i politički koalirati sa SDSS-om. Ali je neosporno bio spreman dati im ruku pomirenja.

- Kasnije je na dio njegovih odluka utjecala bolest. Počeo je rat za naslijeđe, sve se to lomilo preko njega i mnogi su počeli s njim manipulirati. Tako su i nastale neke njegove izjave koje su najčešće kritizirane - zaključuje Jadranka Kosor.

Pozitivno naslijeđe

Splitski novinar Eugen Jakovčić, koji je u devedesetima bio autor i voditelj Cenzure, TV emisije koja se nije libila razotkrivati naličje Tuđmanove vladavine, uvjeren je da danas ipak živimo u boljem društvu nego prije 20 godina.

Pritom ne bježi od pozitivnog naslijeđa koje je Tuđman ostavio iza sebe.

- U općem kaosu raspada bivše Jugoslavije on je organizirao obranu Hrvatske. Stvorio je široku koaliciju društvenih i političkih aktera, što je bilo ključno u situaciji kada je trećina zemlje bila okupirana i kada su neki od hrvatskih gradova bili pod svakodnevnom opsadom odmetnute JNA i paravojnih srpskih jedinica – ističe Jakovčić.

Tuđman je, prema njegovim riječima, osigurao međunarodno priznanje Hrvatske. Reintegrirao okupirane dijelove Hrvatske kroz vojno-redarstvene akcije. I proveo mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja koja je, prema njegovim riječima, spriječila daljnje sukobe. I omogućila ne samo povratak izgnanoga hrvatskog stanovništva, već i stvorila osnove za suživot i pomirenje.

- Tuđman je spriječio društvenu anarhiju i integrirao sve naoružane skupine u okvir Hrvatske vojske. Održao je na životu Dan antifašističke borbe, Titova bista ostala je u njegovu uredu, što sve ukazuje na njegove skromne pokušaje da stvori kakav- takav okvir za poslijeratnu društvenu integraciju i pomirenje - ističe Jakovčić.

Tuđmanu, međutim, zamjera što je njegovao "autoritarni stil vladanja s primjesama mesijanstva“. I upozorava da nema nikakvih indicija da bi se i u budućnosti ponašao drukčije.

- Smatrao je da su on i HDZ predodređeni za vlast u Hrvatskoj. Demokratske institucije za njega su bile tek instrument za osiguranje vlasti HDZ-a. Kritičare svoje vladavine etiketirao je kao izdajnike i neprijatelje, a javnu televiziju koristio je kao propagandistički aparat. Javne institucije premrežio je stranačkim poslušnicima uz nepoštivanje profesionalnih kriterija te dao snažan doprinos jačanju rođačko-stranačkog klijentelizma - upozorava Jakovčić.

Privatizacijska pljačka

- Nikada nije osudio zločine počinjene od strane hrvatskih vojnih jedinica. Dovoljno je reći da imamo tek jednu osuđujuću pravomoćnu presudu za zločine počinjene tijekom i nakon VRA Oluja. Osim toga, izjavama da je sretan da mu žena nije Židovka ni Srpkinja širom je otvorio vrata fašizaciji društva - upozorava Jakovčić.

I podsjeća na još jedan „istočni“ Tuđmanov grijeh.

- Njegova uloga neizostavna je u osmišljavanju modela privatizacijske pljačke. Takav predatorski ekonomski model u nešto izmijenjenim odnosima ostao je na snazi sve do danas - smatra Jakovčić.

Na udaru je pritom došla i politika koju je vodio prema BiH.

- Hrvatsko-bošnjački rat najsramnija je epizoda u njegovu mandatu. Taj rat je bio toliko poguban i sulud da je, kao ni jedna politika do tada, ugrozila prije svega opstanak BiH Hrvata. I to posebno u onim dijelovima BiH koji nisu pripadali tako zamišljenom entitetu. O toj politici je izrečen i sudski pravorijek UN-ova suda u Haagu koji je u predmetu Prlić i drugi presudio da je Franjo Tuđman bio sudionik i poticatelj udruženoga zločinačkog pothvata s ciljem uništenja BiH - zaključuje Jakovčić.

Teret Tuđmanove ideje o podjeli susjedne zemlje bio je prevelik. I taj dio Tuđmanove ostavštine ni jedan predsjednik ili premijer u zadnjih 20 godina nije želio slijediti.

 

#FRANJO TUđMAN