Prvo smo postavljali pitanje hoćemo li opet u lockdown. Onda su se pesimističniji među nama počeli raspitivati kad ćemo. Dok smo tako čekali odgovore, nismo ni primijetili da nam se neka vrsta puzajućeg zaključavanja već dogodila.
Koliko god nas s vrhova vlasti pokušavaju uvjeriti kako smo svi pomalo krivi za rasplamsavanje pandemije, žalim slučaj, nismo. Među nama ima podosta ljudi koji čine sve što je u njihovoj moći da se zaštite od zaraze: ne pohode kina, kazališta, crkve, stadione, kafiće, restorane...
Reducirali su društveni život na najmanju moguću mjeru, a jedini izlasci su im u najbližu pekarnu, mesnicu i trgovinu mješovitom robom. Više od toga zapravo i ne mogu učiniti. Njima bi trebalo srdačno zapljeskati na disciplini kojom ne štite samo sebe, nego i svih na...