StoryEditor
HrvatskaJučer, danas, malo sutra

Ivica Ivanišević: Probni piloti žive mirnije od naših ministara. Možda ne nose glavu u torbi, ali zato nose karijeru u aktovci...

1. travnja 2022. - 11:58

Da je Plenkovićeva Vlada zgrada, oko nje bi stalno bila podignuta skela. A zašto? Zato što dotična nakupina visokih čimbenika od prvoga dana živi u strepnji da će ih netko zamoliti da isprazne škafetine. U dva mandata, ustvari samo u jednom i pol, premijer je promijenio sedamnaest ministara, i pitaj boga koliko će ih još razriješiti samo zato da bi imenovao neke nove, ne manje privremene od svojih prethodnika. Stoga me redovito nasmije naša uboga oporba kad počne kričati da treba pod hitno posmjenjivati neke neuspješne kadrove (kao da ima uspješnih?) i krenuti u rekonstrukciju državne vlasti. Pobogu, naša Vlada pod premudrim vodstvom Andreja Plenkovića godinama ni ne čini ništa drugo osim što se kontinuirano rekonstruira, najčešće ne slobodnom voljom mandatara, nego pod pritiskom pravosuđa.

Policijski upad

Probni piloti nadzvučnih lovaca žive mirnije od naših ministara koji svakog svakcijatog dana nose možda ne baš glavu u torbi, ali svakako karijeru u aktovci. Svanulo je lijepo, sunčano jutro. Pred ministrovom kućom upravo se parkirala njemačka limuzina zatamnjenih stakala, za volanom automobila sjedi njegov osobni vozač, ali tko ga šljivi, neka čeka. Neće gospodin drmator zbog njega žuriti s kavicom i doručkom.

Upravo u trenutku kad ispija posljednji gutljaj opojne arabice, naš visoki dužnosnik začuje škripu guma, lupanje vratima, topot koraka i žamor s ulice. Tko je to u ove skoro pa gluhe sate, pita se ne sasvim rasanjeni ministar. Njegova supruga u šlafroku boje breskve, još uvijek s viklerima na glavi, otvara vrata, a kad pred njima, ne lezi vraže, cijeli grozd namrgođenih tipova odjevenih u jeftine tamne vjetrovke, očito istog proizvođača, kakve kupuju samo hrvatski policajci i to na bonove dobivene od MUP-a. Njihov šef se predstavlja, vadi značku. Njegov prvi suradnik također nešto vadi, ali ne radi se o mjedenom grbu časne redarstvene službe, nego o paru lisičina. I dok si rekao ajme i kuku, eto ti našeg ministra sputanih ruku na stražnjemu sicu službene Škode kojoj je riknula klimatizacija.

Policijski automobili odlaze, a na prilazu otmjene kuće u lijepoj četvrti na brežuljku ostaju stajati neutješna gospođa ministarka i zbunjeni vozač kojemu se iz dupeta u glavu upravo pomiče radosna misao kako je milošću PNUSKOK-a i DORH-a neočekivano dobio dosta slobodnog vremena, i to ne samo danas...

Nema toga Plenkovićevog ministra koji barem jednom nije usnuo ovaj košmarni san. On se, pak, mnogima pretvorio u surovu stvarnost. I opet će. To je naprosto neizbježno kad govorimo o kadrovima koje je – s rijetkim talentom za biranje najgorih – skautirao naš premijer. Da je atletski trener, među tisućama mišićavih kandidata u punoj kondiciji, on bi se odlučio za šepave i kljaste. I, logično, što je njegov izabranik strašniji i što više iritira javnost, to je njegova pozicija sigurnija.

Zaobiđeni Banožić

Zanemarimo li načas kandidate nad kojima stoji sjena kaznenog progona, svi su suglasni u tome kako bi prvi trebao otići izvan svake sumnje najnesposobniji ministar u vladi potrebitih, Mario Banožić. Mislim da neću pretjerati ako kažem da za njim nitko ne bi pustio suzu dobije li vritnjak, čak ni oni koji ga vole. Ljubav možda jest slijepa, ali nije gluha. A čim naš ministar obrane zine, od ustvari diktira razloge zbog kojih mu nitko ne bi smio povjeriti nijedan iole ozbiljan posao, od podvornika u seoskoj školi naviše. Unatoč svemu, mogao bih se kladiti da će ga najavljeni projekt ente po redu rekonstrukcije zaobići. Osim ako se Plenković ne dosjeti nemogućeg modela po kojemu će Banožić otići, ali tako da ne ispadne kako je premijer podlegao pritiscima svojih kritičara, osobito najveće babaroge među njima, Zorana Milanovića.

Da se mene pita, ništa ne bih mijenjao. Dapače, odlučno bih se suprotstavio svakoj težnji da se novim kadrovskim rješenjima promijeni krvna slika Vlade. A zašto? Prije nego što vam ponudim odgovor, dopustite mi da konzultiram stručnu literaturu. "Hrvatska enciklopedija" ovako definira pojam rekonstrukcije: "Ponovna izgradnja ili obnova nečeg što je bilo uništeno ili oštećeno; promjena postojećeg ustrojstva, preuređenje, reorganizacija." To bi se, naravno, moglo kazati i kraće, kao popravak (nečega) da bi (to nešto) trajalo. Kad se s polja uzvišene teorije prebacimo na prizemni teren hrvatske prakse, ne preostaje nam ništa drugo nego, temeljem proživljenih iskustava, zaključiti neizbježno – kako je Plenkovićeva Vlada naprosto nepopravljiva jer dotična skupina potkapacitirane čeljadi ljepljivih prstiju ni u jednoj inkarnaciji ne može trajati na dulje staze.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
07. listopad 2022 00:30