Hrvatska je mala zemlja, iz dana u dan sve manja. Ne, to ne znači da ulazi u se, da se na neki neobjašnjivi način usitnjava i roni ili da nam je netko, ne daj bože, čupa, nagriza i otima. Duboko vjerujem da zemlju – svaku, pa i ovu našu – prije svega čine ljudi, a oni već godinama iz sivila ovdašnje svakodnevice odlaze u bijeli svijet.
Odlaze jer su uvjereni – ili se barem nadaju – da će im negdje drugdje biti bolje, da će lakše naći posao od kojega će moći pristojno živjeti, i to u društvu koje nije premreženo korupcijom na svim razinama.
Naši iseljenici čuli su, eto, da ima i zemalja u kojima se porezi ne definiraju kao otimačina i pljačka, nego kao oročeno ulaganje u vlastitu budućnost, jer se od tako prikupljenog novca mogu namiriti neki budući izdaci, recimo...