StoryEditor
HrvatskaU SRIDU

Lijevim udrugama drage su hrvatske kune, ali ne i hrvatski predsjednici; dr. Franjo Tuđman i Zoran Milanović

16. prosinca 2021. - 12:00

Hrvatski predsjednik Zoran Milanović poznat je po svojoj rječitosti i po tome da sve živo komentira. Otkad je zasjeo na Pantovčak, gotovo da nema dana kad ne daje izjave novinarima i redovito izaziva reakcije osobito kad mu je meta premijer Andrej Plenković ili netko od njegovih ministara. Često polemizira i s članovima Predsjedništva Bosne i Hercegovine, prije svih s upitnim hrvatskim predstavnikom u tom tijelu, Željkom Komšićem.

Sad je nedavno pretjerao oko ocjenjivanja dimenzija genocida u Srebrenici. Zbog toga i izjava oko stradanja djevojčice Aleksandre i srpske obitelji Zec početkom rata u Hrvatskoj izazvao je reakcije 18 civilnih udruga lijeve provenijencije koje su mu poručile da je "prešao na mračnu stranu" jer umjesto da brani temeljna ljudska prava i slobode, sve više postaje govornik s rigidnim nacionalističkim programom. Tako je Milanović, koji je osvojio predsjednički mandat kao predstavnik ljevice, došao u poziciju da ga se ljevica odriče i da ga tretira kao rigidnog desničara. To ide sve dotle da je neki dan prof. Dražen Lalić izjavio: "Milanovićevi birači se srame. Neka bude faca i otvoreno obznani da se sada zalaže za neke druge vrijednosti."

Pohlepa i zlo

Prije nego se osvrnemo na ono što je Milanović govorio o obitelji Zec, treba reći da su Centar za mirovne studije, Gong, Documenta, B.a.B.e, Kuća ljudskih prava Zagreb i druge udruge na kraju svoga priopćenja svrstale Milanovića u društvo prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana i ratnog zločinca Ratka Mladića. Usput su dodale i mađarskog premijera Viktora Orbana i Milorada Dodika iz Republike Srpske. Nevjerojatna je lakoća kojom te ljevičarske udruge stavljaju "na stranu protagonista najmračnijih događaja u našoj povijesti i najružnijih djela sadašnjosti" predsjednika Tuđmana pod čijim je vodstvom stvorena samostalna Hrvatska i oslobođena od velikosrpske agresije. Sramotno je Tuđmana uspoređivati s Mladićem, to više što i te navedene udruge "parazitiraju" na državnim jaslama, financiraju se iz proračuna države koje ne bi ni bilo da nije bilo i dr. Franje Tuđmana. No, naravno, drage su im hrvatske kune, njih se neće odreći kao što se odriču i olako optužuju prvog hrvatskog predsjednika.

"Ovaj slučaj je slučaj jedne pljačke u kojoj su ljudska pohlepa i zlo, bez obzira u kojim uniformama, u paklu rata, petero hijena rata došlo je opljačkati Mihajla Zeca, ubili su ga i pokupili dvoje svjedoka. Suprugu i mlađu kćer. Na Sljemenu su ih likvidirali. To je grozno, no je li to nakon 30 godina razlog za flagelanstvo i treba li svake godine službena politika priznavati svoj grijeh s kojim nema ništa. Nema ni Tuđman, pa ni nesretni Vladimir Šeks. To je moralno kamatarenje od kojeg neki ljudi žive. Koliko god puta kažeš - žao mi je, to nije dovoljno - klekni, lezi...'', kazao je Milanović.

Na te njegove riječi javio se i Vladimir Šeks i zahvalio Milanoviću i to javno, što je s njega skinuo stigmu koja se povlači 30 godina, da je baš on zaštitio ubojice obitelji Zec od kaznenog progona. Ne tako davno, prije nekoliko mjeseci, Šeks je tražio da se Milanović opozove s mjesta hrvatskog predsjednika uz pregršt uvreda i teških riječi.

Imena ulica

Sad govori ovako: "Pravosudni fijasko je taj što je, kada su početkom prosinca 1991. uhićeni od strane policije, osumnjičeni za ubojstvo obitelji Zec privedeni istražnom sucu, istražni sudac ih je ispitao bez nazočnosti branitelja, na toj raspravi pred istražnim sucem bio je zamjenik Tihomir Rubeša, a i Anto Nobilo, koji je bio rukovodni zamjenik u okružnom tužiteljstvu i koji je vodio ovaj slučaj, propustili su upozoriti istražnog suca da ne ispituje osumnjičene jer nema branitelja. Je li to napravljeno iz neznanja ili nečega drugoga, ja o tome ne mogu suditi, i nakon toga je sudsko vijeće kao nezakonite dokaze zapisnik o ispitivanju okrivljenih bez branitelja izdvojilo iz spisa. I to su onda postali bezvrijedni dokazi."

Kazao je još Milanović da inicijativa za imenovanjem ulice po Aleksandri Zec postoji jer su neki veći katolici od pape. Rekao je kako ovo inzistiranje na jednom imenu to dokazuje jer neke žrtve očito imaju poseban status. ''To je krivi pristup povijesti, time se rane ne zacjeljuju", istaknuo je predsjednik.

I tu je potpuno u pravu. Srpski agresori u Domovinskom ratu pobili su 402 djece hrvatskog podrijetla i nijedna se od tih pustih ljevičarskih udruga ne trudi kako bi se i njima odala počast, nikada ih i ne spominju. A svaka je žrtva ista, bez obzira koje je nacionalnosti, spola ili rase. Stoga je stalno izvlačenje slučaja Aleksandre Zec, na čemu inzistiraju upravo te lijeve udruge, licemjerno ako se ne posveti ista pozornost i ostalim dječjim žrtvama, a njih je, ponavljamo još jednom, bilo 402 s hrvatske strane.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
23. svibanj 2022 14:37